HRT je raspisao natječaj za nezavisnog producenta koji bi na zadani scenarij Ivana Pavličića i s redateljem Kristijanom Milićem trebao snimiti prvu od šest epizoda igranog serijala “Domovinski rat”, pod nazivom “Kusonje”.

Trebala bi to biti, kažu na HRT-u, domaća varijanta uspješnog američkog serijala “Band of Brothers”. Riječ je o ratnom dramskom serijalu za koji je scenarij otkupljen još 2009. godine, a uz Pavličića, scenarist dijela epizoda je i Robert Roklicer. Svih šest epizoda produkcijski je postavljeno, napisano i koncipirano kao igrani film, a kada će svih šest epizoda u konačnici biti realizirano, nije poznato, piše tportal.

Ono što je izvjesno jest da bi klapa za prvu trebala pasti iduće godine. Za početak rada na serijalu odabrana je epizoda “Kusonje”, koja je zasnovana na stvarnim događajima iz rujna 1991. godine kada je mala skupina hrvatskih vojnika na pakračkom bojištu upala u zasjedu u istoimenom selu.

– Nakon konzultacija s autorskim timom, odlučili smo da Kusonje budu prva epizoda i išli smo po principu kojim se radi serija Odmori se, zaslužio si’. Tražimo producenta koji će na zadani scenarij i sa zadanim redateljem snimiti film.

Scenariji su dugo stajali u ladici i odlučili smo to pokrenuti s mrtve točke. Kada će se krenuti u realizaciju preostalih pet scenarija, teško je za sada reći, ali to će prije svega ovisiti o novcu – kazao je Dean Šoša, v. d. glavnog urednika HTV-a.

Način realizacije preostalih pet scenarija, radnih naziva Orkan, Nuštar, Vukovar, Maslenica i Oluja, trenutačno je u fazi dogovora te će, kada se definira najbolji model, biti uvršten u godišnji plan Dramskoga programa.

Sa svakog ratišta odabran je jedan ili nekoliko ključnih događaja, inspiriranih stvarnošću, oko kojega se gradila priča neovisna o ostalim epizodama, pa se tako uz promjenu ratišta svaki dio serijala bavi i drugom postrojbom. Nakon Kusonja, na red bi trebala doći epizoda iz Nuštra.

Epizoda će paralelno pratiti nekoliko malih grupa hrvatskih vojnika koji gerilskom taktikom pokušavaju zaustaviti tenkovsko-pješački napad, te civila Petra, kojeg JNA zarobi i vodi ispred svojih jedinica kao živi štit.

Treća epizoda posvećena je Vukovaru i prati sudbine grupe dragovoljaca koja je stigla iz čitave Hrvatske.

Operacija Orkan naziv je četvrte epizode koja se odvija na području zapadne Slavonije i prati sudbinu majke koja je izgubila trogodišnje dijete, nakon čega se priključila HV-u i zajedno sa suborcima se sprema za oslobađanje orahovačkog područja.

Operacija Maslenica priča priču o tome kako su Specijalne postrojbe HV-a i policije, kada su krenule u konačni obračun s neprijateljima, naišle na žestoki i neočekivani otpor neprijatelja iz pravaca vatrenih linija za koje ni u snu ne bi računali da postoje.

U posljednjoj epizodi “Oluja”, neposredno prije početka akcije, grupa izviđača predvođena Božom napada položaje krajinskih pobunjenika. Nakon što unište bunkere, kreću prema brdu na osami na kojem je antenski relej JNA koji čuva mala grupa vojnika. To mjesto za Božu ima i osobno značenje zbog događaja s početka rata kad je odnos snaga bio posve drugačiji.

Kolumne!

Rođen u onoj Jugi osamdesetih godina prošlog stoljeća.Sada ,,živim,, u svojim dvadesetim godinama ,kažu mnogi najljepšim godinama u kojima je čovjek još uvijek najmanje opterećen.
Nažalost danas nama mladima nije tako .
Možda je tako bilo u onoj Jugi u kojoj sam se rodio,pa si bio sretan u 20 tim godinama tih 80-tih..

Završio si srednju školu,možda fax i dolazio si do posla.
Pripremao si se za brak i sve ti je bilo gotovo pa savršeno,samo je jedno falilo ,a to je bila DOMOVINA.
A onda je došao rat i naglo se taj mir prekinuo .
Svi ti tada moji vršnjaci su taj mir ostavili radi jednoga jedinoga sna,a to je bila naša DOMOVINA Hrvatska gdje ti moji vršnjaci nisu mislili kako prodati,uzeti,prevariti,otpustiti..Imali su samo jedan san ,a to je da njihova djeca uživaju u miru i blagostanju svoje Hrvatske!
Danas je jedan san o HRVATSKOJ ostvaren , da bi sada taj moj vršnjak iz 80-tih bio na kojekakvim tjeralicama jer je branio svoj GRAD , DOM I DOMOVINU.
Dokle seže naše popuštanje i toleriranje NEPRAVDE koja se nanosi SVIM Hrvatima na svim poljima.
Pitam i sebe i Boga jer sam odgojen tradicionalno u Hrvatskom duhu zašto moji vršnjaci sada šute i ovo trpe?
Ako su mogli naši roditelji,djedovi,susjedi i poznanici uzeti puške i braniti svoj dom.
Pa zašto moji vršnjaci danas ne mogu puniti grupe na Facebook – u koje osuđuju uništavanje Hrvatske od strane vas ,,VLADARA,,?
Možda su oni početkom 90tih više voljeli svoju domovinu nego mi ili?
Vlado moja mladost nas koji smo sada u dvadesetim godinama je uistinu teška,jer ne znamo gdje će moraditi i na koji način će mo dom graditi.
Mi jesmo izrevoltirani jer naši vršnjaci s fakultetom ne mogu do posla.
Mi jesmo tužni kada vidimo bjesne aute na ulici i pitamo se kada će mo si mi to moći priuštiti ,pitamo se A ŠTO VI RADITE dok jedni jednu iz ,,zlatnih,,tanjura nepoznatog porijekla,a drugi trbuhom za kruhom odlaze iz RH?…
Pa zbog čega mi mladi onda šutimo ?Danas vise nema npr. LEPOGLAVE I GOLOG OTOKA..
STRAH ,ah taj strah.
Ponosan sam sto sam HRVAT , ali isto tako želim da taj ponos ne bude samo mrtvo slovo na papiru.
Ponos i ljubav prema svojoj domovini trebaju početi dokazivati svi naši političari,jer zahvaljujući nama su tu.
Nije bitno koja su stranka,nego je bitno da počnu štit zemlju od koje žive i narod koji ih je izabrao ,a Vi to ne radite.
Bitno je da oni vrate već vise vjeru u bolje sutra nama mladima.
Jer gubimo svaku nadu gledajući kako se oni danas odnose prema nama i DOMOVINI!
Nas mladih razočaranih je svakim danom sve vise ,a vi samo znate prebacivati loptice na druge..
Hrvatsku niste osnivali VI nego mali ljudi velikoga srca.
Ali HRVATSKA JE NAŽALOST ipak čini mi se samo osnovana.
Stvorena još nije jer da je moji prijatelji s fakultetom I raznim zanimanjima bi bili zaposleni , mnogi MLADI iz zemlje ne bi odlazili.
VLADO RH KRIVA SI JER DOPUŠTAŠ DA MLADI ODLAZE,VLADO KRIVA SI JER MLADI NEMAJU GDJE RADITI , VLADO KRIVA SI JER SE NE RAĐAJU NOVI HRVATI.
VLADO RADI ILI ODLAZI!

Filip Kuštro

Zajednica udruga HVIDR-a Grada Zagreba uz Udrugu Specijalne policije Republike Hrvatske i Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, daju punu podršku suborcima, pripadnicima HVO-a i Specijalne policije Herceg Bosne, s kojima su, kako navode u priopćenju, rame uz rame pod istom zastavom, branili, ginuli i ranjavani  obranili slobodu i opstojnost hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

“Hrvatsko vijeće obrane ima ogromne zasluge za oslobođenje Republike Hrvatske u „Oluji“, koja ne bi bila tako uspješno provedena da zajedničke snage Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane nisu oslobodile zapadnu Bosnu i Hercegovinu od sudbine u kojoj bi grad Bihać bio druga „Srebrenica“”, kaže s u priopćenju te dodaja kako bi “bez Hrvatskog vijeća obrane, četnički agresor preko Bosne i Hercegovine ocijepio južnu Hrvatsku, što im je i bio strateški plan”.

Ogroman broj pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, početkom 1990. i tijekom 1991. godine, do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, dragovoljno je bio u redovima Hrvatske vojske i MUP-a RH, kaže se u današnjem priopćenju te ističe da su “tisuće njih poginuli, a deseci tisuća su ranjavanjem postali ratni vojni invalidi”.

“Najvažnije obrambene akcije, Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, zajedno smo proveli i izvojevali pod zapovjedništvom legendarnog generala Ante Gotovine”, stoji u priopćenju.

“No, ograđujemo se i osuđujemo pojedince koji su vodeći se osobnom gramzivošću ugrozili dobru volju hrvatskog naroda i hrvatske države, da se oduži i pomogne ranjenim pripadnicima HVO-a”, kaže se također u priopćenju koje su potpisali Ilija Vučemilović, Mirko Ljubičić i Josip Klemm.

“Zajedno smo se borili u očuvanju Hrvatskih granica, opstojnosti i jedinstva hrvatskog naroda”, zaključeno je na kraju priopćenja Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, Zajednice udruga HVIDR-a Grada Zagreba i Udruge Specijalne policije Republike Hrvatske.

R.H.

Naredili su mi da skinem hlače i cipele te da stavim noge na stolicu. Nakon toga su me svom snagom palicama tukli i batinali po obje strane stopala. To je bila strašna bol.’

Drugi dan suđenja Goranu Hadžiću na Haškom sudu (ICTY), prvi svjedok tužiteljstva Zlatko Antunović, koji je u jesen 1991. godine imao 17 godina, u srijedu je opisao premlaćivanja i zlostavljanja kojima je bio izložen tijekom zatočeništva u zgradi Doma kulture u Dalju koja je srpskoj miliciji služila kao zatvor.

Zlatko Antunović, prvi svjedok tužiteljstva na posljednjem haškom suđenju, prepričao je kako je iz Erduta biciklom krenuo u Bogaljevce da pronađe svoje rođake. Nakon što ga je prvo zaustavila jedinica JNA i pustila ga, u spomenutom selu ga je zaustavio poznanik Siniša Glodić koji je bio naoružan i koji ga je zajedno sa Stevom Glodićem odvezao kombijem na ispitivanje u Dalj.

“U Domu kulture je na katu bila soba za ispitivanje u kojoj me ispitivao Željko Čizmić o HDZ-u, gdje se nalazi moj brat i koliko je ostalo Hrvata u Erdutu”, kazao je Antunović koji je u to vrijeme bio član mladeži HDZ-a i čiju je tetovažu imao na ruci. Nakon ispitivanja je odveden u zatvor gdje je bilo pet do šest ljudi.

“Sjećam se da je jedan po imenu Fabijančić bio sav plav, u masnicama i bilo je vidljivo da je jako ozlijeđen”, posvjedočio je Antunović. Također je opisao kako su u zatvor dovedeni otac i sin Sušić kojima je naređeno da jedan drugoga pred svima šamaraju, a tijekom noći su u ćeliju dolazili Srbi koji su ih čuvali, u nekoga uperili svjetiljku i odveli ga na “terapiju”.

“Mi smo čuli jecaje, tukli su ljude…a neki se nakon toga nisu ni vratili”, rekao je Antunović. Njega su, kako tvrdi, jedan dan mučila dvojica mladića iz mjesta Prigrevica, u Srbiji, od kojih su jednog zvali Ferenc Mađar. Antunović ne zna da li se radi o nadimku, dok je drugog opisao kao velikog i krupnog.

“Naredili su mi da skinem hlače i cipele te da stavim noge na stolicu. Nakon toga su me svom snagom palicama tukli i batinali po obje strane stopala. To je bila strašna bol”, prepričao je Antunović. Također je bio odveden u podrum s oko pola metra vode, gdje se obučen morao kupati.

“Smijali su se, to im je bila zabava. Poslije sam morao čistiti zahode i golim sam rukama čistio izmet, da bi s takvim rukama morao jesti kruh”, kazao je Antunović.

Na pitanje tužiteljice koji bi mogao biti razlog njegova uhićenja i mučenja, odgovorio je da se vjerojatno radi o tome što je Hrvat i što je bio član mladeži HDZ-a. Nakon puštanja je u listopadu ponovo uhićen, u čemu su sudjelovali Zoran Oljača, Tihomir Ivošević i Goran Džaković. Uz udarce u sljepoočnicu, pretrpio je udarce nogom, a morao je brisati noge o hrvatsku zastavu. Odveden je u njihovu policijsku postaju gdje ga je dočekao Milorad Stričević.

“Kada su me odvodili u isti zatvor u Dalju, Stričević mi je rekao da posljednji put pogledam Erdut”, prisjeća se Antunović. Tamo je drugi dan zatočeništva vidio i Arkana.

“Pitao me znam li tko je on. Rekao sam da ne i dobio sam šamar. A on se onda predstavio kao Željko Ražnatović – Arkan, vođa Delija i srpski dobrovoljac”, rekao je svjedok. Bio je primoran, kako tvrdi, ležeći sastaviti popis Hrvata iz Erduta, dok mu je Arkanov vojnik od oko 100 kila gazio po leđima.

“Jedva sam mogao tako pisati, ali je Arkan rekao da ne zna to pročitati i da moram pisati ćirilicom”, rekao je Antunović koji sada ima oko 61 kilogram, a kao mlad je imao oko pet manje.

Također je prepričao kako su mu bajunetom rezali, odnosno čupali dugu kosu koju je tada kao mladić imao. Rečeno mu je i da ukloni tetovažu, “jer će mu inače odsjeći ruku”, pa je cigaretama palio kožu te ožiljak ima i danas. U njegovu zlostavljanju se isticao spomenuti Ferenc Mađar.

“Nije mi odsjekao ruku, ali me i dalje tukao”, dodao je Antunović. Tijekom dva tjedna zatočeništva, Antunović je svjedočio i brutalnom premlaćivanju jednog starca koji se potom nije vratio u ćeliju te kako je s Marinkom Kovačevićem Srbima služio i kao radna snaga.

Ponovno je uhićen na sam Božić, 25. prosinca 1991., kada ga je crvenim yugom Zorana Oljača odvezao u tzv. centar za obuku gdje su bili arkanovci. U hodniku je lisicama bio privezan za staricu Mandu Maj koju su dvije mlade djevojke pendrecima izudarale po licu jer je slavila katolički Božić i kitila bor.

“Na Uskrs 1992. rečeno nam je da se spakiramo jer da idemo u Osijek, kod Tuđmana. Bila su dva autobusa s oko 90 ljudi”, kazao je na kraju iskaza Antunović, opisavši put od Erduta, Bijelog Brda, Sarvaša i Nemetina do Osijeka. Od Nemetina do Osijeka su prevezeni kolima hitne pomoći, ali se vozilo oprezno jer je počelo granatiranje Osijeka. Dolaskom u izbjeglištvo tužiteljstvo je završilo glavno današnje ispitivanje.

Antunović je prvi put nakon rata Erdut posjetio 1999. godine, kada mu je umrla teta, a vratio se 2003. u obnovljenu kuću. U protuispitivanju je objasnio da je odbio razgovarati s obranom optuženog Gorana Hadžića jer je “već po dolasku imao veliki pritisak”.

“Nimalo mi nije ugodno biti ovdje”, rekao je Antunović.

Kanadski odvjetnik Christopher Gosnell, branitelj Gorana Hadžića, ukazao je na nelogičnosti i suprotne tvrdnje u odnosu na njegov iskaz iz 1999., a koji se odnose na vremenski slijed događanja. “Možda pogriješim s datumima, ali ja znam što se dogodilo”, rekao je Antunović.

Obranu je posebno zanimala tetovaža HDZ-a koju je Antunović imao na ruci i razlog zbog kojeg ju je stavio. Odgovorio je da nije imao nikakav posebni razlog i da njome nije htio nikoga uvrijediti. “Tada nisam mnogo razmišljao o budućnosti, nisam imao roditelje koje bih upitao za savjet”, rekao je Antunović.

Protuispitivanje je trajalo kraće nego se očekivalo, a suđenje se nastavlja u četvrtak ujutro.

ICTY Hadžića tereti po 14 točaka optužnice za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, progone, istrebljenje, ubojstvo, zatvaranje, mučenje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva na Ovčari, u Veleprometu, Erdutu, Dalju i Borovu Selu, te u srbijanskim logorima Stajićevo i Begejci, u Zrenjaninu, Šidu i Sremskoj Mitrovici. Hadžić se tereti i za deportacije i prisilno premještanje stanovništva te za bezobzirno razaranje naselja i pljačku imovine nesrpskih civila u Dalju, Vukovaru, Erdutu, Lovasu i drugim mjestima u istočnoj Slavoniji. Svi navedeni zločini pripadaju u zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.

Prvog dana suđenja tužitelj je opisao okolnosti pod kojima su se događali zločini u Hrvatskoj, koji će poslije postati poznati kao “etničko čišćenje”, a Hadžića optužio da je poticao zlostavljanja, mučenja i ubijanja tijekom rata, posebice na području istočne Slavonije. Prema tužiteljstvu, Hadžić je bio hladnokrvni ubojica i “Miloševićev čovjek na terenu” koji je odlazio u Beograd po oružje i upute.

PolitikaPlus

Tri zlatne i srebrnu medalju te posebnu nagradu ARCA, koja je po važnosti između zlata i Grand Prixa, osvojila je Udruga inovatora Karlovačke županije na Međunarodnoj izložbi inovacija ARCA 2012. Na najznačajnijoj i najvećoj izložbi u Hrvatskoj predstavljeno je oko 300 inovacija, a Karlovčanima je od osam eksponata nagrađena polovica.

Nova radna mjesta

Nagradu ARCA dobio je revolver RHS Hrvoja Rapića iz HS Produkta d.o.o. Karlovac. Zlatnim medaljama nagrađeni su Kondenzacijska parna turbina s reguliranim oduzimanjem pare snage 2 do 5 MW grupe autora iz Tvornice turbina Karlovac, Pištolj XDS čiji su autori Mario Špine i Dubravko Trpčić iz HS-a te Postupak za proizvodnju prostirke za papkare i kopitare i njeno recikliranje u kompost Matije Volnera i Herba Produkta d.o.o. Ciljnik optički CT-1 5x s integriranom crvenom točkom na jurišnoj pušci VHS, Instituta Ruđer Bošković i HS-a, nagrađen je srebrom. No, posebna vrijednost inovacija je što je većina već u proizvodnji i ostvaruje dohodak.

Vrlo smo zadovoljni osvojenim nagradama, ali i što takve inovacije otvaraju radna mjesta, koja Hrvatskoj i te kako trebaju. Revolver RHS HS Produkta zaštićen s dva patenta i dizajnom krenuo je u serijsku proizvodnju i sljedeće godine 30.000 do 40.000 komada trebalo bi biti prodano Amerikancima. HS-ov pištolj XDS ima PCT, odnosno Međunarodnu prijavu i već je prodano oko 60.000 pištolja. Ciljnik optički ispitan je po standardima NATO-a i nekoliko tisuća komada prodano je Hrvatskoj vojsci. Od sljedeće godine trebali bi se naći i na američkom tržištu – napominje predsjednik Udruge inovatora Karlovačke županije Marko Bubaš.

Prodavali bi struju HEP-u

Dodaje da je veliko zanimanje i za Postupak za proizvodnju prostirke za papkare i kopitare i njeno recikliranje u kompost. Kontejner tog proizvoda već je otišao u Katar, a iduće bi se godine mogao prodavati u šleperima. Novi proizvod nudi i Tvornica turbina d.o.o. Karlovac. Riječ je o parnoj turbini koja se za proizvodnju električne, ali i toplinske energije koristi biomasom. Struja bi se prodavala HEP-u, a koristila bi se u kućanstvima i tehnološkim postrojenjima.

– Pregovaramo s potencijalnim investitorima. No situacija je takva da ćemo proizvod prije prodati u inozemstvu nego u Hrvatskoj – kaže direktor Tvornice Turbina Ivica Mikšić.

Ivona Škalamera/VLM