“Republika Hrvatska odgovorna je za ubojstvo devetero starijih osoba srpske nacionalnosti koji su u selu Varivode 28. rujna 1995. godine likvidirani iz vatrenog oružja na kućnim pragovima”, kaže se u presudi Vrhovnog suda u predmetu Varivode.

“Presedansku odluku kojom se priznaju žrtve i nedvosmisleno utvrđuje motiv zločina donio je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući o žalbi Jovana Berića na odluke nižih sudova u Kninu i Šibeniku koji su odbacili njegovu tužbu protiv RH za naknadu štete zbog ubojstva roditelja Radivoja i Marije Berić. I k tome odredili da toj istoj državi koja je zakazala u svojoj glavnoj zadaći, zaštiti sigurnosti svakog građanina, mora platiti 54 tisuće kuna sudskih troškova”, pišeNovi list.

“Nad civilima u Varivodama dva mjeseca nakon akcije »Oluja«, izvršen je teroristički čin iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana”, stav je koji su suci Vrhovnog suda iznijeli u ovoj presudi.

“U ovom slučaju, bila je to poruka preostalom srpskom življu da napuste svoje domove ako ne žele doživjeti istu sudbinu, a onima izbjeglima da se ne vraćaju u Hrvatsku. Počinitelji jednog od najvećih zločina počinjenih od hrvatske strane u ratu i poraću niti nakon 17 godina nisu otkriveni i procesuirani, a čekajući pravdu i pravičnu odštetu obitelji žrtava sada su po prvi puta, i to od najvišeg pravosudnog tijela Republike Hrvatske, dobile pravorijek u svoju korist”, tvrdi Novi listpozivajući se na tekst presude.

“U postupku je utvrđeno da su 28. rujna 1995. godine u selu Varivode smrtno stradali roditelji tužitelja Radivoje i Marija Berić na način da su ubijeni iz vatrenog oružja u dvorištu svoje kuće. U postupku je utvrđeno da je istog dana u istom selu ubijeno devet osoba, sve starije osobe srpske nacionalnosti, da su ubojstva izvršena u dvorištima ili kućama ubijenih, a u vremenskom razdoblju nakon što je dovršena vojno-redarstvena akcija »Oluja«, na području bivšeg UN sektora Jug. Stoga se u uskladu s iznesenim nedvojbeno ukazuje, a ocjenjujući širi kontekst prilika i događanja u kojemu je štetna radnja počinjena, da je ubojstvo roditelja tužitelja u konkretnoj situaciji izazvalo kod građana osjećaj straha, užasa i osobne nesigurnosti pa su zato tim činom ostvarena obilježja terorističkog akta” – navodi se u rješenju Vrhovnog suda koje potpisuje predsjednik sudskog vijeća dr. sc. Ivan Kaladić.

“Za štetu koja nastane uslijed terorističkog akta”, nastavlja se u presudi, “sukladno Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata odgovara Republika Hrvatska”.

“Iz tog razloga u ovom predmetu postoji odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju su pretrpjeli tužitelji. Obitelji žrtava se daje pravo na naknadu štete od Republici Hrvatskoj, neovisno o tome što počinitelj zločina nije utvrđen, kazneno progonjen ili oglašen krivim”, stoji u presedanskom rješenju Vrhovnog suda koji je ukinuo presude Općinskog suda u Kninu i Županijskog suda u Šibeniku te naložio novo suđenje.

Prema mišljenju pravnih stručnjaka ova će skandalozna odluka Vrhovnog suda imati nesakledive političke, pravne i financijske posljedice po Republiku Hrvatsku.

R.H.

Na žalost, mi u Republici Hrvatskoj, pored svih apsurda koji nam se, na žalost, priređuju, kao da živimo u umobolnici.

Sve nam to, od 2000. godine, promjenama nakon smrti dr. Franje Tuđmana, priređuju utjecajni takozvani hrvatski mediji i oni na vlasti koji su postavljeni po volji moćnika svijeta, uz pomoć i manipulacije tih medija, kao i oni pojedinci koji imaju glavnu riječ u tim antihrvatskim i antirazumskim medijima.

Oni od sitnih i nevažnih stvari prave goleme afere, a važne i bitne duhovne i materijalne vrijednosti zanemaruju, marginaliziraju i uništavaju. Pokazuju svoju pokvarenost, zločestoću i krajnju amoralnost, a svjesno, od razumnih ljudi, pokušavaju praviti maloumnike. Tako u dnevnicima od 17. i 18. srpnja 2012. odjedamput prave neviđenu aferu u svezi spomen obilježja u gradu Osijeku smrtno stradalim braniteljima i civilima, na kojim pločama su upisana imena i prezimena 1.327 žrtava.

Spomenik je sagrađen sredstvima grada Osijeka, a otkriven je u povodu Dana branitelja, 28. lipnja. Na otvaranju su bili čelnici grada Osijeka i županije, gradonačelnik Osijeka Krešimir Bubalo, župan Vladimir Šišljagić, te saborski zastupnik Dinko Burić, vodeći ljudi HDSSB-a.

Na spomeniku doslovce piše: “Ovim spomen obilježjem odajemo počast braniteljima i sugrađanima – žrtvama velikosrpske agresije na grad Osijek, Osječko-baranjsku županiju i Republiku Hrvatsku!”

Nakon otkrivanja spomenika sa tako brojnim imenima, umjesto da nastane konsternacija zbog tolikih žrtava, a o razaranju grada da i ne govorimo, i da mediji dignu u nebo vapijući glas te uzbune svijet zbog takvih zločina nad braniteljima i 397 civilnih žrtava, da postave pitanje zašto nitko od zapovjednika agresorske strane i počinitelja nije odgovarao za te zločine, oni, na žalost, dižu buru i oluju zato što su na spomeniku upisana i četiri srpska navodno civila, iako nisu upisani svi stradali Srbi, a bilo ih je desetak od 397, dok su drugi svi Hrvati stradali u granatiranju Osijeka. Propust je svakako što nisu upisani svi stradali Srbi, pa ni nekoliko stradalih Hrvata civila, među kojima nije upisana ni stradala od srpskih granata 14-godišnja djevojčica Ljiljana Juroš. No, to su slučajni propusti koji se mogu ispraviti.

No, strašna se galama digla u Jutarnjem listu od 17. srpnja 2012. godine zbog upisanih nekoliko Srba i padaju najteže riječi, kao “provokacija”, “skandal”, “makabristički eksces”, “moralna sablazan”, “besprizorni akt”, “prevara u Osijeku” itd, i to od strane zloglasnih “visoko moralnih vertikala”, kao Davora Butkovića, Drage Hedla, Vesne Teršelič, Predraga Freda Matića i sličnih, i to samo zato jer su tu uvršteni Srbi koji, po njima, nisu nikako žrtve velikosrpske agresije, nego Branimira Glavaša i ostalih hrvatskih branitelja, s njime na Županijskom sudu u Zagrebu na žalost pravomoćno osuđenih u slučajevima pod nazivom “Selotejp” i “Garaža” za ubojstvo tih desetak Srba.

Tu su, u Jutarnjem listu, odmah i slike mjesta gdje su oni kao dokazano ubijeni.

Čelnik Odbora za branitelja grada Osijeka, Miljenko Kolobarić, čak se, jadan, mora ispričavati kako to nije provokacija, jer su željeli odati poštovanje svim žrtvama Domovinskog rata. Na svu tu, za zdrav razum neshvatljivu hajku iz stranke HDSSB-a poručuju: “Glavaš je nedužan, a ubojice slobodno šetaju!”

To kažem i ja, posebno u to uvjerena, jer sam u ime humanitarne udruge Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, koju vodim kao predsjednica, i Hrvatskog žrtvoslovnog društva, na čijem je čelu prof. dr. Zvonimir Šeparović, a ja sam članica Predsjedništva, pratila ta nevjerojatna montirana suđenja generalu Branimiru Glavašu i suoptuženima, pukovniku Ivici Krnjaku, te Gordani Getoš-Magdić, Tihomiru Valentiću i Zdravku Dragiću, na Županijskom sudu u Zagrebu, tijekom 2005. i 2006. godine!

Objektivno gledajući, zna se da su u vrijeme opsade Osijeka, 1991. godine, u gradu djelovali sigurno i snajperisti i upravljači granatama, kao pomoć agresoru, a te osobe su najvjerojatnije bili Srbi, a ne Hrvati. Kao takvi pomagači agresoru, sigurno nisu bilu u odorama JNA. Neki su i stradali, pojedinačno, u tome kaosu napada i užasnih stradanja, sumnji i obrane. Vodile su se već tada istrage za svako nađeno mrtvo tijelo, ali se nisu mogli utvrditi počinitelji. No, kasnije, po planu i naređenju, trebalo je osuditi generala Glavaša i hrvatske branitelje koji su branili Osijek za desetak srpskih navodno civila.

Zašto moćnici svijeta i njihove marionete u Hrvatskoj ne pitaju tko je ubio tisuće civila Hrvata i tisuće nedužnih branitelja? Također, zašto Ustavni sud šuti već par godina na žalbe generala Glavaša i ostalih suoptuženih i suosuđenih, da se preispita tijek i obrazloženje presuda? Zar to ne bi trebala biti briga hrvatskih novinara i hrvatskih vlasti?

No, bez obzira na žrtve u Republici Hrvatskoj, bilo kojeg predznaka, jedini je krivac velikosrpska agresija, kao što i piše na spomeniku u Osijeku, jer da nije nje bilo, naravno da ne bi bilo ni hrvatskih ni srpskih žrtava u Republici Hrvatskoj!

Dr. Ružica Ćavar

predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj

Pročitajmo s kakvom pompom predsjednik države odlikuje jednu rigidnu hrvato-mrziteljicu i to nakon neuspjelog pokušaja regionalnog referenduma o nametanju opskurnog REKOM-a po kojem bi evidentna srbijanska agresija trebala biti preinačena u građanski rat na Zapadnom Balkanu. Dakle, evo kako to lijepo zvuči: „Povelja Republike Hrvatske za iznimno i uspješno poticanje procesa suočavanja s prošlošću u Republici Hrvatskoj, dokumentiranje i istraživanje prijeratnih, ratnih i poslijeratnih zbivanja te suradnje s organizacijama civilnoga društva i sličnih institucija u svijetu dodijeljena je šefici udruge ‘Documenta’, Vesni Teršelič“, koja nas je putem neuspjelog REKOM-a, tj. očite britansko-srbijanske podvale, pokušala suočiti s prošlošću viđenu s njezine, anti-hrvatske točke gledanja.

Naime, Teršeličkina udruga latinskog imena ‘Documenta’ navodno istražuje prijeratna, ratna i poslijeratna zbivanja, te promiče javne rasprave vezane uz prijeporne činjenice i interpretacije. Uza sav svoj kvazi-znanstveni trud i obilatu financijsku potporu tradicionalnih neprijatelja ove države i njezine slobode, Teršelička je doživjela apsolutni fijasko pokušajem osnivanja balkanskoga Regionalnog komiteta (odnosno Komisije za utvrđivanje ‘istine’ o ratnim zločinima itd…), REKOM-a; u Hrvatskoj je prikupljeno jedva dvadeset tisuća potpisa uz potpise, jasno, predsjednika i premijera ove ponižene zemlje!

U prosincu prošle godine predsjednik Ivo Josipović je odlikovao i osječkog novinara-cinkaroša Dragu Hedla, a povodom Međunarodnoga dana ljudskih prava, i to Redom Stjepana Radića za osobit ljudski i profesionalni doprinos borbi za ljudska prava, promicanje pravde i demokracije te otkrivanje istine! Slijedom toga ne bi bilo čudno da već sutra ‘bljedoliki mužikaš’ s Pantovčaka odlikuje i bivšeg benkovačkog fiškala-mrtvozornika Škabrnje ’91., Savu Štrbca, danas direktora Informacijsko-dokumentacijskog centra ‘Veritas’ Beograd, koji nam poput Teršeličke ‘istinski’ pomaže kako bi se suočili s ‘olujnom’ prošlošću iz našeg obrambenog rata protiv srbijanske agresije.

Bilo kako bilo, nije ni čudo kad dobro znamo da takva odličja dolaze iz ruku svojedobnog pravnog savjetnika, dakle prijatelja Haaškog suda, kojemu je upravo on, Ivo Josipović, zdušno i pravnički stručno pomagao u ‘stiliziranju’ optužnica protiv naših, ali ne i njegovih, hrvatskih generala i danas zatočenih u Haagu! Stoga i nema skoro nikakve razlike među ovom dvojicom pravnih stručnjaka, Štrbcem i Josipovićem, barem kad je u pitanju tijesna suradnja s rasističkim sudom u Haagu a osim toga nitko nije čuo da je aktualni hrvatski predsjednik ‘naše’ istočne susjede ikada optužio za agresiju; ta teška riječ nikada nije prešla preko njegovih usana.

A koga je to nedavno odlikovao ‘naš’ predsjednik; zar nepoznatu osobu? Odličja se daju obično poznatim ljudima prepoznatljivim barem po imenu i prezimenu a kod ‘našeg laureata’, Vesne Teršelič, izuzev podozrivog, slovenskog ‘Č’ u prezimenu, ništa drugo se ne zna jer ta ‘dokumentaristica’ svoj ‘obiteljski pedigre’ krije k’o zmija noge. Stoga nije nikakvo čudo što se danas špekulira s njenim pedigreom tako da u njezino podrijetlo sumnja čak i njena politička istomišljenica, imenjakinja Vesna Pusić, dok Slunjani kažu kako je njezin otac bio kordunaški četnik iz Drugoga svjetskog rata! Ipak najbliža istini je ‘špekulacija’ po kojoj je ta ‘šarmantna-praznoglava dokumentaristica’ ipak kći poznatog Kominterninog doušnika iz Drugoga svjetskog rata, Slovenca Josipa Jože Kopiniča, na što upućuje i jednako slovensko ‘Č’ u njezinome prezimenu.

Dakako, nije nikakvo čudo da je Vesna Teršelič postala miljenicom predsjednika države obzirom da je on i tako okružen pomno probranim (ili nametnutim?) ‘špijunčinama’ na Pantovčaku poput glavnog mu savjetnika, britanskog ‘špiclova’ Dejana Jovića ili pak domaćeg sina, ‘security’-savjetnika Saše Perkovića, a negdje u pričuvi aktivno djeluje i neizostavni ‘OZNAŠ’, Budo Lončar; lijepo društvo Yu-gov(n)ića! Kvocijent inteligencije malog Saše, IQ, ravan je, kažu, sobnoj temperaturi odnosno jednak je Teršelič-Kopiničkinom, koja jednako sinčiću Josipa Perkovića – lica s njemačke tjeralice – nije u stanju spojiti dvije suvisle rečenice!

Pitanje je samo, hoće li Poveljom zahvalnosti okićena Teršelička alias Kopinička skoknuti do Beograda pa novoizabranog predsjednika, starog četnika Tomu Grobara suočiti s prošlošću njegova Kalašnjikov-dejstvovanja po civilima srijemskog sela Antin tijekom srbijanske agresije na Hrvatsku? Sasvim je jasno da to ne će napraviti jer je njezin primarni zadatak (dobro plaćeno) pljuvanje po Domovinskom ratu na opće zadovoljstvo ‘naše’ političke ‘elite’ koja s druge strane putem Ministarstva financija zatočenom Slobodanu Praljku ‘propisuje’ porez na iznesenu istinu o Domovinskom ratu držeći je šundom: Tvrtka ‘Oktavijan’ (koju je 1995. utemeljio upravo hrvatski general i branitelj, Slobodan Praljak) mora platiti čak 628.726,64 kune na ime neplaćenog poreza na 18 knjiga umirovljenoga generala Slobodana Praljka napisanih mahom u haaškom zatvoru, odlučilo je svojim rješenjem hrvatsko Ministarstvo financija kojem je na čelu ministar Slavko Linić. Porez se mora platiti jer je Ministarstvo kulture 2008. donijelo mišljenje da Praljkova djela nisu knjige nego brošure, dakle čisti šund! Praljku je rješenje o plaćanju poreza na knjige došlo u trenutku kad iščekuje presudu Haaškoga suda za počinjenje ratnog zločina, otkriva Jutarnji list!

Eto, zahvaljujući upravo takvim anacionalnim, antihrvatskim osobama yugo-provenijencije, poput Ive Josipovića, Vesne Teršelič alias Kopinič i inoj anti-hrvatskoj klateži, i povijest našega obrambenog Domovinskog rata, metaforički kazano, polako se pretvara u jeftini šund na koji se plaća i porez pod imenom ‘suočavanja s prošlošću’! Dokle će to trpjeti pošteni hrvatski narod i njegovi branitelji, dokle će nam prošlost tumačiti osobe kojima je neovisnost Hrvatske teški balast na njihovim do zemlje povijenim plećima jer ju, ili ne vole ili im nikada nije ni bila domovinom?

Damir Kalafatić