OSIJEK – Branimir Glavaš nevin je presuđen u montiranom političkom procesu, presudom koju HDSSB ne priznaje niti će ju ikada priznati – poruka je jučerašnjeg priopćenja čelnika te stranke, Vladimira Šišljagića i Krešimira Bubala, predsjednika i zamjenika predsjednika HDSSB-a. Javnosti su se obratili nakon što je u jučerašnjem (17. srpnja) izdanju Jutarnjeg lista objavljen članak ”Provokacija na spomeniku u Osijeku – žrtve velikosrpske agresije i Srbi koje je smaknuo Glavaš!”.

”Još jednom podsjećamo da je Branimir Glavaš nevin presuđen u montiranom političkom procesu, presudom koju HDSSB ne priznaje niti će ju ikada priznati. U isto vrijeme ubojice nevinih sugrađana koje je Odbor za postavljanje spomen-ploče uvrstio u popis žrtava velikosrpske agresije i danas slobodno šeću Osijekom, a neke od njih se za lažno svjedočenje protiv Glavaša nagrađuje oslobađajućim presudama za gospodarski kriminal ili im se opraštaju likvidacije i ubojstva koja su osobno priznali, pa čak im se mimo zakona i propisane procedure dodjeljuju državni stanovi”, navode Šišljagić i Bubalo u priopćenju. Čelnici HDSSB-a ističu kako hrvatski branitelji i sve nevine civilne žrtve Domovinskog rata zaslužuju poštovanje te da je spomen-ploča s njihovim imenima postavljena upravo kako bi im se iskazala počast. Podsjećaju i kako je Odbor za branitelje Grada Osijeka u tiskovinama, uključujući i taj list, objavio javni poziv za uvid u imena i prezimena te konzultirao sve mjerodavne institucije kako bi popis poginulih bio što potpuniji. Osim toga, ostavljena je mogućnost da se popis i naknadno popuni na samom spomeniku.

”I zato su krajnje neprimjerene i neprihvatljive insinuacije i konstrukcije autora Drage Hedla u kojima nevine žrtve velikosrpske agresije pokušava staviti u funkciju još jednog svog osobnog obračuna s Branimirom Glavašem i HDSSB-om”, zaključuju u toj stranci.

(R.I.)
Glas Slavonije

Krenula je sezona ljetnih derneka na Brijunima u režiji poznatog hrvatskog glumca, koji je nažalost u jeku velikosrpske agresije zbrisao, praktički dezertirao, iz Hrvatske. Govorimo naravno o Radi Šerbedžiji. I dok imamo svakodnevnu sotonizaciju hrvatskih branitelja Šerbedžija u Hrvatskoj ima zvjezdani status, a mediji nekritički pišu o njegovom, ničim izazvanom, bjegstvu. Da se ovako nešto dogodilo u Velikoj Britaniji uoči nacističke najezde, odnosno neuspjele invazije, nikada bjegunac ne bi imao status kakav Šerbedžija ima Hrvatskoj. No, zato je Velika Britanija vodeća sila, uz Njemačku, Europske unije, a Hrvatska čeka samilost dvadesetak godina.

Nitko nema, nitko ne može, imati nešto protiv toga da u Hrvatskoj živi i radi, da se bavi onim što najbolje zna hrvatski glumac Šerbedžija, koliko god njegov bijeg iz zemlje bio skandalozan, međutim, nitko naravno nema pravo parazitirati na grbači hrvatskih građana, uključujući i Šerbedžiju. Dernek na Brijunima, u idili jednog najljepših hrvatskih Nacionalnih parkova, dernek je za elitu, dakle, nešto što nema veze s narodom, a sve, ili dobar dio, taj isti narod plaća. Od predsjednika do premijera, saborskih zastupnika, ministara, osoba iz takozvanog javnog života Hrvatske, sve to okuplja se na Brijunima kako bi uživalo u predstavama koje je samo za njih priredio zabavljač bogataša, nekoć veliki glumac, Rade Šerbedžija, čija karijera u Americi nije bila posebno značajna.

Gdje je tu narod, gdje su to obični građani, umirovljenici, branitelji, radnici, ljudi koji primaju socijalnu pomoć? Kada je već država toliko darežljiva zašto plaćati troškove onih koji to sami sebi ionako mogu priuštiti, zašto ne organizirati prijevoz običnim građanima da i oni malo uživaju u brijunskoj idili? Ne traba ih se voziti vojnim gliserima, jahtama ili blindiranim te klimatiziranim automobilima, dovoljno će biti angažirati autobuse. Država tako ne bi ništa izgubila, a građani bi uživali, posebno bi bili sretni znajući kako se za njih skrbi zemlja kojoj s velikim oduševljenjem plaćaju sve veće poreze. S obzirom koliko u Hrvatskoj ima sirotinje, zahvaljujući onima koji besplatno uživaju na Brijunima, Nacionalni park bio bi rezerviran u idućih sto godina, taman dok sva hrvatska sirotinja ne dođe na red.

Uvjereni smo da bi Hrvati, posebno hrvatski branitelji, s velikom pozorniošću uživali slušajući o američkim pustolovinama Rade Šerbedžije, još, ukoliko bi mu se pridružila Mira Furlan sreći ne bi bilo kraja.

IVANA

Foto: Tinolovka-news

Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke(UBIUDR) traži podršku i pomoć svih kojih se to tiče da Hrvatski sabor počne provoditi Deklaraciju o Domovinskom ratu, koju je 13. listopada 2000. donio Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora, a koja je do danas ostala „mrtvo slovo na papiru“.

Naime, u toj Deklaraciji među ostalim se jasno i nedvosmisleno ističe  da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj, da je Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne  agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica, da će Republika Hrvatska u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njezino stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb, da je  radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe dužno procesuirati sve moguće slučajeva pojedinačnih ratnih zloćina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje. Uz to Hrvatski sabor je u ovom dokumentu pozvao sve građane i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezao sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti. Na taj način, ističe se dalje, čuva se moralni dignitet hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako se štiti čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.

Međutim, svjedoci smo činjenice da se više gotovo i ne spominju agresori na Republiku Hrvatsku, da Srbija i Crna Gora ne da do danas nisu platile ratnu odštetu, već nisu ni priznale da su sudjelovale u agresiji, da hrvatsko pravosuđe još ni izdaleka nije počelo procesuirati ratne zločince za nedjelja u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Vinkovcima, Petrinji, Sisku, Pakracu, Lipiku, Daruvaru, Županji, Ćelijama, Aljmašu, Gospiću, Zadru, Šibeniku, pa sve do Karlovca i Dubrovnika, da ni nakon više od 20 godina od početka obrambenog rata nemamo ni popise ratnih izdajica, dezertera, profitera, da Republika Hrvatska još ni izdaleka nije osigurala skrb hrvatskim braniteljima i stradalnicima, te da oni koji se spominju u ovoj Deklaraciji (sva čast iznimkama) uopće ne štite  temeljne vrijednosti i dostojanstvo hrvatskog Domovinskoga rata.

Zbog toga mi dolje potpisani tražimo:

1)      da Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske počne provoditi Deklaraciju o Domovinskome ratu

2)      da ove državne institucije navedenu Deklaraciju  ponovno stave na dnevni red jedne od svojih sjednica

3)      da se izjasne hoće li i kada osigurati skrb za sve hrvatske branitelje (od kojih su na tisuće nezaposleni, bez minimalnih sredstava za život svojih obitelji, što je i izravna posljedica oko dvije tisuća  do sada izvršenih suicida ljudi koji su bili prvi kad je trebalo, itd.,i tako redom).

4)      te da se obveže sve dužnosnike i sva državna tijela RH, ali i ostale, da štite, a ne da blate Domovinski rat i njegove sudionike, što u zadnje vrijeme poglavito dolazi do izražaja.

Poštovani,

UKOLIKO SE SLAŽETE S OVIM ZAHTJEVOM, MOLIMO VAS DA NAM ŠTO PRIJE PUTEM e-maila, fax-a 048-651-573, ili na mob. 099-6651-562, DOSTAVITE VAŠE IME I PREZIME I ZANIMANJE, PA DA VAS UVRSTIMO KAO JEDNOG OD POTPISNIKA!

UNAPRIJED HVALA.

Mladen Pavković, predsjednik UBIUDR Podravka, tel/fax:048-651-573, 099-6651-562

U produkciji tovarničke Udruge dr. Ante Starčević, počelo je snimanje dokumentarnog filma “Jean ili miris smrti” koji je posvećen vukovarskom branitelju iz Francuske ubijenom na Ovčari, Jean-Michel Nicolieru.

Majka Lyliane Fournier i brat Paul Nicolier s filmskom ekipom

 
Prvi kadrovi snimljeni su u Karlovcu prigodom boravka Lyliane Fournier majke ubijenog branitelja Jean-Michela, koja je vrlo emotivno posvjedočila pred kamerom i ispričala svoja sjećanja na njegov odlazak u Hrvatsku, govorila je o svojim osjećajima prema izgubljenom sinu i njegovoj ulozi i želji da pomogne Hrvatskoj u Domovinskom ratu. Ideju za snimanje filma prema objavljenom romanu “Jean ili miris smrti” autorice Nevenke Nekić pokrenula je Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika u čijoj će se produkciji film i realizirati, a snimanje je predviđeno na

lokacijama u Karlovcu, Vukovaru, Zagrebu i francuskom gradu Vesoulu tijekom ove i iduće godine. Završetak filma i premijerno prikazivanje očekuje se na obljetnicu obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara sljedeće godine. Producent filma je Antun Ivanković, scenaristica Nevenka Nekić, redatelj Branko Ištvančić s kojim Udruga ima uspješno iskustvo u realizaciji nagrađivanog dokumentarnog filma “Draga Gospa Ilačka”

Kada je vidio na televiziji što se događa u Hrvatskoj, u srpnju 1991. ukrcao se na vlak i stigao u Zagreb, potpuno sam. Prijavio se kao dragovoljac u Hrvatske obranbene snage i uputio se na ratište uz rijeku Kupu, da bi u rujnu stigao u Vukovar, na Sajmište, najtežu vukovarsku bojišnicu, koja se često pomicala, gdje su vođene bitke “prsa o prsa”. Prema svjedočenju suboraca, pokazao je iznimnu hrabrost u obrani grada. Majka je slutila, molila ga da se vrati, ali uzalud:

Kako mi to možeš reći, ti, koja si mi uvijek govorila da treba ići do kraja svojih ideala? Ja ostajem sa svojim suborcima. Više puta predložili su mi da izađem iz grada i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Ja sam došao u Vukovar kao dragovoljac. To je moj izbor, i u dobru i u zlu – rekao je francuskim novinarima, nekoliko sati prije nego što je iz vukovarske bolnice, gdje je bio 11 dana nakon ranjavanja, odveden na Ovčaru gdje je pogubljen. Njegovi posmrtni ostaci još nisu

pronađeni. Udruga dr. Ante Starčević je organizirala i financirala dolazak Jean-Michelovu obitelji u Vukovar na dvadesetu obljetnicu komemoracije, uputilia je i prijedlog za postumno odlikovanje junaka Jean-Michela Nicoliera, kojeg je posmrtno Redom Nikole Šubića Zrinskog odlikovao predsjednik Ivo Josipović. Odlikovanje je primila njegova majka Lyliane Forunier. U nakladi  Udruge tiskan je i gore navedeni roman, trenutno vode postupak ostvarenja mirovine za njegovu majku.

Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik

Antun Ivanković, predsjednik

Nešto više od dva tjedna dijeli nas od 17 obljetnice najveće pobjede u povijesti hrvatskog naroda, govorimo, naravno, o proslavi Oluje koja će i ove godine biti obilježena u Kninu, ali u Čavoglavama, radi se o dvije centralne proslave, uz konstataciju da jednu proslavu organizira narod a drugu režim, koji je sve učnio ne bi li sudionike Oluje oblatio do granice podnošljivosti. Naravno, obljetnicu Oluje slaviti ćemo diljem Hrvatske, više manje na isti način kao posljednjih 12 godine, bez onih koji su operaciju isplanirali, proveli i doveli do blistavog kraja i konačnog sloma velikosrpskog fašizma na ovim prostorima. Pobjedom u Oluji počeo je lagani, a onda sve strmoglaviji, pad Miloševićevog režima.

Vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga tijekom Domovinskog rata bio je prvi hrvatski predsjednik te utemeljitelj hrvatske države doktor Franjo Tuđman, samom činjenicom da se radi o prvom predsjedniku jedne države mjesto u povijesti mu je osigurano. Da ne govorimo o nevjerojatnim postignućima tijekom njegove vladavine koja je obilježena i s nekoliko neuspjeha, no, tko radi, pogotovo u tako teškim okolnostima, taj i griješi. Za vrijeme Tuđmanove vlasti Hrvatska se otrgnula jugoslavenskom, bratskom zagrljaju, Hrvatska je stekla međunarodno priznanje, najprije se obranila u agresiji, a onda i oslobodila svaki centimetar okupiranog teritorija, ako ne računamo teritorij koji je za neke i danas sporan, a za Hrvate nikad neće biti (vukovarske ade, Piranski zaljev, dio teritorija na jugu zemlje… ), nakon oslobođenja Hrvatska je vlastitim sredstvima izgradila i obnovila zemlju, spomenimo i primanje u sve važnije međunarodne asocijacije, od UN-a do Vijeća Europe. Koliko je to puno vidjeli smo u posljednjih desetak godina, u mirnodopskim uvjetima posttuđmanovskih režima trebale su godine da naprave jednu zgradu i nekoliko dizala.

Može li se u kontekstu vojne pobjede te osamostaljenja o Tuđmanu govoriti kao o hrvatskomGeorgu Washingtonu? Kao što znamo general Washington ( Tuđman je također bio general, kao i Washington također jedno vrijeme vojnik vojske protiv koje se kasnije žestoko borio ) bio je prvi predsjednik SAD-a, nakon Rata za nezavisnost protiv Engleza tijekom kojih je američka strana počinila čitav niz zločina, dobrim dijelom u obračunu s indijancima koji su se borili na strani engleskih “crvenih mundira“, prema indijancima, nažalost, nije bilo milosti. Srećom, u Hrvatskoj, u sasvim drugim, iako donekle sličnim, okolnostima Tuđman takvih sklonosti nije imao.

U Domovinskom ratu Hrvatska se oslobodila dugogodišnjeg zagrljaja s istoka, Amerika britanske krune, kao i Hrvatska i Amerika je trebala proći kroz jedno duže razdoblje međunarodne afirmacije. Naravno ne mogu se uspoređivati dvije države s obzirom kako je jedna u međunarodnim razmjerima div, a druga patuljak, no, mi govorimo na razini Hrvatske u kontekstu ove regije.Vojnom pobjedom u Oluji zauvijek je promijenjen odnos snaga u ovom dijelu Europe, srpski poraz bio bi još veći da je međunarodna zajednica imala manje sluha za velikosrpski fašizam u Bosni i Hercegovini..

Godine 1997. snimljen je čuveni dokumentarac “Tuđman – hrvatski George Washington“, kroz dokumentarac, na engleskom jeziku, gledatelje je vodio legendarni američki glumac, najbolji američki filmski predsjednik Martin Sheen.Svojedobno zvijezda mega popularne amerčlke serije “Zapadno krilo“, serija je to o zbivanjima u Bijeloj kući, predsjednika najmoćnije sile svijeta bio je Sheen. On je bio jedan od onih koji su inzistirali da se Tuđmana u filmu nazove hrvatskim Georgeom Washingtonom, kao čovjek koji je dobro kužio američku politiku znao je što govori. Ako je on znao, dokazani prijatelj hrvatskoga naroda, zašto bi Hrvati bili manje svjesni svoje uloge u definitivnom razbijanju velikosrpskih snova o Velikoj Srbiji? Na pitanje je li pokojni predsjednik Tuđman zapravo hrvatski George Washington i ne treba bolji odgovor od onoga koji je dao spomenuti dokumentarac.

IVANA

Tinolovka-news