Ministarstvo branitelja otvara internetsko savjetovanje sa zainteresiranom javnošću povodom Nacrta prijedloga Zakona o dopunama Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 20/95, 57/06 i 141/06).

Ovim Zakonom se predlaže uvođenje novog odlikovanja “Red Domovinske časti Blago Zadro” koje bi po vrijednosnom slijedu bilo najviše odlikovanje koje se dodjeljuje hrvatskim braniteljima, sudionicima Domovinskog rata, odabranim pojedincima koji su se tijekom Domovinskog rata istakli junaštvom, hrabrošću, predvođenjem i žrtvom, koji su stekli ugled suboraca, često bez isticanja u javnosti.

Ministarstvo ovim putem poziva zainteresiranu i stručnu javnost da putem Obrasca dostavi svoje prijedloge, primjedbe i mišljenja u razdoblju od 29. listopada do 12. studenog 2012. godine na adresu e-pošte:savjetovanje@branitelji.hr.

Napominjemo da će Izvješće o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću, kao i tablica s objedinjenim primjedbama/prijedlozima i obrazloženjima o prihvaćanju/neprihvaćanju istih, biti objavljeni nakon završenog savjetovanja na web stranici Ministarstva pod linkom “Zatvorena savjetovanja”.

Obrazac sudjelovanja u savjetovanju

Nacrt prijedloga Zakona o dopunama Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske

Po pričama mnogih branitelja imam opravdan dojam da bi se bez “branitelja u sjeni“ rat prije završio nego bi i počeo. Branitelji u sjeni su Hrvatski iseljenici koji su zbog različitih razloga (politički, ekonomski, gospodarski, egzistencijalni) neki privremeno, a neki trajno odselili u druge zemlje širom svijeta kako bi osigurali materijalnu egzistenciju svoje obitelji, no neki su se iselili (prisiljeno) zbog ne slaganja s političkim režimom koji se provodio u njihovo vrijeme na prostoru današnje Republike Hrvatske. Tim „braniteljima u sjeni“ posvećujem ovaj članak na spomen njihove žrtve kojom su doprinijeli u stvaranju Nezavisne Države Hrvatske, njihovog do tada neostvarenog sna, a današnje zajedničke zbilje.
Hrvatska dijaspora, odnosno veći dio iseljenika iz Hrvatske „spriječeni“ zbog različitih razloga da dođu u rovove i položiti život na oltar domovine, osjećali su moralnu obvezu i prigovor savjesti da kada već ne mogu od straha pred smrti riskirati život kao i „dečki“ u rovovima mogu im bar (osigurati ono što im je bilo nužno potrebno za stvaranje države) osigurati sva materijalna i financijska sredstva da ostvare željeni san – Hrvatski identitet priznat od svih naroda u svijetu. Nepobitna činjenica je i da su se hrvatske snage naoružavale pomoću financijskih „injekcija“ dijaspore. Slali su se paketi hrane, odjeće, obuće…sve za prognaničke obitelji koje su protjerane iz svojih (teškim radom stečenih) domova. U to vrijeme bilo je i potrebno da „oni“ ostanu „vani“ kako bi navedene podrške u svemu već navedenom kontinuirano stizale do onih osoba kojima je to trebalo. Veliku ulogu u brizi za potrebite su odigrale institucije poput Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Crvenog križa koji je kao neutralna i nepristrana institucija imao neograničeno pravo popisivanja zarobljenih osoba kako bi o istima koliko mu je bilo u mogućnosti vodio evidenciju po međunarodnom pravu potpisane Ženevske konvencije. Dobar dio građana i jedan dio zastupnika je mišljenja kako bi se dijaspori trebalo ukinuti pravo glasa na parlamentarnim izborima (iako su u posljednjih dvadeset godina uložili u hrvatsku 100 milijardi eura), a sve pod izlikom da oni žive van granica RH i „…neka glasuju ondje gdje žive, a ne da meni kroje budućnost!…“ Takvi i takve osobe mogu i imaju pravo zauzimati stav kakav god žele, no nepobitna je činjenica da je hrvatska dijaspora (ili kako ih a od milja nazivam „Branitelji u sjeni“ zbog njihova doprinosa stvaranju današnje RH) neprocjenjivo doprinijela kako stvaranju RH tako i današnjoj ekonomskoj, gospodarskoj i političkoj situaciji, a čime su po mom sudu razuma stekli bezuvjetno i bezvremensko pravo glasovanja na parlamentarnim izborima upravo zbog toga što su oni među utemeljiteljima (zalaganjem za međunarodnim priznanjem RH i brigom za one kako na bojištu tako i za one u podrumima) RH u kojoj se ti izbori održavaju, pa samim time su i suutemeljitelji današnjeg demokratskog Parlamenta RH. Ne bi te iste osobe sebe pitale: “…A zašto su oni ondje, a ne u Hrvatskoj?…“ Odgovor se nalazi u već navedenim razlozima. Svakom iskrenom Hrvatu je njegova domovina u srcu i on kao takav stoji jednak pred zakonom s ostalima kako u svojoj domovini tako i u državi u kojoj prebiva. Danas je situacija takva da natalitet opada, visoko obrazovani nemaju posla, a time ni budućnost u ovoj državi i prisiljeni su otići „van“ da bi osigurali egzistenciju sebe i svoje obitelji. I uz to što im je država „omogućila“ da je napuste još bi im uzela s vremenom i pravo glasa na parlamentarnim izborima, a koji kroje svojom politikom budućnost hrvatske. Od kada znam za moju malenkost, ljudi i preživljavaju na taj način da odlaze u druge države jer je ondje situacija bolja. To nije Hrvatska kakvu su sanjali i za kakvu su se borili i izborili branitelji na prvoj liniji i „branitelji u sjeni“. Iduće pitanje koje si postavljam…toliko osuđenih ratnih heroja i generala, a nigdje ni jedan ratni profiter?! Govorim u kontekstu da Zagorca hvataju i sude zbog nečeg što je prema ostalim financijskim injekcijama sitno…zar logika ne bi bila da je veća mogućnost da netko nešto ukrade nego da nekoga ubije? Pitam se gdje su novci? Gdje su ratni profiteri? Govorim u množini, a ne u jednini! Gdje je novac hrvatske dijaspore? Kako su mogli oni koji prije rata nisu imali za „crnu kiflu“ danas imati firme ili su dobro pozicionirani u društvu? Vezano uz navedeno postoji izreka: „…Ne pitaj me samo kako sam došao do prvog milijuna, a sve ostalo ću ti objasniti…“ Dijaspora ima pravo znati događanje u RH i utjecati na tijek događanja ukoliko isto ima veze s njom! Ima pravo pitati i zahtijevati odgovore od bilo koje vlasti, a koja na iste mora odgovoriti, a da odgovor ne bude …to će istražiti nadležni organi pravne države… Isti oni koji su donijeli zakon o oduzetoj imovini, da se ista ne vraća ni pravedno ni po tržišnoj vrijednosti, a koja je bila oduzeta tijekom komunističke vladavine… a vlasnici te imovine bili protjerani u druge zemlje…. Ako čitaju ovo pitam saborske zastupnike: Kako može postojati zakon čija svrha nije pravednost!? Kako da se vrate iseljenici u svoju zemlju i traže oteto, a da im zakon ne omogućuje pravedno rješenje njihovih problema, a koje im je bivša vlast države iz koje su emigrirali nanijela? Hrvatsko iseljeništvo i danas investira u Hrvatsku u kojoj su čak vlasnici nekih tvrtki povratnici iz iseljeništva. U izgnanstvu (s pravom koristim taj pojam danas) Hrvati su osnivali udruge, različite oblike zajednica, športska druženja, odnosno činili su sve kako bi sačuvali svoj identitet i kulturu. Svaki pošteni Hrvat se pita: „Zar ne možemo od Hrvatske napraviti jednu malu Švicarsku?“ Zašto se uopće raspravlja o mogućnosti ukidanja prava glasa onima koji su participirali na ostvarivanju mog sna? I to onima koji su me odjenuli i nahranili? Ne samo mene već i moju obitelj! Hrvatski iseljenici su činili temelj ratne ’91, a danas ga čine svojim ulaganjima u razvitak Hrvatske države čime čine jedan od stupova hrvatskog gospodarstva. Moja malenkost uz ostatak iskrenih domoljuba odnosno naroda koji nije napustio Hrvatsku (bez obzira na narodnosti od koje se sastojao u tom trenutku, a dijelio je istu ideju o nezavisnoj i priznatoj RH) uz posebno (i po svojoj žrtvi veće) poštivanje prema braniteljima koji su bili u rovovima, dugujemo jedno veliko HVALA iseljenicima iz Hrvatske, a koji su pomogli pri ostvarivanju zajedničkog sna. ’91-e Vi ste se „borili“ za naša prava, a danas Vam obećajmo da ćemo se Mi „boriti“ za Vaša! Hvala Vam još jednom!

Ivan Šoltić-mlađi

Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora podružnice Osječko-baranjske županije u nizu svojih projekata i programa koja ostvaruje u Gradu Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji ostvarilo je  još jedan projekt posebne vrijednosti i pozornosti.

Poznato je da u  korist svojih članova i  istine o Domovinskom ratu, prvenstveno istine o logorima kao mjestima ubojstava,mučenja i masovnih kršenja ljudskih sloboda udruga i njeni članovi daju svoj društveni i osobni doprinos da se strahote i zvjerstva u logorima u Domovinskom ratu ne zaborave a svi zločinci budu procesuirani i  kažnjeni.

Hdlskl Obž isto tako vodi posebnu brigu za svoje članove i njihove potrebe koji su i ljudski i socijalni pa je zbog toga udruga u zahtjevnom natječaju prema EU kroz Agenciju za mobilnost i programe EU uspjela ući u projekt  „Grundtvig“ obrazovno partnerstvo, u sklopu programa za cjeloživotno učenje.

Sam je potprogram usmjeren na obrazovanje odraslih, a doprinosi razvoju znanja, vještina i sposobnosti koje rezultiraju povećanjem mogućnosti zapošljavanja odraslih osoba i njihovim društvenim i osobnim razvojem. Sudjelovanje  utječe na razvoj obrazovanja odraslih kao važnog dijela cjeloživotnog učenja.Također pruža  pomoć  osobama  iz  osjetljivih  socijalnih  skupina  i  osobama  na margini društva, posebno starijima te osobama koji su obrazovanje napustile prije stjecanja osnovnih kvalifikacija kako bi im se kroz obrazovanje odraslih pružila alternativa.

U programu „Grundtvig“ sudjeluju naši stručni suradnici i partneri a to su ALKA TURALIJA,dipl.ing. viši predavač,Predstojnik Katedre za agrikulturu i hortikulturu i ANICA PERKOVIĆ,prof. viši predavač, Katedra za informatiku i strane jezike sa Sveučilišta  J.J. Strossmayera u Osijeku.

Prvo upoznavanje i predstavljanje projekta bilo je u Zagrebu 20.09.2012.u Leksikografskom zavodu Miroslava Krleže.Predstavljanje u Osijeku za logoraše održano je 17.10.2012. u prostorijama udruge.Program je predstavila prof.Alka Turajlija ,prof.Anica Perković i predsjednik Hdlskl Obž Damir Buljević.Naše zemlje partneri u projektu „Grundtvig“ su;Njemačka,Poljska,Litva,Estonija i Austrija.

Svi  članovi udruge  biti će informirani o  projektu i njegovom napredovanju.

Damir Buljević

Koordinacija branitelja i stradalnika Osječko-baranjske županije održala 19.listopada 2012 godine  u prostorijama  Centara za profesionalnu rehabilitaciju svoju devetu  sjednicu. Na sastanku je među ostalim razmatran prijedlog novog zakona o pravima Hrvatskih branitelja. Članice Koordinacije imali su više primjedaba i prijedloga dopuna novog  zakona.Usuglašena  su stajališta za aktivnosti prema Ministarstvu branitelja koja će biti uskoro javno objavljena.

Koordinacija je zadovoljna s realizacijom hodočašća za Mariju Bistricu gdje je koordinator bio Antun Blažević.  Za film o Osijeku „ Osijek nepokoreni grad“ specijalna policija „Orao“ imala je primjedbi  zbog nepriznavanja doprinosa specijalne policije i  nespominjanje uloge policije  u samom filmu.

Damir Buljević

HRT je raspisao natječaj za nezavisnog producenta koji bi na zadani scenarij Ivana Pavličića i s redateljem Kristijanom Milićem trebao snimiti prvu od šest epizoda igranog serijala “Domovinski rat”, pod nazivom “Kusonje”.

Trebala bi to biti, kažu na HRT-u, domaća varijanta uspješnog američkog serijala “Band of Brothers”. Riječ je o ratnom dramskom serijalu za koji je scenarij otkupljen još 2009. godine, a uz Pavličića, scenarist dijela epizoda je i Robert Roklicer. Svih šest epizoda produkcijski je postavljeno, napisano i koncipirano kao igrani film, a kada će svih šest epizoda u konačnici biti realizirano, nije poznato, piše tportal.

Ono što je izvjesno jest da bi klapa za prvu trebala pasti iduće godine. Za početak rada na serijalu odabrana je epizoda “Kusonje”, koja je zasnovana na stvarnim događajima iz rujna 1991. godine kada je mala skupina hrvatskih vojnika na pakračkom bojištu upala u zasjedu u istoimenom selu.

– Nakon konzultacija s autorskim timom, odlučili smo da Kusonje budu prva epizoda i išli smo po principu kojim se radi serija Odmori se, zaslužio si’. Tražimo producenta koji će na zadani scenarij i sa zadanim redateljem snimiti film.

Scenariji su dugo stajali u ladici i odlučili smo to pokrenuti s mrtve točke. Kada će se krenuti u realizaciju preostalih pet scenarija, teško je za sada reći, ali to će prije svega ovisiti o novcu – kazao je Dean Šoša, v. d. glavnog urednika HTV-a.

Način realizacije preostalih pet scenarija, radnih naziva Orkan, Nuštar, Vukovar, Maslenica i Oluja, trenutačno je u fazi dogovora te će, kada se definira najbolji model, biti uvršten u godišnji plan Dramskoga programa.

Sa svakog ratišta odabran je jedan ili nekoliko ključnih događaja, inspiriranih stvarnošću, oko kojega se gradila priča neovisna o ostalim epizodama, pa se tako uz promjenu ratišta svaki dio serijala bavi i drugom postrojbom. Nakon Kusonja, na red bi trebala doći epizoda iz Nuštra.

Epizoda će paralelno pratiti nekoliko malih grupa hrvatskih vojnika koji gerilskom taktikom pokušavaju zaustaviti tenkovsko-pješački napad, te civila Petra, kojeg JNA zarobi i vodi ispred svojih jedinica kao živi štit.

Treća epizoda posvećena je Vukovaru i prati sudbine grupe dragovoljaca koja je stigla iz čitave Hrvatske.

Operacija Orkan naziv je četvrte epizode koja se odvija na području zapadne Slavonije i prati sudbinu majke koja je izgubila trogodišnje dijete, nakon čega se priključila HV-u i zajedno sa suborcima se sprema za oslobađanje orahovačkog područja.

Operacija Maslenica priča priču o tome kako su Specijalne postrojbe HV-a i policije, kada su krenule u konačni obračun s neprijateljima, naišle na žestoki i neočekivani otpor neprijatelja iz pravaca vatrenih linija za koje ni u snu ne bi računali da postoje.

U posljednjoj epizodi “Oluja”, neposredno prije početka akcije, grupa izviđača predvođena Božom napada položaje krajinskih pobunjenika. Nakon što unište bunkere, kreću prema brdu na osami na kojem je antenski relej JNA koji čuva mala grupa vojnika. To mjesto za Božu ima i osobno značenje zbog događaja s početka rata kad je odnos snaga bio posve drugačiji.