Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-obilježja „Uskrsla Hrvatska” u Našicama, dostojanstveno je obilježena 35. obljetnica odlaska 67 dragovoljaca s našičkog područja koji su 1991. godine stali na prvu crtu obrane Vukovara.

Pred spomenikom koji simbolizira žrtvu i slobodu, odana je počast svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima, a posebno za 38 našičkih vitezova koji se iz Vukovara nisu vratili svojim domovima.

Ovom dostojanstvenom skupu prisustvovali su:

• Članovi Udruge vukovarskih veterana Našice, predvođeni predsjednikom Davorom Batracom – Keksom i tajnikom Branimirijem Jokićem
• Predstavnici Grada Našica: gradonačelnik Krešimir Kašuba, predsjednica Gradskog vijeća Ines Vulić i zamjenik gradonačelnika Krešimir Žagar
• Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije, Damir Buljević
• Vukovarska braniteljica Tanja Belobrajdić
• Načelnik Općine Donja Motičina Željko Kovačević
• Članovi obitelji poginulih, nestalih i umrlih branitelja te suborci i građani

Poseban trenutak obilježavanja bila je dodjela priznanja: predsjedniku HDLSKL OBŽ Damiru Buljeviću uručena je Zahvalnica kao trajna vrijednost i spomen na dugogodišnju pomoć, podršku i uspješnu suradnju u očuvanju uspomena na Domovinski rat.

Kako je naglašeno tijekom skupa, očuvanje istine o požrtvovnosti našičkih branitelja i prenošenje tih vrijednosti na mlađe naraštaje ostaje trajna obveza cijele zajednice.

U Đakovu su 27. rujna 2026. održane 16. Sportske igre logoraša, tradicionalno okupljanje članova Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. U Pansionu Budimir okupilo se oko pedesetak sudionika koji su dan proveli u sportskom nadmetanju, druženju i prijateljskom susretu. Ovogodišnji domaćin bio je Ogranak Grada Đakova, čija je ekipa na kraju osvojila naslov ukupnog pobjednika 16. Sportskih igara logoraša.
Sportske igre organizirala je Podružnica Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije, a sudionici su se natjecali u pet disciplina: stolnom tenisu, pikadu, belotu, boćanju i visećoj kuglani.
Od ranih jutarnjih sati vladalo je natjecateljsko raspoloženje. Svaka ekipa nastojala je osvojiti što više bodova, ali rezultat nije bio jedini razlog okupljanja. Sportske igre već godinama imaju posebno mjesto u radu Društva jer članovima pružaju priliku za susret, razgovor i zajedničko druženje izvan svakodnevnih aktivnosti.
Posebno zadovoljstvo domaćinima donijela je pobjeda ekipe Ogranka Grada Đakova, koja je nakon zbrajanja rezultata svih disciplina osvojila prvo mjesto i tako postala ukupni pobjednik ovogodišnjih igara.
Ovogodišnje igre još su jednom potvrdile važnost druženja članova Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. Ljudi koji dijele teško životno iskustvo logoraštva kroz ovakva okupljanja čuvaju međusobne odnose i nastavljaju njegovati zajedništvo koje je važno za rad Društva.
Organizatori zahvaljuju svim sudionicima, domaćinima i svima koji su pomogli u organizaciji 16. Sportskih igara logoraša.
Vidimo se dogodine na 17. Sportskim igrama logoraša!

Dan vukovarskih branitelja obilježen je otkrivanjem novog spomen-obilježja na Mitnici, jednom od ključnih uporišta obrane Vukovara 1991. godine. Spomenik je postavljen na inicijativu Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL), uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja. Riječ je o skulpturi u prostoru za koju je Ministarstvo osiguralo 35.000 eura sufinanciranja, a ugovor o sufinanciranju potpisan je 19. prosinca 2025. godine.

Mitnica je gradska četvrt Vukovara koja je u Domovinskom ratu postala jedan od ključnih i najtežih uporišta obrane grada. Bila je većinski naseljena hrvatskim stanovništvem, a srpske su je snage napadale iz smjera Vučedola. Obranu Mitnice vodili su Zdravko Komšić, Ivan Šoljić, Matija Mandić i Pilip Karaula, koji je bio posljednji zapovjednik obrane te četvrti.

Dana 18. studenoga 1991., oko podneva, na salašu Goldschmidt održani su pregovori o predaji Mitnice. Predstavnici hrvatskih branitelja Pilip Karaula, Zdravko Komšić i Matija Mandić, uz prisutnost Međunarodnog Crvenog križa, dogovorili su predaju oružja pod uvjetom da se civile što prije odveze što dalje od Vukovara. Njih 182 položilo je oružje i nesebično založilo svoje živote u zamjenu za slobodan izlaz nekoliko tisuća civila i ranjenika iz opkoljenog područja Mitnice.

Tim je činom okončana bitka za Mitnicu, a taj se dan smatra i danom pada Vukovara. U obrani Mitnice poginulo je 82 branitelja, od kojih je njih 20 ubijeno na Ovčari.Branitelji koji su se predali odvedeni su u srpske koncentracijske logore.

Danas, 14. kolovoza 2026. godine, u osječkom prigradskom naselju Nemetin održano je svečano obilježavanje Dana sjećanja na zatočenike neprijateljskih logora. Ovaj datum ujedno označava 34. godišnjicu najveće razmjene zatočenika iz srpskih koncentracijskih logora tijekom Domovinskog rata.

Tradicionalno okupljanje odvija se kod spomen-obilježja „Vrata slobode“. To je mjesto snažne simbolike na kojem se patnja pretvorila u toliko željenu slobodu, ali i mjesto koje trajno podsjeća na neizrecivu bol onih koji su prošli kroz logorski pakao.

Naime, upravo je na današnji dan 1992. godine na ovoj lokaciji oslobođeno 714 hrvatskih branitelja i civila, među kojima su većinu činili branitelji Vukovara. Nakon što su prosječno proveli oko 250 dana u zloglasnim srbijanskim logorima poput Stajićeva, Begejaca i Niša, ovdje su po prvi put ponovno stali na slobodno hrvatsko tlo. Prema evidenciji Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL), koje je organiziralo ovaj događaj, kroz takve je zatočeničke sustave prošlo oko 30.000 hrvatskih civila i branitelja.

Službeni program obilježavanja

Sama svečanost započela je u 10:00 sati u Nemetinu. Protokol je bio ispunjen dostojanstvenim trenucima:

• Intoniranje himne i podizanje zastave te minuta šutnje kojom je odana počast svim poginulim, nestalim i preminulim logorašima.
• Prigodan govor domaćina uz glazbeni doprinos i nastup TS Biseri.
• Pozdravni govori gostiju te zajednička molitva za sve žrtve.
• Nakon službenog dijela u Nemetinu, program se u 12:00 sati nastavlja prigodnim domjenkom u prostorijama HNK Radnički u Vukovaru.

Poruke nade, sjećanja i potrage za istinom

Uz bivše logoraše, članove njihovih obitelji i prijatelje, počast su na obilježavanju odali i visoki uzvanici.

Dug prema nestalima i očuvanje istine Osječko-baranjska županica Nataša Tramišak naglasila je povijesnu veličinu ovog datuma koji je, osim slobode zatočenima, donio i nadu u konačnu hrvatsku pobjedu. Zahvalila je svima koji su izdržali strahote logora te posebno istaknula najvažniju neispunjenu obvezu: pronalazak 1700 osoba koje se i danas vode kao nestale. Naglasila je kako je rasvjetljavanje njihove sudbine ključno za potpuno utvrđivanje istine o velikosrpskoj agresiji te predstavlja naš trajni dug prema njihovim obiteljima.

Emotivna sjećanja i pijetet prema stradalima Izaslanik predsjednika Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić prisjetio se dočeka oslobođenih zarobljenika na osječkom Trgu Ante Starčevića. Opisao je to kao trenutak neopisive sreće za obitelji koje su dočekale svoje najmilije, ali i razorne tuge za one čiji se bližnji nikada nisu vratili. S posebnim je pijetetom podsjetio na sve one koji nisu bili obuhvaćeni ovom razmjenom te se i danas vode kao nestali ili poginuli. Obilježavanju je nazočio i saborski zastupnik Stipo Mlinarić kao izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora.

Borba za pravdu se nastavlja Predsjednik HDLSKL-a Osječko-baranjske županije, Damir Buljević, jasno je poručio kako bitka za istinu nije gotova. Uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, udruga nastavlja s prikupljanjem svjedočanstava i dokumentacije. Konačni cilj je ostvarivanje prava na ratnu odštetu za logoraše i pravno dokazivanje zločina počinjenih u Srbiji, čime se želi stati na kraj svakom pokušaju revizije povijesti i izjednačavanja žrtve i agresora.

14. kolovoza – Dana sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora

Nemetin je mjesto koje za hrvatske logoraše ima posebno značenje. Ovdje se 14. kolovoza 1992. godine dogodila posljednja velika razmjena hrvatskih branitelja i civila zatočenih u srpskim koncentracijskim logorima. Nakon mjeseci i godina provedenih u zatočeništvu, za 714 hrvatskih branitelja, civila i ratnih zarobljenika Nemetin je značio povratak slobodi.

Na tom mjestu danas stoji Spomen-obilježje logoraša, podignuto 2007. godine. Ono čuva uspomenu na sve hrvatske branitelje, civile i ratne zarobljenike koji su prošli kroz srpske koncentracijske logore, kao i na one koji se iz zatočeništva nikada nisu vratili.

Ali priča o razmjenama hrvatskih zatočenika počela je mnogo prije tog dana.

Jedna od velikih razmjena dogodila se 10. prosinca 1991. godine u Bosanskom Šamcu, kada je razmijenjen 661 hrvatski logoraš za 123 pripadnika okupatorske JNA.

Nekoliko mjeseci poslije, 27. ožujka 1992. godine, Nemetin se ponovno upisuje u povijest razmjena hrvatskih zatočenika. Po principu „svi za sve“, nakon više od četiri mjeseca zatočeništva, u Nemetinu nedaleko od Osijeka razmijenjen je 381 hrvatski zatočenik za 40 srpskih zarobljenika.

Sljedeća velika razmjena dogodila se 22. svibnja 1992. godine u Lipovcu, kada je razmijenjeno 288 hrvatskih branitelja.

Sve te razmjene predstavljale su teške, ali važne korake prema oslobađanju ljudi koji su nakon zarobljavanja odvedeni u srpske koncentracijske logore. Mnogi su prošli kroz logore poput Stajićeva, Begejaca, Sremske Mitrovice i Niša, ali i kroz druga mjesta zatočenja na okupiranom području Hrvatske i na području Srbije.

Ovaj video pokazuje jedan dio priče o nastanku i uređenju ovog mjesta.

Video je nastao kako bismo sačuvali i jedan dio te priče – priče o ljudima koji su godinama brinuli da mjesto na kojem su hrvatski logoraši dočekali slobodu bude dostojno njihova sjećanja.

Od 2013. godine radove na uređenju i održavanju Spomen-obilježja pokreće i organizira Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, Podružnica Osječko-baranjske županije, koja o ovom prostoru brine i danas.

U uređenju i održavanju prostora tijekom svih ovih godina veliku pomoć pružaju Grad Osijek i gradska tvrtka Unikom. Unikom kontinuirano brine o uređenju i održavanju okoliša Spomen-obilježja.

Fotografije nas vraćaju u travanj 2013. godine. Tada su započeli opsežniji radovi na uređenju prostora oko spomen-obilježja. Uređivao se okoliš, obnavljale su se pristupne površine, uređivale cvjetne gredice i prostor oko samog spomenika. U tim radovima sudjelovali su ljudi kojima ovo mjesto nije samo još jedno spomen-mjesto.

Na fotografijama vidimo ljude koji rade, sade cvijeće, uređuju okoliš i svojim rukama stvaraju dostojan prostor za sjećanje. Vidimo i zajedništvo koje je pratilo svaki dio uređenja. Svaki posađeni cvijet, svaki uređeni kamen i svaki metar prostora oko spomenika imali su svoj smisao – sačuvati mjesto dostojnim žrtve i uspomene na ljude koji su ovdje dočekali slobodu.

Godinama poslije Nemetin je postao mjesto redovitih okupljanja logoraša, njihovih obitelji, hrvatskih branitelja, predstavnika institucija i brojnih građana. Ovdje se svake godine prisjećamo dana kada su se nakon dugog zatočeništva ponovno otvorila vrata slobode.

Posebno značenje imaju fotografije zajedničkih okupljanja i obilježavanja. One pokazuju kako jedno spomen-obilježje nije samo kamen, ploča ili uređeni prostor. Njegova vrijednost živi kroz ljude koji dolaze, sjećaju se i prenose istinu na mlađe generacije.

Važno je sačuvati i sjećanje na 14. kolovoza 1992. godine – dan kada je 714 hrvatskih branitelja, civila i ratnih zarobljenika nakon zatočeništva u srpskim koncentracijskim logorima ponovno zakoračilo u slobodu.

Od tog dana prošle su 34 godine. Mnogi od onih koji su tada dočekali slobodu više nisu među nama. Njihova imena ne smijemo prepustiti zaboravu.

Spomen-obilježje u Nemetinu zato ima svoju svrhu.

Ono govori o patnji hrvatskih zatočenika, o njihovoj izdržljivosti i o danu kada je zatočeništvo završilo. Govori i budućim generacijama o cijeni slobode koju danas živimo.

Danas, 14. kolovoza, ponovno ćemo se okupiti u Nemetinu.

Ponovno ćemo stati pred Spomen-obilježje.

Ponovno ćemo se prisjetiti svih hrvatskih branitelja i civila koji su prošli kroz srpske koncentracijske logore, svih onih koji su stradali i svih koji su nakon zatočeništva dočekali slobodu.

Za javnost je to povijesni datum. Za ljude koji su se toga dana vratili, to je granica između dvaju života.