Krenula je sezona ljetnih derneka na Brijunima u režiji poznatog hrvatskog glumca, koji je nažalost u jeku velikosrpske agresije zbrisao, praktički dezertirao, iz Hrvatske. Govorimo naravno o Radi Šerbedžiji. I dok imamo svakodnevnu sotonizaciju hrvatskih branitelja Šerbedžija u Hrvatskoj ima zvjezdani status, a mediji nekritički pišu o njegovom, ničim izazvanom, bjegstvu. Da se ovako nešto dogodilo u Velikoj Britaniji uoči nacističke najezde, odnosno neuspjele invazije, nikada bjegunac ne bi imao status kakav Šerbedžija ima Hrvatskoj. No, zato je Velika Britanija vodeća sila, uz Njemačku, Europske unije, a Hrvatska čeka samilost dvadesetak godina.
Nitko nema, nitko ne može, imati nešto protiv toga da u Hrvatskoj živi i radi, da se bavi onim što najbolje zna hrvatski glumac Šerbedžija, koliko god njegov bijeg iz zemlje bio skandalozan, međutim, nitko naravno nema pravo parazitirati na grbači hrvatskih građana, uključujući i Šerbedžiju. Dernek na Brijunima, u idili jednog najljepših hrvatskih Nacionalnih parkova, dernek je za elitu, dakle, nešto što nema veze s narodom, a sve, ili dobar dio, taj isti narod plaća. Od predsjednika do premijera, saborskih zastupnika, ministara, osoba iz takozvanog javnog života Hrvatske, sve to okuplja se na Brijunima kako bi uživalo u predstavama koje je samo za njih priredio zabavljač bogataša, nekoć veliki glumac, Rade Šerbedžija, čija karijera u Americi nije bila posebno značajna.
Gdje je tu narod, gdje su to obični građani, umirovljenici, branitelji, radnici, ljudi koji primaju socijalnu pomoć? Kada je već država toliko darežljiva zašto plaćati troškove onih koji to sami sebi ionako mogu priuštiti, zašto ne organizirati prijevoz običnim građanima da i oni malo uživaju u brijunskoj idili? Ne traba ih se voziti vojnim gliserima, jahtama ili blindiranim te klimatiziranim automobilima, dovoljno će biti angažirati autobuse. Država tako ne bi ništa izgubila, a građani bi uživali, posebno bi bili sretni znajući kako se za njih skrbi zemlja kojoj s velikim oduševljenjem plaćaju sve veće poreze. S obzirom koliko u Hrvatskoj ima sirotinje, zahvaljujući onima koji besplatno uživaju na Brijunima, Nacionalni park bio bi rezerviran u idućih sto godina, taman dok sva hrvatska sirotinja ne dođe na red.
Uvjereni smo da bi Hrvati, posebno hrvatski branitelji, s velikom pozorniošću uživali slušajući o američkim pustolovinama Rade Šerbedžije, još, ukoliko bi mu se pridružila Mira Furlan sreći ne bi bilo kraja.
IVANA
Foto: Tinolovka-news
