LECI SE POJAVILI U POŠTANSKIM SANDUČIĆIMA BROJNIH GRAĐANA

Pod nazivom Odlučimo sami o svojoj sudbini iz Stožera „pojašnjavaju“ zašto se mora u nedjelju izaći na glasovanje

Pred drugi izborni krug, koji će odlučiti o imenu gradonačelnika Vukovara, u poštanskim sandučićima brojnih Vukovaraca pojavili su se leci Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Pod nazivom Odlučimo sami o svojoj sudbini iz Stožera „pojašnjavaju“ zašto se mora u nedjelju izaći na glasovanje kao i zašto je svaki glas bitan te da treba glasati za Ivana Penavu (HDZ). Između ostaloga navode se i ovlasti gradonačelnika.

– Nakon uvođenja dvojezičnog pisma uslijedilo bi iseljavanje hrvatskog življa i mladih iz grada, naročito stradalnika iz Domovinskog rata. Oni koji bi je uveli stvorili bi i službeno Vukovar sjedištem Srpskog Vijeća općina. Moguća je politička autonomija, što povlači za sobom i moguće odcjepljenje od Hrvatske i pripajanje Srbiji. Ćirilica kao pismo nije kriva, ona je samo uvod u srpsku strategiju jedne nove okupacije – navodi se u letku koji je izazvao burne reakcije građana.

“Okuraženi Srbi”

Dalje stoji kako aktualni gradonačelnik nije ništa poduzeo da se ćirilica ne uvede u grad Vukovar te da uopće nije demantirao izjave predsjednika Srbije Tomislava Nikolića da je Vukovar srpski grad. Iz Stožera ističu kako je došlo vrijeme za biti ili ne biti.

– Ako vam bolje zvuči ‘ili će nas biti ili nas neće biti'”. “Bijeli križevi nas gledaju. Sa neba naši pali anđeli plaču. Nije to kiša koja ovih dana natapa Hrvatsku. To je njihov plač, jer uzalud su dali svoje živote. Izađite na izbore, neka sunce obasja naš Vukovar! Neka ostane hrvatski grad! – stoji u letku.

Podižući tenzije tvrdi se da je svaki glas bitan te da je možda baš čitateljev odlučujući. Iz Stožera kažu da bi Vukovarci, ako se odluče za promatranje sa strane, „jednog dana samo mogli vidjeti ćirilične natpise u gradu heroju, okuražene Srbe kako ističu svoje zastave i pjevaju srpske budnice i ratne pjesme kao i da Vukovar kao simbol Hrvatske postaje Veće srpskih opština“.

Zbunjeni i zabrinuti

Građani su pojavom predizbornih plakata zbunjeni i zabrinuti. Ovisno o političkoj opredjeljenosti dio njih podupire letak i tekst u njemu dok drugi dio kaže kako je ovo obično ali i opasno širenje neistina koje samo obične građane uznemirava. Interesantno je i da se nigdje u dvije stranice letka ne navodi tko je zadužen za najavu uvođenja dvojezičnosti te da to nikako nije posao lokalne samouprave. Ne spominje se niti donošenje Ustavnog zakona o opravima nacionalnih manjina 2002. godine, koji to omogućava, kao niti činjenica da je u Statut grada Vukovara još 2009. godine ćirilica uvedena.

Piše: Branimir Bradarić/VLM

Kolumne!

Da li ova država u kojoj živim različita od one u kojoj sam rođen? Da li ova država prema braniteljima ima jednak odnos kao i država u kojoj sam rođen prema svojim ondašnjim prije rata? Je li gospodarsko stanje u državi bolje nakon rata ili nije? Jesu li njezini građani kopali po kantama prije rata? Jesu li branitelji ostvarili svoj san? Jesu li njezini građani strahovali za svoju budućnost? Uživaju li djeca branitelja prava kao i djeca partizana? Kada će se napraviti revizija partizanskih mirovina? Kada će zločini komunističkog režima biti procesuirani u ovoj „pravnoj državi“? Kada će RH (njezin narod) konačno početi vraćati vanjski dug? Kada će početi masovna suđenja za ratno profiterstvo? Gdje su naši HEROJI domovinskog rata? Tko su pravi, a ne politički generali? Gdje su  naši NAJMILIJI? Gdje su novci iz INOZEMSTVA namijenjeni za stvaranje RH? Gdje je nestalo jedinstvo branitelja? Koji je broj branitelja samoubojica, pravno i institucionalno zapostavljenih od strane države i koliko ih u ovom trenutku razmišlja o samoubojstvu? Koliko branitelja nema kruh dok oni koji vode državu isti objeduju? Koliko je velik popis privilegija branitelja i članova njihovih obitelji? Koliko je građana RH u ovom trenutku gladno (neki hrane, a neki pravde)? Koliko branitelja razmišlja o „bezizlaznoj“ situaciji? Koliko branitelja i članova njihovih obitelji gube krov nad glavom u onoj državi koju su stvorili, zbog „ekonomskih posljedica, recesija i sl.“ Je li ova država zaista san svakog njezinog pojedinca? Je li moj san? Još bolje pitanje… Je li ostvareni san moga oca i njemu sličnih? Je li ostvareni san moga djeda? Možda pravno, ali ne i moralno… Živi li narod ove države svoj san? Posjedujemo li zaista toliko prirodnih bogatstava ili je to samo iluzija? Jer ako posjedujemo ista, kako onda da smo svake godine u još većem dugu nego prošle? Imamo li kvalitetne političare? Dosadašnja politika je samo pokazala da imamo vrhunske svjetske demagoge! Demagoge koji žive svoj san dok ih povijest ne sustigne u točci bez povratka…. Gdje je nestala naša intelektualna elita? Gdje je naš „napaćeni“ narod? Zašto su nam ulice prazne? Gdje su svi ti dobri ljudi koji svojim ne izlaskom na izbore nama svima kroje sudbinu? Ako smatraju da su oni bolji i mogu bolje, neka se kandidiraju i povedu narod! Povedu u sigurno sada i još sigurnije sutra! Gdje su svi ti „domoljubi“ da NAS izvade iz „blata“ (dužničko ropstvo) u koje su nas gurnuli svojim građanskim neposluhom? Očito većinu naroda ne zanima budućnost istog, jer izlazak na izbore je najmanje što mogu (a po meni i moraju) učiniti za svoj narod. Tekst završavam nazivom pjesme Tereze Kesovije:

„…Prijatelji stari, gdje ste?…“

Ivan Šoltić-mlađi

Pod ovim naslovom, na jednom privatnom portalu, pojavio se u utorak, 14. svibnja opširan prilog. Već drugi dan ovaj prilog spada u najčitanije priloge tog portala. Prilog je izazvao burne reakcije čitatelja. S obzirom da se u njemu krije puno neistina i neobjektivnosti, odlučio sam potražiti pravu istinu. Domovina i oni koji su je stvarali brani se i istinom!

Ovaj prilog nije nastao u “u zadimljenom prostoru kvartovskog kafića u pokušaju da se nadglasa domoljubna pjesma u pozadini koja preglasno svira”. Tako započinje svoj uradak novinarka Snježana Vučković. Mi umjesto da odemo “u zadimljenu birtiju” krenuli smo od Ravnatelja Caritasa Vukovarskog dekanata (to sam ja dolje potpisani!), pa smo pohodili skladište istog Caritasa u ulici Kralja Petra Krešimira IV bb, u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje, te smo se provozali, gospodin Ivo Crnjac koordinator  ovog Caritasa i ja, do ulice  Kralja Zvonimira 74, u istom naselju, gdje stanuje Manda Matić Walter sa svoje dvije kćeri.

U prilogu nadalje stoji: “Manda je kako srpska tako i hrvatska sramota, ponižena na najgori mogući način i od jedne i od druge strane. Prvo su je Srbi svakodnevno tukli i tražili da je snajperist i da je ubila 18 srpskih specijalaca. O silovanjima da i ne govorim… i sad Manda  tumara po Vukovaru, obilazeći kontejnere, nit’ je priznata kao branitelj, nit’ kao civilna žrtva rata. Manda je paćenica, hrvatska mučenica za koju nitko ne zna ili ih naprosto nije briga. O Mandi nitko ne govori.”

O mučenjima i zlostavljanjima u srpskim kazamatima ne mogu pisati, jer to nisam doživio. Da je nisu tukli i maltretirali, a k tome još i u više navrata i brutalno silovali, svaki koji je to doživio zaslužuje svako priznanje. Vjerujem da nakon svega toga proživljenog i preživjelog nije moguće ostati zdrav. Još ako je to trajalo devet mjeseci, kao što je to slučaj s Mandom, onda su posljedice zacijelo i teže. Stoga u svakoj prilici ponavljam, kao katolički svećenik koji se  svakodnevno  susreće s ljudima koji su sve to preživjeli i sad im žele nametnuti ćirilicu kao agresorsko pismo – ostavite Vukovarce na miru! Nemojte na otvorene rane ponovno stavljati sol! Ovo se posebno odnosi na vrlog golobradog ministra Bauka. To što su Vukovarci preživjeli, koji su preživjeli, nitko ne može novcem platiti. To se može samo dati na oltar Domovine kao životni dar. Toliko o duševnim i tjelesnim bolima!

Pri kraju svoga priloga novinarka Vučković piše: “Shvaćam i da sam sasvim slučajno, u zadimljenom kafiću zagrebačkog predgrađa saznala za Mandu Matić, nepoznatu junakinju… pravu iskonsku mučenicu Domovinskog rata. Shvaćam da je krajnje vrijeme da za njenu sudbinu sazna cijela Hrvatska!”

Upravo radi toga se i želimo osvrnuti na ovaj prilog, ali na terenu i istinoljubivo! Jer ako pišemo “otprilike” onda smo slični onima koji pišu i govore kako je Manda “.. srpskoj nejači odsijecala prste i od njih pravila ogrlice!”, ili pak kako je psihički bolesna žena “kao snajperistica ubila 18 srpskih specijalaca!” Obična žena ubila 18 srpskih specijalaca! To su priče za djecu! Ako se to nalazi na srbijanskim tjeralicama onda i oni koji su pisali takve potjernice ne zaslužuju da ih se ozbiljno shvati! Ali i novinari koji pišu: “Da Manda tumara po Vukovaru, obilazeći kontejnere, da za nju nitko ne zna i ne mari…” e onda smo slični onima koji pišu međunarodne optužnice “otprilike”!

Idemo tragati za istinom! Manda Matić Walter, rođena 1968. godine u Štitaru, 1983. dolazi u Vukovar. Bila je kratko vrijeme udana za Željka Waltera. Još uvijek nije riješila brakorazvodnu parnicu pa često ima problema u transakcijama. Ima još živoga brata u Štitaru koji se bavi stočarstvom. Iz prijašnjeg braka ima dvije kćeri: Irenu i Ivanu. Irena je završila strukovnu školu i traži posao, a Ivana je tek krenula u strukovnu školu. Stanuju u dvosobnom stanu u ulici Kralja Zvonimira 74,  u 32 010 Vukovar. Adresa tek toliko ako se netko nađe da bi joj nešto poslao. Prema njezinoj izjavi bila je devet mjeseci u logoru u Mitrovici. Prema kazivanju onih iz “kvartovskog kafića” bila je u logoru Stajićevo, a prema njezinom bila je  u  Mitrovici. Manda je mentalno oboljela osoba i ne treba se čuditi ako je pobrkala nazive srpskih kazamata. Po povratku u Vukovar primala je socijalnu pomoć u visini od 1.300 kuna. K tomu još i dječji doplatak. Od 2009. godine, nakon što je na HRT-u i drugim televizijama u Hrvatskoj, prikazana reportaža o radu Vukovarskog dekanatskog Caritasa, bilo je to pred sam Božić 2009. godine.  Mandina je slika kako po vukovarskim kontejnerima skuplja plastične boce i hranu obišla cijeli svijet. Počele su stizati donacije i paketi pomoći. Mnogi su izravno tražili Mandinu adresu ne vjerujući ni Caritasu, a niti drugim humanitarnim institucijama. Stoga smo i ovog puta objavili Mandinu adresu. Javilo se i Ministarstvo branitelja i Mandi je dodijelilo novčanu pomoć u visini od 4.200 kn. Uz ovu mirovinu Manda dobiva i dječji doplatak za kćerku Ivanu koja još pohađa školu. Manda je prva na popisu korisnika Caritasa Vukovarskog dekanata. Pomažemo joj u hrani, odjeći, obući i novčano. Zadnja Caritasova novčana pomoć iznosila je 459,65 kuna za neplaćenu struju. Bilo je to 4. prosinca 2012. godine. Danas je u našem Caritasu dobila šivaću mašinu za njezinu kći Irenu koja je završila strukovnu školu, krojački smjer.

Manda i danas skuplja plastične boce po kontejnerima jer joj je to ostalo u krvi. Mora se nečim baviti. Kćerke su odrasle i traže svoje. Ni moda im nije strana, ali nisu nezadovoljne.

I na kraju još jednom ponovimo: Caritas Vukovarskog dekanata, čiji sam ja ravnatelj od 2008. godine, u ovom trenutku zbrinjava  931 obitelj na području Vukovarskog dekanata. To su deset župa od Vukovara do Iloka ili blizu tri tisuće korisnika. U godišnjem izvještaju Nadbiskupiji Đakovačko-osječkoj stoji zapisano: za 2012. godinu  Caritas je potrošio za svoje korisnike: od brašna, riže, ulja, tjestenine, odjeće, obuće, plaćanja struje, plina, drva za grijanje,  lijekova, vode u gotovini:  164.928,31 kunu. Materijalnih dobara koje smo dobili od naših sponzora podijelili smo 109.046 kilograma. K tome treba pridodati i 243 komada invalidskih pomagala.

Manda je kod nas uvijek među prvima! I ne samo ona!

Caritas vukovarskog dekanata

Kralja Petra Krešimira IV bb, 32 010 Vukovar

telefoni – ravnatelj: 032/432-050
fax: 032/432-046

skladište: 032/425-253

žiro-račun župe Sv. Josipa Radnika: 2500009-1102034879,

otvoren u Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Vukovar, s naznakom “Za dekanatski Caritas”

Fra Vjenceslav Janjić

Članovi odbora za branitelje i braniteljske udruge grada Osijeka podržali su Građansku inicijativu U IME OBITELJI koja okuplja pojedince, obitelji i građanske udruge koje promiču općeljudske vrijednosti te vjerske udruge, zajednice i pokrete – sve koji smatraju da je brak jedino zajednica žene i muškarca.

Mi podupiremo prijedlog da bi u Ustav RH trebala biti unesena odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca.

Potrebno je podržati zahtjev građana da se na referendumu mogu izjasniti jesu li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca, kao što to već stoji i u Obiteljskom zakonu.

Članovi odbora za branitelje i braniteljske udruge grada Osijeka ovim putem pozivaju braniteljsk-stradalničku populaciju grada Osijeka i Osječko-baranjske županije da podrže Građansku inicijativu U IME OBITELJI svojim potpisom ili volonterskim radom na prikupljanju potpisa.

ODBOR JE U SASTAVU :

1. Miljenko Kolobarić – predsjednik Odbora
2. Zdenko Kraljik – član Odbora
3. Damir Buljević – član Odbora
4. Darko Pivić-Kovačević – član Odbora
5. Krešimir Zvonar – član Odbora
6. Saša Trajković – član odbora
7. Filip Kuštro – član odbora

D.B.

Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije održalo je 11.svibnja 2013 godine  sportske susrete logoraša u Donjoj Motičini u Etno selu Ivice Peršića.

Logoraši su svoje inače sada već tradicionalne sportske susrete započeli okupljanjem u 9 sati a sam početak igara započeo je sat vremena poslije.

Logoraši su se takmičili u pet sportskih disciplina:viseća kuglana,boćanje,pucanje iz zračne puške,pecanje i beli.

Malo posije 13 sati održan je zajednički ručak a poslije toga igrala se završnica u beli i podjela medalja i pehara.Ove godine najviše medalja su odnijeli logoraši ogranka grada Đakova pa je njima pripao i prelazni pehar.Dečki iz Osijeka imali su naviše uspjeha u pucanju iz zračne puške gdje su ekipno odnijeli zlatne medalje.

Sportskim igrama logoraša nazočili su i pomogli svojim donacijama gradonačelnik grada Našica  Krešimir Žagar i načelnik Donje Motičine Željko Kovačević.

U 17 sati sportske igre su zatvorene s dogovorom da se sljedeće održe u gradu Đakovo.

Damir Buljević