14. kolovoza – Dana sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora

Nemetin je mjesto koje za hrvatske logoraše ima posebno značenje. Ovdje se 14. kolovoza 1992. godine dogodila posljednja velika razmjena hrvatskih branitelja i civila zatočenih u srpskim koncentracijskim logorima. Nakon mjeseci i godina provedenih u zatočeništvu, za 714 hrvatskih branitelja, civila i ratnih zarobljenika Nemetin je značio povratak slobodi.

Na tom mjestu danas stoji Spomen-obilježje logoraša, podignuto 2007. godine. Ono čuva uspomenu na sve hrvatske branitelje, civile i ratne zarobljenike koji su prošli kroz srpske koncentracijske logore, kao i na one koji se iz zatočeništva nikada nisu vratili.

Ali priča o razmjenama hrvatskih zatočenika počela je mnogo prije tog dana.

Jedna od velikih razmjena dogodila se 10. prosinca 1991. godine u Bosanskom Šamcu, kada je razmijenjen 661 hrvatski logoraš za 123 pripadnika okupatorske JNA.

Nekoliko mjeseci poslije, 27. ožujka 1992. godine, Nemetin se ponovno upisuje u povijest razmjena hrvatskih zatočenika. Po principu „svi za sve“, nakon više od četiri mjeseca zatočeništva, u Nemetinu nedaleko od Osijeka razmijenjen je 381 hrvatski zatočenik za 40 srpskih zarobljenika.

Sljedeća velika razmjena dogodila se 22. svibnja 1992. godine u Lipovcu, kada je razmijenjeno 288 hrvatskih branitelja.

Sve te razmjene predstavljale su teške, ali važne korake prema oslobađanju ljudi koji su nakon zarobljavanja odvedeni u srpske koncentracijske logore. Mnogi su prošli kroz logore poput Stajićeva, Begejaca, Sremske Mitrovice i Niša, ali i kroz druga mjesta zatočenja na okupiranom području Hrvatske i na području Srbije.

Ovaj video pokazuje jedan dio priče o nastanku i uređenju ovog mjesta.

Video je nastao kako bismo sačuvali i jedan dio te priče – priče o ljudima koji su godinama brinuli da mjesto na kojem su hrvatski logoraši dočekali slobodu bude dostojno njihova sjećanja.

Od 2013. godine radove na uređenju i održavanju Spomen-obilježja pokreće i organizira Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, Podružnica Osječko-baranjske županije, koja o ovom prostoru brine i danas.

U uređenju i održavanju prostora tijekom svih ovih godina veliku pomoć pružaju Grad Osijek i gradska tvrtka Unikom. Unikom kontinuirano brine o uređenju i održavanju okoliša Spomen-obilježja.

Fotografije nas vraćaju u travanj 2013. godine. Tada su započeli opsežniji radovi na uređenju prostora oko spomen-obilježja. Uređivao se okoliš, obnavljale su se pristupne površine, uređivale cvjetne gredice i prostor oko samog spomenika. U tim radovima sudjelovali su ljudi kojima ovo mjesto nije samo još jedno spomen-mjesto.

Na fotografijama vidimo ljude koji rade, sade cvijeće, uređuju okoliš i svojim rukama stvaraju dostojan prostor za sjećanje. Vidimo i zajedništvo koje je pratilo svaki dio uređenja. Svaki posađeni cvijet, svaki uređeni kamen i svaki metar prostora oko spomenika imali su svoj smisao – sačuvati mjesto dostojnim žrtve i uspomene na ljude koji su ovdje dočekali slobodu.

Godinama poslije Nemetin je postao mjesto redovitih okupljanja logoraša, njihovih obitelji, hrvatskih branitelja, predstavnika institucija i brojnih građana. Ovdje se svake godine prisjećamo dana kada su se nakon dugog zatočeništva ponovno otvorila vrata slobode.

Posebno značenje imaju fotografije zajedničkih okupljanja i obilježavanja. One pokazuju kako jedno spomen-obilježje nije samo kamen, ploča ili uređeni prostor. Njegova vrijednost živi kroz ljude koji dolaze, sjećaju se i prenose istinu na mlađe generacije.

Važno je sačuvati i sjećanje na 14. kolovoza 1992. godine – dan kada je 714 hrvatskih branitelja, civila i ratnih zarobljenika nakon zatočeništva u srpskim koncentracijskim logorima ponovno zakoračilo u slobodu.

Od tog dana prošle su 34 godine. Mnogi od onih koji su tada dočekali slobodu više nisu među nama. Njihova imena ne smijemo prepustiti zaboravu.

Spomen-obilježje u Nemetinu zato ima svoju svrhu.

Ono govori o patnji hrvatskih zatočenika, o njihovoj izdržljivosti i o danu kada je zatočeništvo završilo. Govori i budućim generacijama o cijeni slobode koju danas živimo.

Danas, 14. kolovoza, ponovno ćemo se okupiti u Nemetinu.

Ponovno ćemo stati pred Spomen-obilježje.

Ponovno ćemo se prisjetiti svih hrvatskih branitelja i civila koji su prošli kroz srpske koncentracijske logore, svih onih koji su stradali i svih koji su nakon zatočeništva dočekali slobodu.

Za javnost je to povijesni datum. Za ljude koji su se toga dana vratili, to je granica između dvaju života.

Na Dan državnosti Republike Hrvatske, 30. svibnja 2026. godine, u Dalju je dostojanstveno obilježena 35. obljetnica stradanja pod nazivom „Sjećanje na Dalj 1991.“ u organizaciji Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije.

Na mjestu koje trajno svjedoči o hrabrosti, otporu i velikoj žrtvi hrvatskog naroda okupili su se članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, hrvatski branitelji, hrvatski logoraši srpskih koncentracijskih logora, predstavnici braniteljskih i stradalničkih udruga, predstavnici državnih i lokalnih institucija te brojni građani.

Program je započeo intoniranjem hrvatske himne „Lijepa naša domovino“, koju je izvela operna umjetnica Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku Blaženka Targuš. U ozračju poštovanja prema hrvatskoj zastavi i vrijednostima na kojima je stvorena hrvatska država, nazočni su odali počast svim hrvatskim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata.

Središnji dio obilježavanja bilo je polaganje vijenaca, cvijeća i paljenje svijeća kod spomen-obilježja u znak sjećanja na poginule i nestale hrvatske branitelje te civilne žrtve velikosrpske agresije. Zapaljene svijeće simbolično su podsjetile na visoku cijenu slobode koju danas živimo.

Posebno mjesto tijekom obilježavanja zauzelo je sjećanje na hrvatske logoraše koji su tijekom Domovinskog rata prošli kroz srpske koncentracijske logore. Njihova svjedočanstva o mučenjima, ponižavanjima i stradanjima ostaju trajni dokaz istine o agresiji na Republiku Hrvatsku. Upravo zato Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije nastavlja svoju misiju očuvanja istine, zaštite dostojanstva logoraša te prenošenja povijesnih činjenica mladim naraštajima.

Nazočnima su se obratili izaslanik županice Osječko-baranjske županije Nataše Tramišak, Ante Blažević, te izaslanik potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra hrvatskih branitelja, državni tajnik Zlatan Bašić. U svojim govorima naglasili su važnost trajnog očuvanja istine o Domovinskom ratu, poštovanja prema hrvatskim braniteljima i stradalnicima te odgovornosti društva prema očuvanju nacionalnog sjećanja.

Programu su nazočili i zamjenik načelnika Općine Erdut David Sušac, pukovnik Daniel Mihaljević, načelnik Ureda zapovjednika Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“, načelnik granične policije Dalj Zoran Kon te brojni predstavnici braniteljskih i stradalničkih udruga.

Molitvu za sve poginule, nestale i preminule hrvatske branitelje predvodio je župnik Župe svetog Josipa u Dalju, velečasni Ante Mihaljević, koji je nakon molitve okupljenima udijelio blagoslov.

Obilježavanje u Dalju održano je na Dan državnosti Republike Hrvatske, što je dodatno podsjetilo na neraskidivu povezanost hrvatske slobode i žrtve hrvatskih branitelja. Slobodna i neovisna Hrvatska izgrađena je na njihovoj hrabrosti, odricanju i spremnosti na najveću žrtvu.

Trideset i pet godina nakon stradanja Dalja, poruka okupljenih ostaje jednako snažna: žrtva hrvatskih branitelja, hrvatskih logoraša i svih stradalnika Domovinskog rata nikada neće biti zaboravljena. Dalj ostaje mjesto sjećanja, mjesto istine i mjesto trajnog pijeteta prema svima koji su svoje živote i zdravlje ugradili u temelje hrvatske države.

Sudionici obilježavanja nastavili su druženje i zajedništvo uz prigodni ručak, potvrđujući još jednom kako uspomena na hrvatske branitelje i logoraše živi u hrvatskom narodu i ostaje trajna obveza budućih generacija.

U Lipovcu je 22. svibnja 2026. obilježena 34. godišnjica velike razmjene hrvatskih logoraša iz srpskih koncentracijskih logora — jednog od najvažnijih i najemotivnijih trenutaka u Domovinskom ratu.

Tog je dana slobodu dočekalo 288 hrvatskih zarobljenika, nakon višemjesečnog zatočeništva u srpskim logorima. Tamo su bili izloženi surovim fizičkim i psihičkim torturama, nezamislivom mučenju i ponižavanju. Dolazak u Lipovac za većinu je njih značio konačan prekid te stravične životne patnje.
Program je započeo intoniranjem hrvatske himne i minutom šutnje za sve poginule, nestale i preminule logoraše. Uslijedili su recitacije učenika, glazbene izvedbe te zajednička molitva, u atmosferi dubokog poštovanja prema svima koji su prošli kroz logore i njihovim obiteljima.
Obilježavanju su prisustvovali brojni uzvanici, predstavnici institucija i udruga.
Sudionici su naglasili važnost očuvanja istine o logorima, kontinuiranog prikupljanja svjedočanstava te brige o preživjelima, koji i danas nose posljedice pretrpljenih tortura. Posebno je istaknuto da se ovakvi događaji ne obilježavaju samo radi prošlosti, nego i radi budućih generacija — kako bi se nikada ne zaboravi patnja hrvatskih logoraša i cijena slobode.

U prepunoj Velikoj vijećnici Osječko-baranjske županije, u atmosferi prožetoj ponosom, ali i dubokim pijetetom, održano je svečano predstavljanje monografije „Ustroj i djelovanje 106. brigade ZNG RH“, autora Tihomira Čuljka. Događaj, koji je okupio državni vrh, lokalne dužnosnike i mnoštvo branitelja, organiziralo je Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Osječko-baranjske županije.

OSIJEK, 26. ožujka 2026. – Velika vijećnica Osječko-baranjske županije bila je premala da primi sve koji su željeli svjedočiti predstavljanju knjige koja je puno više od običnog povijesnog zapisa. Monografija o 106. osječkoj brigadi dočekana je kao dugo očekivani, trajni spomenik hrabrosti dragovoljaca i domoljuba svakog pojedinog vojnika koji je stao u obranu grada Osijeka i istočne Slavonije u najtežim danima 1991. godine.

Svečanost je započela intoniranjem himne Republike Hrvatske „Lijepa naša domovino“, nakon čega je uslijedila minuta šutnje za sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu.

Državni vrh i lokalni dužnosnici odali počast osječkim vitezovima

O važnosti ovog događaja i same monografije svjedočila je prisutnost visokih uzvanika. Moderator predstavljanja, Filip Kuštro, pozdravio je nazočne, među kojima su bili:

• Potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved,
• Potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane RH Ivan Anušić,
• Županica Osječko-baranjske županije Nataša Tramišak,
• Gospodin Jurica Tolj, predsjednik Odbora za branitelje i braniteljske udruge Grada Osijeka, kao izaslanik Gradonačelnika Grada Osijeka.

Mozaički prikaz ratnog puta herojske postrojbe

Kroz predstavljanje knjige, publika je imala priliku čuti nekoliko različitih pogleda na ustroj i djelovanje 106. brigade – organizacijski, znanstveni, vojni, duhovni i, naposljetku, autorski. Upravo je ta kombinacija dala cjelovitu sliku o značaju ove postrojbe, koja je ustrojena 28. lipnja 1991. godine, u vrijeme kada se sama opstojnost domovine činila neizvjesnom.

Kao domaćin, nazočne je prvi pozdravio Damir Buljević, predsjednik HDLSKL-a Osječko-baranjske županije. U svom je  govoru naglasio zašto je tema trajnog očuvanja sjećanja i promicanja istine o Domovinskom ratu od sudbinske važnosti upravo danas, istaknuvši golemo značenje 106. brigade za grad Osijek i cijelu Hrvatsku.

Stručni, kulturološki i znanstveni osvrt na monografiju dala je dr. sc. Antonija Huljev, docentica iz područja filologije i obrazovnih znanosti na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku te voditeljica Centra za istraživanje nematerijalne kulturne baštine. Kao dugogodišnja stručna suradnica HDLSKL-a OBŽ, Huljev je publici približila autorovo djelo kroz intrigantan pojam „teške baštine“ . Objasnila je zašto je ova knjiga, iako se suočava s traumatičnim i bolnim događajima, nezaobilazan dokument za razumijevanje osječke svakodnevice pod opsadom te ključni dio kolektivnog pamćenja hrvatskoga naroda.

O konkretnom ratnom djelovanju 106. brigade na terenu govorio je brigadni general Josip Černi, čovjek čije je bogato vojno iskustvo prepoznato i u Sloveniji i u Hrvatskoj. General Černi analizirao je ključne operacije u obrani Osijeka, taktičke izazove s kojima se postrojba suočavala u uvjetima nedostatka opreme i naoružanja, te neprocjenjiv doprinos njezinih pripadnika u presudnim trenucima 1991. i 1992. godine.

Kako bi se dobila potpuna slika o teološkoj i duhovnoj dimenziji vremena o kojem knjiga govori, obratio se vlč. dr. sc. Ivan Benaković. Ovaj vrhunski stručnjak s impresivnim akademskim putem (KBF Đakovo, Papinski biblijski institut i Papinsko sveučilište Gregoriana u Rimu, studij u Jeruzalemu), a trenutno viši asistent na KBF-u u Đakovu, pružio je duhovni uvid u žrtvu i hrabrost branitelja.

Riječ autora: Iskaz  domoljubnoga čina iz pera sudionika

Središnji dio večeri bio je posvećen autoru monografije, Tihomiru Čuljku. Čuljak, rođen 1958., diplomirani ekonomist, inovator i poduzetnik, dobitnik nagrade „Faust Vrančić“, i sam je sudionik Domovinskog rata od 1990. godine, kao pripadnik pričuvne policije i Hrvatske vojske.

Knjiga je nastala kao iskaz prvenstveno domoljubnoga čina iz pera izravnoga sudionika događaja koji je ovaj dio suvremene hrvatske povijesti želio zabilježiti i ostaviti u trajno sjećanje, ali i kao opomenu kako se teško iskustvo rata Hrvatima više ne bi ponovilo. Čuljak je govorio o motivima za pisanje, mukotrpnom procesu sakupljanja građe, izazovima s kojima se susretao te je podijelio osobna svjedočanstva, uputivši zahvale svima koji su pomogli u realizaciji ovog opsežnog projekta. Monografija se temelji na historiografskim činjenicama, ali i na nizu sjećanja živućih pripadnika brigade te izvornim dokumentima.

Nakon izlaganja prestavljača , nazočnima su se obratili i visoki uzvanici: županica Nataša Tramišak, te ministri Ivan Anušić i Tomo Medved, koji su u svojim govorima istaknuli važnost ovakvih djela za očuvanje istine o Domovinskom ratu i iskazali poštovanje prema žrtvi 106. brigade.

„Nemamo pravo na zaborav i nemamo pravo na šutnju“

U završnom dijelu predstavljanja, moderator Filip Kuštro poslao je snažnu poruku, podsjećajući da je za slobodu Osijeka poginulo 1328 branitelja i 403 civila.

„Hrvatska nije nastala na ulici, na prosvjedu niti na društvenim mrežama. Hrvatska je nastala na crti bojišnice, u krvi i u žrtvi hrvatskih branitelja. I dok god bude onih koji se toga sjećaju – Hrvatska će imati budućnost. Osijek je 1991. godine zaslužio ime ‘Nepokoreni grad’. To ime nije plaćeno tintom na papiru, nego krvlju većinom mladih ljudi na osječkom asfaltu i u slavonskom blatu. Zato danas, kada živimo u miru, nemamo pravo na zaborav i nemamo pravo na šutnju. Naša je sveta dužnost čuvati istinu o Domovinskom ratu, ne samo zbog onih koji su ga prošli, nego zbog naše djece koja u slobodnom Osijeku moraju graditi budućnost, znajući kolika je cijena za tu slobodu plaćena“, zaključeno je.

Na kraju službenog dijela, autor Tihomir Čuljak darovao je primjerke monografije „Ustroj i djelovanje 106. brigade ZNG RH“ nazočnima te ih osobno potpisivao, uz ugodno druženje koje je uslijedilo.

Ova monografija ostaje kao trajni spomenik pobjedi.

U Osijeku, u prostorima Ministarstva hrvatskih branitelja, sastalo se predsjedništvo Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije. Članovi predsjedništva donijeli su niz ključnih odluka za buduće djelovanje udruge. Jednoglasno je potvrđen plan rada za 2026. godinu, koji stavlja naglasak na neumorno čuvanje istine o stradanju u logorima, borbu za prava bivših zatočenika te provedbu memorijalnih i edukativnih programa. Osim toga, usvojeno je financijsko izvješće za proteklu godinu, čime je potvrđena transparentnost i fiskalna odgovornost u upravljanju resursima Društva. Značajan dio rasprave bio je posvećen pripremama i dogovorima oko održavanja predstojeće redovne Izborne i izvještajne skupštine.