Grad opet sjaji. No rupe na nekim kućama i dan danas stoje. Onome tko ih pogleda, reći će samo jednu rečenicu.
Vukovar – grad heroja, pored Dunava smješten je rastao. U njemu ljudi podizahu domove i djecu odgajahu, ulice pune ljudi i vesele djece. Kao i drugi gradovi, Vukovar je živio i postajao sve ljepši i ljepši.
A onda, jednoga dana, sunce se ugasilo, grad je postao oblačan i pust, kuće bijahu uništene, ljudi su otišli. Ulicama je vladao mrak i miris baruta, miris uništenih duša. Ulice su prekrile cigle, kamenje, staklo. Grad sunca, grad veselih ljudi, postao je grad duhova. Dim se izvijao od kuća prema nebu, na kojem je nekad sjalo sunce.
Dim i oblaci sačinjeni od ljudske muke, razišli su se. Sunce je procvjetalo i ljude dozvalo natrag. Grad je ponovo počeo rasti, obnavljati se i vraćati svoje izgubljene čari.
Grad opet sjaji. No rupe na nekim kućama i dan danas stoje. Onome tko ih pogleda, reći će samo jednu rečenicu: Ne, nemojte zaboraviti Vukovar i njegove ljude!
Juraj Hrstić – 12 godina,
školska zadaćnica