Pod ovim naslovom, na jednom privatnom portalu, pojavio se u utorak, 14. svibnja opširan prilog. Već drugi dan ovaj prilog spada u najčitanije priloge tog portala. Prilog je izazvao burne reakcije čitatelja. S obzirom da se u njemu krije puno neistina i neobjektivnosti, odlučio sam potražiti pravu istinu. Domovina i oni koji su je stvarali brani se i istinom!

Ovaj prilog nije nastao u “u zadimljenom prostoru kvartovskog kafića u pokušaju da se nadglasa domoljubna pjesma u pozadini koja preglasno svira”. Tako započinje svoj uradak novinarka Snježana Vučković. Mi umjesto da odemo “u zadimljenu birtiju” krenuli smo od Ravnatelja Caritasa Vukovarskog dekanata (to sam ja dolje potpisani!), pa smo pohodili skladište istog Caritasa u ulici Kralja Petra Krešimira IV bb, u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje, te smo se provozali, gospodin Ivo Crnjac koordinator  ovog Caritasa i ja, do ulice  Kralja Zvonimira 74, u istom naselju, gdje stanuje Manda Matić Walter sa svoje dvije kćeri.

U prilogu nadalje stoji: “Manda je kako srpska tako i hrvatska sramota, ponižena na najgori mogući način i od jedne i od druge strane. Prvo su je Srbi svakodnevno tukli i tražili da je snajperist i da je ubila 18 srpskih specijalaca. O silovanjima da i ne govorim… i sad Manda  tumara po Vukovaru, obilazeći kontejnere, nit’ je priznata kao branitelj, nit’ kao civilna žrtva rata. Manda je paćenica, hrvatska mučenica za koju nitko ne zna ili ih naprosto nije briga. O Mandi nitko ne govori.”

O mučenjima i zlostavljanjima u srpskim kazamatima ne mogu pisati, jer to nisam doživio. Da je nisu tukli i maltretirali, a k tome još i u više navrata i brutalno silovali, svaki koji je to doživio zaslužuje svako priznanje. Vjerujem da nakon svega toga proživljenog i preživjelog nije moguće ostati zdrav. Još ako je to trajalo devet mjeseci, kao što je to slučaj s Mandom, onda su posljedice zacijelo i teže. Stoga u svakoj prilici ponavljam, kao katolički svećenik koji se  svakodnevno  susreće s ljudima koji su sve to preživjeli i sad im žele nametnuti ćirilicu kao agresorsko pismo – ostavite Vukovarce na miru! Nemojte na otvorene rane ponovno stavljati sol! Ovo se posebno odnosi na vrlog golobradog ministra Bauka. To što su Vukovarci preživjeli, koji su preživjeli, nitko ne može novcem platiti. To se može samo dati na oltar Domovine kao životni dar. Toliko o duševnim i tjelesnim bolima!

Pri kraju svoga priloga novinarka Vučković piše: “Shvaćam i da sam sasvim slučajno, u zadimljenom kafiću zagrebačkog predgrađa saznala za Mandu Matić, nepoznatu junakinju… pravu iskonsku mučenicu Domovinskog rata. Shvaćam da je krajnje vrijeme da za njenu sudbinu sazna cijela Hrvatska!”

Upravo radi toga se i želimo osvrnuti na ovaj prilog, ali na terenu i istinoljubivo! Jer ako pišemo “otprilike” onda smo slični onima koji pišu i govore kako je Manda “.. srpskoj nejači odsijecala prste i od njih pravila ogrlice!”, ili pak kako je psihički bolesna žena “kao snajperistica ubila 18 srpskih specijalaca!” Obična žena ubila 18 srpskih specijalaca! To su priče za djecu! Ako se to nalazi na srbijanskim tjeralicama onda i oni koji su pisali takve potjernice ne zaslužuju da ih se ozbiljno shvati! Ali i novinari koji pišu: “Da Manda tumara po Vukovaru, obilazeći kontejnere, da za nju nitko ne zna i ne mari…” e onda smo slični onima koji pišu međunarodne optužnice “otprilike”!

Idemo tragati za istinom! Manda Matić Walter, rođena 1968. godine u Štitaru, 1983. dolazi u Vukovar. Bila je kratko vrijeme udana za Željka Waltera. Još uvijek nije riješila brakorazvodnu parnicu pa često ima problema u transakcijama. Ima još živoga brata u Štitaru koji se bavi stočarstvom. Iz prijašnjeg braka ima dvije kćeri: Irenu i Ivanu. Irena je završila strukovnu školu i traži posao, a Ivana je tek krenula u strukovnu školu. Stanuju u dvosobnom stanu u ulici Kralja Zvonimira 74,  u 32 010 Vukovar. Adresa tek toliko ako se netko nađe da bi joj nešto poslao. Prema njezinoj izjavi bila je devet mjeseci u logoru u Mitrovici. Prema kazivanju onih iz “kvartovskog kafića” bila je u logoru Stajićevo, a prema njezinom bila je  u  Mitrovici. Manda je mentalno oboljela osoba i ne treba se čuditi ako je pobrkala nazive srpskih kazamata. Po povratku u Vukovar primala je socijalnu pomoć u visini od 1.300 kuna. K tomu još i dječji doplatak. Od 2009. godine, nakon što je na HRT-u i drugim televizijama u Hrvatskoj, prikazana reportaža o radu Vukovarskog dekanatskog Caritasa, bilo je to pred sam Božić 2009. godine.  Mandina je slika kako po vukovarskim kontejnerima skuplja plastične boce i hranu obišla cijeli svijet. Počele su stizati donacije i paketi pomoći. Mnogi su izravno tražili Mandinu adresu ne vjerujući ni Caritasu, a niti drugim humanitarnim institucijama. Stoga smo i ovog puta objavili Mandinu adresu. Javilo se i Ministarstvo branitelja i Mandi je dodijelilo novčanu pomoć u visini od 4.200 kn. Uz ovu mirovinu Manda dobiva i dječji doplatak za kćerku Ivanu koja još pohađa školu. Manda je prva na popisu korisnika Caritasa Vukovarskog dekanata. Pomažemo joj u hrani, odjeći, obući i novčano. Zadnja Caritasova novčana pomoć iznosila je 459,65 kuna za neplaćenu struju. Bilo je to 4. prosinca 2012. godine. Danas je u našem Caritasu dobila šivaću mašinu za njezinu kći Irenu koja je završila strukovnu školu, krojački smjer.

Manda i danas skuplja plastične boce po kontejnerima jer joj je to ostalo u krvi. Mora se nečim baviti. Kćerke su odrasle i traže svoje. Ni moda im nije strana, ali nisu nezadovoljne.

I na kraju još jednom ponovimo: Caritas Vukovarskog dekanata, čiji sam ja ravnatelj od 2008. godine, u ovom trenutku zbrinjava  931 obitelj na području Vukovarskog dekanata. To su deset župa od Vukovara do Iloka ili blizu tri tisuće korisnika. U godišnjem izvještaju Nadbiskupiji Đakovačko-osječkoj stoji zapisano: za 2012. godinu  Caritas je potrošio za svoje korisnike: od brašna, riže, ulja, tjestenine, odjeće, obuće, plaćanja struje, plina, drva za grijanje,  lijekova, vode u gotovini:  164.928,31 kunu. Materijalnih dobara koje smo dobili od naših sponzora podijelili smo 109.046 kilograma. K tome treba pridodati i 243 komada invalidskih pomagala.

Manda je kod nas uvijek među prvima! I ne samo ona!

Caritas vukovarskog dekanata

Kralja Petra Krešimira IV bb, 32 010 Vukovar

telefoni – ravnatelj: 032/432-050
fax: 032/432-046

skladište: 032/425-253

žiro-račun župe Sv. Josipa Radnika: 2500009-1102034879,

otvoren u Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Vukovar, s naznakom “Za dekanatski Caritas”

Fra Vjenceslav Janjić