Američki mediji, na opće odobravanje hrvatske medijske mafije, između ostalog i tajkunske bande u medijima koja se bogatila dok se Hrvatska nalazila na bojišnici, raspisali su se o hrvatskim navijačima u Poznanju, osudili su paljenje zastave Europske unije i bakljadu hrvatskih navijača, što je sasvim u redu, paliti zastave, bacati baklje na teren neprimjereno je i huligansko ponašanje i za svaku je osudu, je li za nešto više od osude javnosti neka o tome odlučuju oni koji su za tako nešto plaćeni. Uostalom, čemu paliti zastave po ovoj vrućini?

No, onda su američki mediji, konkretno NY Times, na opće odobravanje lopovske družine u hrvatskim medijima ( niti jedini mediji na svijetu nisu toliko lopovski konstruirani kao što su to mediji u Hrvatskoj ), spomenuli Antu Gotovinu i nazvali ga ratnim zločincem.  Naravno, hrvatski lopovski mediji su također spomenuli kako jje ponašanje hrvatskih navijača koji su nosili sliku Ante Gotovine bilo neprimjereno, a nisu objasnili zašto.. Koji su to mediji? U vlasništvu zloglasnih tajkuna za koje ni sam Bog ne zna kako su se dočepali prvog milijuna, a dočepali su ga se tako što su se bogatili dok se Gotovina nalazio na ratištu. U Domovinskom ratu herojski general se nije obogatio, niti se okoristio na grbači hrvatskog naroda, kao što su to učinili pripadnici hrvatske medijske mafije, organizirane lopovske družine.

Što se tiče generala Ante Gotovine, može politički Tribunal donijeti pedeset političkih presuda, može oslobađati vukovarske krvnike do iznemoglosti, može si dozvoliti neprocesuiranje nizozemskih bandita, odnosno pripadnika nizozemskog vojnog bataljuna koji su dopustili krvavo iživljavanje nad gotovo osam tisuća ljudi, sve to mogu, ali ne mogu natjerati Hrvate da se time pomire, bez obzira na domaće izdajnike u Hrvatskoj.

General Gotovina ni u kom slučaju ne može biti ratni zločinac, jer bi u tom kontekstu svi američki predsjednici u posljednjih 67 godina bili zločinci. I onaj manijak, kao što je Truman, kojem nije bilo dosta baciti jednu atomsku bombu na Japan, već je, eksperimenta radi, bacio i drugu i tako pobio u jednom hipu na desetke tisuća ljudi, uglavnom civila. Ako je Ante Gotovina ratni zločinac, Truman je za herojskog generala Hitler.

Što reći o američkim manijacima, od Johnsona do Nixona, koji su napalmom ubijali djecu u Vijetnamu, ni, Kennedy nije nedužan u čitavom tom američkom kolopletu zločina i zločinaca, nikad kažnjenih? Hoćemo li se vratiti u sadašnjost kako bi se prisjetili na koji se način jedan Nobelovac  ( Skandal je sam po sebi dati Nobelovu nagradu čovjeku koji vodi čak dva agresivna rata. )  privodi pravdi masovne ubojice i teroriste, metak u čelo i bez suđenja, što se moglo vidjeti na primjeru zločinca Osame bin Ladena, treba li spomenuti kako su oslobodili Libiju i na koji način sui žmirili kada je masakriran satrap Gadafi? Prisjećati se tate i sina starijeg i mlađeg Busha, uopće nije potrebno, ono što je radio sinčić Bush nezapamćen je organizirani zločin kakvog se sjećamo još od Drugog svjetskog rata, nema svadbe u Iraku koju američki vojnici, glupani s pametnim bombama, ili pamtnjakovići s idiotskim bokmbama, nisu slistili sa zemljom. Treba li spominjati Clintona, na čiju je inicijativu ipak završen rat na prostoru ex Jugoslavije, koji je bio američki predsjednik dok se događao masakr u Srebrenici, a koji  je Amerika mogla spriječiti?

Amerikanci bi morali biti vrlo oprezni kada druge optužuju za ratne zločine, s obzirom kako se radi o državi, koja, kao svjetski poicajac, čini najveže ratne zločine od kraja Drugog svjetskog rata pa do današnjih dana, a pogotovo u posljednjih dvadeset godina.