Na žalost, mi u Republici Hrvatskoj, pored svih apsurda koji nam se, na žalost, priređuju, kao da živimo u umobolnici.

Sve nam to, od 2000. godine, promjenama nakon smrti dr. Franje Tuđmana, priređuju utjecajni takozvani hrvatski mediji i oni na vlasti koji su postavljeni po volji moćnika svijeta, uz pomoć i manipulacije tih medija, kao i oni pojedinci koji imaju glavnu riječ u tim antihrvatskim i antirazumskim medijima.

Oni od sitnih i nevažnih stvari prave goleme afere, a važne i bitne duhovne i materijalne vrijednosti zanemaruju, marginaliziraju i uništavaju. Pokazuju svoju pokvarenost, zločestoću i krajnju amoralnost, a svjesno, od razumnih ljudi, pokušavaju praviti maloumnike. Tako u dnevnicima od 17. i 18. srpnja 2012. odjedamput prave neviđenu aferu u svezi spomen obilježja u gradu Osijeku smrtno stradalim braniteljima i civilima, na kojim pločama su upisana imena i prezimena 1.327 žrtava.

Spomenik je sagrađen sredstvima grada Osijeka, a otkriven je u povodu Dana branitelja, 28. lipnja. Na otvaranju su bili čelnici grada Osijeka i županije, gradonačelnik Osijeka Krešimir Bubalo, župan Vladimir Šišljagić, te saborski zastupnik Dinko Burić, vodeći ljudi HDSSB-a.

Na spomeniku doslovce piše: “Ovim spomen obilježjem odajemo počast braniteljima i sugrađanima – žrtvama velikosrpske agresije na grad Osijek, Osječko-baranjsku županiju i Republiku Hrvatsku!”

Nakon otkrivanja spomenika sa tako brojnim imenima, umjesto da nastane konsternacija zbog tolikih žrtava, a o razaranju grada da i ne govorimo, i da mediji dignu u nebo vapijući glas te uzbune svijet zbog takvih zločina nad braniteljima i 397 civilnih žrtava, da postave pitanje zašto nitko od zapovjednika agresorske strane i počinitelja nije odgovarao za te zločine, oni, na žalost, dižu buru i oluju zato što su na spomeniku upisana i četiri srpska navodno civila, iako nisu upisani svi stradali Srbi, a bilo ih je desetak od 397, dok su drugi svi Hrvati stradali u granatiranju Osijeka. Propust je svakako što nisu upisani svi stradali Srbi, pa ni nekoliko stradalih Hrvata civila, među kojima nije upisana ni stradala od srpskih granata 14-godišnja djevojčica Ljiljana Juroš. No, to su slučajni propusti koji se mogu ispraviti.

No, strašna se galama digla u Jutarnjem listu od 17. srpnja 2012. godine zbog upisanih nekoliko Srba i padaju najteže riječi, kao “provokacija”, “skandal”, “makabristički eksces”, “moralna sablazan”, “besprizorni akt”, “prevara u Osijeku” itd, i to od strane zloglasnih “visoko moralnih vertikala”, kao Davora Butkovića, Drage Hedla, Vesne Teršelič, Predraga Freda Matića i sličnih, i to samo zato jer su tu uvršteni Srbi koji, po njima, nisu nikako žrtve velikosrpske agresije, nego Branimira Glavaša i ostalih hrvatskih branitelja, s njime na Županijskom sudu u Zagrebu na žalost pravomoćno osuđenih u slučajevima pod nazivom “Selotejp” i “Garaža” za ubojstvo tih desetak Srba.

Tu su, u Jutarnjem listu, odmah i slike mjesta gdje su oni kao dokazano ubijeni.

Čelnik Odbora za branitelja grada Osijeka, Miljenko Kolobarić, čak se, jadan, mora ispričavati kako to nije provokacija, jer su željeli odati poštovanje svim žrtvama Domovinskog rata. Na svu tu, za zdrav razum neshvatljivu hajku iz stranke HDSSB-a poručuju: “Glavaš je nedužan, a ubojice slobodno šetaju!”

To kažem i ja, posebno u to uvjerena, jer sam u ime humanitarne udruge Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, koju vodim kao predsjednica, i Hrvatskog žrtvoslovnog društva, na čijem je čelu prof. dr. Zvonimir Šeparović, a ja sam članica Predsjedništva, pratila ta nevjerojatna montirana suđenja generalu Branimiru Glavašu i suoptuženima, pukovniku Ivici Krnjaku, te Gordani Getoš-Magdić, Tihomiru Valentiću i Zdravku Dragiću, na Županijskom sudu u Zagrebu, tijekom 2005. i 2006. godine!

Objektivno gledajući, zna se da su u vrijeme opsade Osijeka, 1991. godine, u gradu djelovali sigurno i snajperisti i upravljači granatama, kao pomoć agresoru, a te osobe su najvjerojatnije bili Srbi, a ne Hrvati. Kao takvi pomagači agresoru, sigurno nisu bilu u odorama JNA. Neki su i stradali, pojedinačno, u tome kaosu napada i užasnih stradanja, sumnji i obrane. Vodile su se već tada istrage za svako nađeno mrtvo tijelo, ali se nisu mogli utvrditi počinitelji. No, kasnije, po planu i naređenju, trebalo je osuditi generala Glavaša i hrvatske branitelje koji su branili Osijek za desetak srpskih navodno civila.

Zašto moćnici svijeta i njihove marionete u Hrvatskoj ne pitaju tko je ubio tisuće civila Hrvata i tisuće nedužnih branitelja? Također, zašto Ustavni sud šuti već par godina na žalbe generala Glavaša i ostalih suoptuženih i suosuđenih, da se preispita tijek i obrazloženje presuda? Zar to ne bi trebala biti briga hrvatskih novinara i hrvatskih vlasti?

No, bez obzira na žrtve u Republici Hrvatskoj, bilo kojeg predznaka, jedini je krivac velikosrpska agresija, kao što i piše na spomeniku u Osijeku, jer da nije nje bilo, naravno da ne bi bilo ni hrvatskih ni srpskih žrtava u Republici Hrvatskoj!

Dr. Ružica Ćavar

predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj