Početak je 1993. godine. Bitkom za Vukovar Hrvatska je uspjela zaustaviti stratešku inicijativu protivnika, nakon toga stabilizirati bojišnicu i osigurati vrijeme za izgradnju hrvatske vojne sile i uzvratni udarac. Neprijatelj u svojim nakanama komadanja Hrvatske nije uspio, iako je srušio most u području Novskoga ždrila, promet između sjevera i juga Hrvatske nije prekinut, odvijao se otežano preko otoka Paga.

Trajekti zbog nevremena često nisu mogli prometovati, a i Paškim mostom (Pag-kopno) zbog oštećenja u višestrukim napadima JNA prometovalo se samo jednim prometnim trakom. Tom cestom života između Dalmacije i kontinentalnoga dijela Hrvatske, koja je bila jedini mogući put za dopremu pomoći, hrane i naoružanja, prolazili su brojni vojnici, prognanici i izbjeglice.

Strategija realne prijetnje neprijatelja

Prema strategiji realne prijetnje, prednost materijalnoga čimbenika srpskih snaga i Vojske Jugoslavije iskazana je kao mogućnost ‘učinkovitih vatrenih udara’ po ‘najvitalnijim objektima Hrvatske’ i to po Zagrebu kao glavnome gradu i industrijskome središtu, jedinoj kopnenoj vezi s južnom Hrvatskom prometnici Karlovac – Rijeka i samom Karlovcu, području oko Gospića, gradovima Zadar, Šibenik, Split i Dubrovnik te po području oko Novskoga ždrila i mjesta Maslenice. Takav teški geostrateški položaj Hrvatske još uvijek je omogućavao srpskome agresoru da stavljanjem pod vatrenu kontrolu najosjetljivijih objekata paralizira ili ponovo pokuša iskomadati Hrvatsku.

S druge strane, hrvatski strateški cilj na početku 1993. bio je oslobađanje komunikacija i stvaranje pretpostavki za oblikovanje jedinstvene operacijske osnovice za provedbu strateškoga manevra snaga za buduće operacije, te pomicanje crte bojišnice što dalje od velikih gradova i izvan dometa vatre taktičkih postrojbi.

U vremenu ‘primirja’ tijekom cijele 1992. godine, Hrvatska će na čelu s predsjednikom Tuđmanom strategijom posrednoga prilaženja izolirati neprijatelja politički i ekonomski, a vojno će pod kontrolu vraćati dio po dio hrvatskoga teritorija. Dok su Srbi osokoljeni početnim pobjedama i naoružanjem donosili deklaracije od Prijedora preko Banje Luke do Beograda o ‘ujedinjenju svih srpskih zemalja’, predsjednik Tuđman Hrvatskoj je priskrbio međunarodno priznanje i članstvo u UN-u, a već u lipnju 1992. hrvatska je vojska izvela operaciju ‘Miljevci’ u šibenskome zaleđu, odmah nakon toga (lipanj-srpanj 1992.) uslijedilo je niz manjih operacija HV i HVO na ‘Južnome bojištu’ koje su rezultirale deblokadom Dubrovnika i oslobađanjem cijeloga juga Hrvatske.

Sada kada je Dubrovnik s jugom Hrvatske bio osiguran, a brojni pregovori, potpisani sporazumi i primirja s pobunjenim Srbima nisu davali nikakva rezultata, dok su međunarodne snage UN-a nijemo promatrale kako Srbi nastavljaju maltretirati, pljačkati, protjerivati i ubijati preostale Hrvate, hrvatsko državno vodstvo odlučilo je pokrenuti operaciju ‘GUSAR’ u području Novskoga ždrila i zadarskoga zaleđa.

Ta operacija u medijima je nazvana ‘Maslenica’. Predsjednik Tuđman s tom je odlukom upoznao načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske 5. siječnja. General Janko Bobetko, uz pomoć najbližih suradnika, osobno preuzima planiranje i provođenje operacije, a neposrednu organizaciju, pripreme i zapovijedanje postrojbama dodjeljuje Zapovjedništvu 6. operativne zone Split pod zapovjedništvom brigadira Ante Gotovine.

Operacijom Maslenica hrvatska je vojska dobila zadatak odbaciti pobunjene srpske snage iz Rovanjske, s Novskog ždrila i Maslenice pod Velebitom, te protjerati okupacijske snage s južne strane Novigradskoga mora, Novigrada i okolnih sela, osloboditi Zračnu luku Zemunik i selo Škabrnju s ciljem da se stvore uvjeti za nesmetano prometovanje Jadranskom magistralom i Zračnom lukom Zemunik.

Hrvatska vojska – nova znanja za nove pobjede

Hrvatska vojska u operaciji Maslenica primijenila je nova vojna znanja stečena u prvoj fazi rata kroz manje operacije. Prvi put angažirane su kopnene, pomorske i zračne snage u zajedničkome napadu. Novu taktiku hrvatske vojske krasila je brzina manevara glavnine snaga nositelja glavnog udara koji je obavljao isključivo profesionalni sastav u području neke operacije, namjensko oblikovanje snaga, namjensko oblikovanje zapovjedništava na svim razinama, logistička potpora strjeljivom i sredstvima svake operacije zasebno na razini GS OS (Glavnog stožera Oružanih snaga), dok je provedba obrambenih djelovanja povjerena pričuvnim brigadama i domobranskim pukovnijama.

Tako su u operaciji Maslenica sudjelovali dijelovi profesionalnih gardijskih brigada (4.,3.,9.,2. i 1. gardijske brigade), specijalne postrojbe OS, dijelovi pristožernih postrojbi GS HV-a, Središnjica ED-a Split (elektroničko ratovanje i izviđanje), specijalna policija MUP-a, eskadrila helikoptera HRZ-a, pomorske snage HRM-a (MOMP Ugljan, Odred kopneno-pomorskih diverzanata, 53. bMDP, brodovi) taktičke i borbene grupe čiji su nositelji bili pričuvne postrojbe 112. zadarska brigada, 113. šibenska brigada, 126. sinjska brigada, 7. domobranska pukovnija, domobranske bojne Obrovac, Benkovac i Biograd, dijelovi topničkih i PZO postrojbi te ostale pridružene postrojbe.

Sve pripreme za akciju odvijale su se u najvećoj tajnosti. Tih je dana Bill Clinton prvi put dobio izbore i promoviran je u 42. predsjednika SAD-a. Dok je svijet bio zaokupljen praćenjem američkih izbora i promocijom novoga predsjednika, hrvatska vojska u tri smjera iznenadno je, 22. 1. 1993., napala srpske okupacijske snage u području Novskoga ždrila i zadarskoga zaleđa.

Još u kolovozu u operaciji ‘POSKOK’ specijalne jedinice policije izišle su na Velebit. Tog prvoga dana operacije specijalne postrojbe MUP-a presjekle su komunikaciju Obrovac-Gračac preko Velebita. Odmah po saznanju o napadu hrvatske vojske u Ravnim kotarima, pripadnici srpske vojske tzv. plavoga bataljuna iz Gračaca preko Velebita krenuli su prema Obrovcu, upali su zasjedu, a u borbi s hrvatskim specijalcima poginula su 22 pripadnika tzv. VRSK. Iznenađenje je bilo potpuno, ovaj udar specijalne policije ozbiljno je poljuljao moral srpske vojske. Na Velebitu je specijalna policija preuzela nadzor na širem području Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana s kojih su se mogli kontrolirati Gračac i Obrovac.

Šušak: U napadu samo je jedna prva, a to je 4 GB

Nakon uspješne kampanje na ‘Južnom bojištu’, 4. gardijska brigada nije imala puno odmora. General Bobetko drugi pravac napada i centralni dio bojišta povjerio je elementima 4. gardijske brigade s pridodanim postrojbama i to smjerom Zeleni Hrast, Islam Grčki, Islam latinski prema Kašiću. Otpor neprijatelja bio je velik, vodila se borba kuću po kuću. Osim pravca prema Kašiću, 4. gardijska brigada napadala je prema Novigradu, no prije njega trebalo je ovladati Gradinom gdje je neprijatelj bio utvrđen, a s toga položaja kontrolirao je Novsko ždrilo i Novigrad.

Istodobno s napadom prema Kašiću počeo je i napad na sjevernome dijelu bojišta smjerom Rovanjska, Novsko ždrilo, Maslenica s taktičkom skupinom čiju je okosnicu činila 112. zadarska brigada. Na ovome smjeru napad je predvodila satnija specijalnih postrojba OS iz bojne Frankopan.

Protuoklopnim oružjem uništavani su bunkeri neprijatelja. Kada je došlo do zastoja u napadu, oko 16. sati dovedeni su elementi 9. gardijske brigade s dvama tenkovima, nakon toga osvojena je kota Kula Dračevac s koje je neprijatelj kontrolirao bojišnicu. Južnom padinom Velebita hrvatske snage sručile su se prema Jesenicama, a srpska vojska povukla se u rasulu.

Zbog loše koordinacije postrojba, u središnjem dijelu bojišta prema Paljuvu hrvatska je vojska ušla u klin 6 kilometara, to je ostavilo mogućnost srpskim snagama da napadnu s bokova pa je oko 14 sati uslijedio žestoki srpski kontranapad i hrvatske snage morale su se povući prema Podgradini.

Unatoč povlačenju, drugi krak napada 4. brigade prema Kašiću nastavljen je nesmanjenom žestinom. Važnost Kašića bila je u dominantom položaju nad cijelim položajem Ravnih kotara. Hrvatsko topništvo uništavalo je bunkere i utvrđena mjesta pa je na kraju pješačka borba vođena iz blizine za svaku kuću. Srpska vojska počela je bježati u panici prema Benkovcu.

Osim prostora Maslenice, Novigrada i Kašića, oslobođen je Babin Dub i Zemunik, također su oslobođena mjesta Murvica, Crno i Smoković. S druge strane bojišta, bojna Zrinski oslobodila je Ražovljevu glavu ponad Škabrnje. Opasnost od mina bila je velika, vojska nije mogla čekati deminere nego je napredovala kroz minsko polje. Hrvatske su postrojbe u samo 72 sata operacije postigle sve zadane vojne ciljeve.

Vojska Jugoslavije prijeti, vagon pun eksploziva poslan na Zadar

Načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije general Života Panić 24.1.1993. zatražio je od UN-a da izvrši pritisak na Hrvatsku i naredi povlačenje hrvatske vojske iz Ravnih kotara, jer da će u protivnom SR Jugoslavija uputiti u tzv. RS Krajinu svu moguću vojnu pomoć. Pomoć je već uputio Milošević tajno šaljući postrojbe kojima je upravljao RDB (Resor državne bezbednosti Srbije) Arkanove tigrove iz Srbije i Vukove s Vučjaka iz tzv. Republike Srpske. U okviru međunarodnih pritisaka na Hrvatsku, 25. 1. 1993. Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je Rezoluciju 802 kojom se ‘osuđuje’ Hrvatska zbog napada i kojom se traži povlačenje HV-a na položaje od prije početka akcije.

Nakon što su krajem siječnja pristigli Miloševićevi psi rata, Arkanovi tigrovi i Vukovi s Vučjaka iz Prnjavora, oporavljajući se od početnoga iznenađenja i poraza, srpska vojska pripremala je protunapad pod kodnim nazivom ‘Čelik’. Nikada tijekom postojanja te srpske paradržave na tom pravcu Srbi nisu koncentrirali tako velike snage.

Zbog zamora ljudstva, 4. gardijska brigada izvlači se s položaja na odmor, a njezine položaje preuzimaju pripadnici 3. gardijske brigade. Slavonci nisu navikli na krš. U eksploziji granata u Dalmaciji ako te ne ubije geler, ubije te kamen, teren je nepoznat, ukopavanje otežano, nisko dalmatinsko raslinje omogućava lako skrivanje vojske i minskih polja. U trenutku preuzimanja položaja uslijedio je 1. veljače najžešći srpski protunapad u predjelu Kašića, oko 16 sati srpske snage probile su obranu tenkovima, u napadu je 16 srpskih tenkova protiv samo četiri hrvatska tenka.

Dok se hrvatski vojnici grčevito bore prsa o prsa u Kašiću, postrojbe za elektroničko ratovanje Središnjice ED Split i Specijalnih postrojba Glavnoga stožera nastoje ometanjem radio veza između srpskih tenkova pomoći obrani. Topništvo HV-a gađa srpske položaje, a topništvo srpske vojske gađa hrvatske položaje, tuku naizmjence po Kašiću. Koliki je to bio pakao, potvrđuje činjenica da smo toga dana u Kašiću izgubili 28 heroja, uglavnom iz 3. gardijske brigade hrvatske vojske.

Isto tako pokazat će se da su gubitci srpske vojske bili još veći. U pokušaju da uđe u Kašić poginuo je i zapovjednik 92. motorizirane brigade tzv. ‘VRSK’, pukovnik Momčilo Bogunović. Oko 17 sati toga dana postrojbe za elektroničko izviđanje, prateći radio veze između srpskih tenkova, čule su poruku koja je najavljivala srpski poraz u Kašiću. ‘Čigra 11 uništena posada kontuzovana’ – značilo je da je hrvatska vojska potpuno uništila jedan srpski tenk i njegovu posadu. Nakon toga ostali srpski tenkovi počeli su komunicirati u rasulu prijavljujući kojekakve kvarove samo da bi se izvukli iz pakla Kašića.

Nakon što su se tenkovi povukli, jedan dio specijalne postrojbe Vukova s Vučjaka ostao je u okruženju. Tijekom noći oni su radio vezom od svojih tražili da im pucaju u zrak svjetlećim mecima da vide kuda se trebaju izvući. Tu poruku ‘Upali, bre, koju svetleću da vidim gde sam’ presrelo je elektroničko izviđanje hrvatske vojske i odmah proslijedilo zapovjednicima postrojbi koje su držale vukove u okruženju. Hrvatski zapovjednici naredili su svojim vojnicima da i oni pucaju svjetlećim mecima tako da ‘vukovi’ zapravo nisu mogli znati na koju se stranu trebaju izvlačiti.

Pred jutro kod Cvitića hrvatska je vojska u borbi pobila ‘Vukove s Vučjaka’. Samo nekoliko dana poslije 4. veljače 1993. njihov zapovjednik Veljko Milanković ranjen je gelerom u prsni koš te je nakon 10 dana preminuo na VMA u Beogradu. U trenutku njegova ranjavanja on je nastojao impresionirati TV ekipu televizije Beograd koja je snimala prilog o ‘srpskim junacima na frontu’ u blizini Benkovca, kako je jedna jedina hrvatska granata pogodila glavnog vuka, ostat će tajna još neko vrijeme.

Nakon neuspjeha u Kašiću Srbi su krenuli u protunapad u smjeru Novigrada. Taj napad odbili su pripadnici bojne Frankopan i vojnici 2. gardijske brigade koji su u to područje desantirali s helikopterima ratnoga zrakoplovstva. Nakon toga hrvatska je vojska svaku minutu koristila za ukopavanje i učvršćivanje položaja za obranu. Velike žrtve srpske vojske, a poglavito Vukova i Arkanovaca, zaustavile su volju za novim kontranapadima.

Za odmazdu 2. veljače prema Zadru srpski pobunjenici uputili su željeznički vagon pun eksploziva u nakani razaranja grada. Srećom pruga je bila zapriječena pred tunelom u mjestu Debeljak. Eksplozija je potresla cijeli kraj, no žrtava na hrvatskoj strani nije bilo.

U drugom poluvremenu, nakon hrvatske operacije ‘Maslenica’, u zadarskome zaleđu vodit će se najduža, a možda i najžešća i najkrvavija bitka Domovinskog rata. Srpska će vojska pod svaku cijenu htjeti povratiti dio izgubljenih položaja. U tim malim borbenim duelima, kršenjima primirja i izmjenama topničke vatre do 31.3. 1993. poginut će 127 hrvatskih vojnika.

Uspjehom operacije ‘Maslenica’ uspostavljen je kopneni promet između sjevera i juga Hrvatske. Nakon što su Srbi potopili trajekte, napravljen je pontonski most koji je pušten u promet u srpnju 1993. Ova operacija je bila ključna za obranu i daljnja vojna djelovanja Hrvatske vojske.

Joško Buljan
Hrvatski tjednik

Izravna ratna šteta u Hrvatskoj iznosila je 236 milijardi kuna, danas 32 milijarde eura

Svako malo iz Srbije se čuju prigovori Hrvatskoj vezani za povrat imovine Srbima koji su napustili Hrvatsku,
a nitko u javnosti, ni u Beogradu ni u Zagrebu, ne govori o naknadi ratnih šteta koje su Hrvatskoj nanijele dvije vojske kojima je upravljao Beograd, JNA i paravojne formacije. Za takve zahtjeve postoji čak i pravni okvir, podsjeća Davor Stier, međunarodni tajnik HDZ-a. Riječ je o Sporazumu o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne republike Jugoslavije, koji je potpisan 23. kolovoza 1996.

Reintegracija bila važnija

Prema članku 7. tog sporazuma, dvije su se države obvezale u roku od 30 dana osnovati zajedničko povjerenstvo s po tri predstavnika i sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu! Budući da se rat nije vodio u Srbiji, očito je riječ o šteti koju je pretrpjela Hrvatska, a za koju iz Srbije nikad nikakve naknade nije bilo. Je li vrijeme da se to pitanje potegne, stvar je političke procjene, kaže tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić, koji je sporazum i potpisao, zajedno s tadašnjim Miloševićevim ministrom Milanom Milutinovićem.

U vrijeme kad je sporazum sklopljen, nastavlja Granić, najvažniji je bio uspjeh mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, pitanje nestalih osoba, povrat ukradenog umjetničkog blaga, a Srbiji je najvažnije bilo pitanje povratka izbjeglica u Hrvatsku. Granić napominje i da bi uspjeh Hrvatske u zahtjevu za naknadu štete bio veći ako hrvatska tužba za genocid uspije pred Međunarodnim sudom pravde. Taj sud, ipak, ako i prihvati hrvatsku tužbu, ne odlučuje o ratnoj odšteti, pa bi se – a tako Sporazum o normalizaciji i određuje – o odšteti trebalo razgovarati bez suda. Prema podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete, izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju od 1990. do 1999. iznosila je 236 milijardi kuna, što je bilo 65 milijardi DEM, danas oko 32 milijarde eura. Nakon potpisivanja Sporazuma o normalizaciji predstavnici dvije države jednom su se sastali zbog osnivanja povjerenstva i tu je sve stalo, nitko više pitanje ratne odštete nije potezao. Davor Stier kaže kako je Jadranka Kosor kao premijerka u proljeće 2011. u vrijeme posjeta Beogradu spominjala to pitanje u razgovorima s beogradskim dužnosnicima. – Sporazum je vrijedeći i treba očekivati da Srbija ispuni svoje obaveze – kaže Stier. Umjesto toga, iz Srbije se ponovno proziva Hrvatska, pa predsjednik Nikolić u svom već glasovitom intervjuu Kuriru kaže ” što hoće Gotovina, da ih još jednom protjera i pobije, da završi taj posao? Da više ne traže ni imovinu.”

Najizglednije za logoraše

Čini se da je krajnje vrijeme da i Hrvatska postavi svoje zahtjeve, da se pregovara o odšteti za golema razaranja koja je učinila uglavnom JNA u Hrvatskoj, ako ništa, onda kako ne bi i dalje javni dojam bio samo da je Hrvatska nešto dužna izbjeglim Srbima, a Srbija ništa nikome ne duguje. Ako ne bude tako, možda jedinu odštetu dobiju Hrvati koji su robijali u Srbiji, ako Vladimir Vukčević ikad pokrene kazneni postupak za logore. – Srbija samo mora ispuniti što je potpisala ? kaže Stier te napominje da bi tada odnosi dviju država mogli biti puno bolji.

Silvana Perica / večernji.hr

PROGRAM  OBILJEŽAVANJA  21.  OBLJETNICE  VOJNO  REDARSTVENE  OPERACIJE  MASLENICA  ’93.

 

 

 

 

 

 

 

 

Od  19.  do  27. siječnja  2014.  godine, nizom raznih događaja  u  Zadarskoj županiji obilježit će se 21. obljetnica Vojno redarstvene operacije  –  Maslenica ’93.

Najavljeno je to danas na konferenciji za novinare  u  Domu Zadarske županije.

Kako je naglasio župan Stipe Zrilić,

program od preko 20 događaja obuhvaća tri cjeline.
Na konferenciji za novinare još su govorili  u  ime specijalne policije  –

Svemir Vrsaljko,  u  ime Županijske koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata  –  Ivica Mikulić,  te  u  ime Grada Zadra  –  Joso Nekić.

Zbog značaja koje je Vojno redarstvena akcija Maslenica imala za zadarsko područje kao  i  zbog njene važnosti za nastavak Domovinskog rata njezinoj obljetnici posvećujemo bogat višednevni program –  kazao je Zrilić.

Prvi dio programa odnosi se na odavanje pijeteta svim žrtvama kroz polaganje vijenaca,  paljenje svijeća,  svete mise  i  mimohod ratnih zastava.

Drugi dio fokusira se na predavanja,

te  sportski dio  u  kojem će sudjelovati branitelji  i  svi zainteresirani.

Župan Zrilić pozvao je sve građane da se uključe  u  program.

Donosimo pregled događanja:

Nedjelja  –  19.  siječnja  2014.

8.00  sati

Hodnja Koracima nade  u  istinu  –  Zeleni hrast – Kašić – Paljuv – Pridraga

10.00  –  15.00  sati

Malonogometni turnir  –  Maslenica  ’93.  i  Odbojkaška utakmica KSO,

KNIN – OKI ZADAR  –  Sportska dvorana Bibinje
Turnir  u  streljaštvu VK pištoljem, sportska dvorana Mocire  –  Zadar

11.00  sati

 Sveta misa u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Murvica

12.00  sati

Otkrivanje spomen ploče poginulim hrvatskim braniteljima

i  civilnim žrtvama na groblju  u  Murvici

12.30  sati 

Polaganje vijenaca na spomen obilježje  u  Islamu Latinskom

12.30  sati

Memorijalni maraton Maslenica ( Jasenice )

Posedarje – Novigrad – Maslenički most

13.00  sati

Polaganje vijenaca na spomen obilježje  u  Slivnici Gornjoj

14.00  sati

 Polaganje vijenaca na spomen ploču postrojbama  Hrvatske Ratne Mornarice 

i  dodjela odličja pripadnicima diviziona pomorskih  i  kopnenih diverzanata Hrvatske Ratne Mornarice – Posedarje Riva

Ponedjeljak  –  20.  siječnja  2014.

12.00  sati

Promocija izdanja Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra Domovinskog rata  2012. – 2013.
sa posebnim osvrtom na knjigu Slavice Bilić Prsten mira  i  majčinske ljubavi

( prilozi za povijest Bedema ljubavi 1991. – 1993.)  –  Kazalište lutaka Zadar

Utorak  –  21.  siječnja  2014.

8.30  sati

 Budnica gradskim ulicama

9.00  sati

Polaganje vijenaca uz Središnji križ na Gradskom groblju  u  Zadru

9.45  sati

 Polaganje vijenaca na spomen obilježje 3. bojne 4. gardijske brigade

Imotski sokolovi  –  Ulica Ante Starčevića  –  Zadar

10.15  sati

Mimohod postrojbi sudionica operacije sa ratnim zastavama

uz pratnju orkestra Oružanih snaga
Republike Hrvatske  –  Branimirova obala  –  Most  –  Narodni trg  –

katedrala sv. Stošije – Forum – crkva sv. Šime

11.00  sati

 Sveta misa za poginule hrvatske branitelje  u  crkvi sv. Šime, Zadar

12.00  sati

Kratko izlaganje ravnatelja Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra

Ante Nazora: Zadarsko područje  u  planovima velikosrpskog projekta 1990-ih
Izložba likovnih radova učenika gimnazije Vladimira Nazora
Prikaz ratnih vojnih karata general bojnika  u  mirovini Rajka Rakića nastalih

u  vrijeme Vojno redarstvene operacije  –   Maslenica ’93.  –  Kneževa palača  Zadar

Srijeda  –  22.  siječnja  2014.

9.00  sati

Polaganje vijenaca na spomen obilježje  u  Kašiću

10.00  sati 

Polaganje vijenaca na spomen obilježje  u  Islamu Latinskom
11.00  sati

 II. memorijalni polumaraton  –  Zeleni hrast – Kašić – Paljuv – Novigrad

12.30  sati

Sveta misa  u  župnoj crkvi Porođenja Blažene Djevice Marije  –  Novigrad

12.30  sati 

Sveta misa  u  crkvi sv. Frane, Podprag, Jasenice
Nastup Kulturno umjetničkih društava
U slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta sveta misa će se održati  u  crkvi sv. Jeronima  u  Jasenicama,  a  nastup kulturno umjetničkih društava ispred crkve.

Subota  –  25.  siječnja  2014.

10.00  sati

Otkrivanje spomen obilježja križa za sve poginule hrvatske branitelje

u  Vojno redarstvenoj operaciji  –   Maslenica 93.

na sjevernoj strani Masleničkog mosta

11.00  sati

Sveta misa  u  crkvi sv. Jeronima  –  Jasenice

Ponedjeljak  –  27.  siječnja  2014. siječnja

10.00  sati

Polaganje vijenaca za poginule pripadnike Hrvatske Ratne Mornarice

uz Središnji križ na Gradskom groblju  u  Zadru

11.00  sati

Sveta misa  u  župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije  –  Škabrnja
12.00 sati  –  Sjećanje na poginule branitelje  –  Ražovljeva glava  –  Škabrnja

D.B.

 

Mjesto Bučje nalazi se 20 km istočno od Pakraca. Tu je bio vojni i administrativni centar “SAO Krajine zapad” Logor je bio u centralnom spremištu (gospodarska zgrada) gdje su bili zatočenici iz okolnih mjesta.

Na današnji dan 1992. godine obavljena je posljednja razmjena zarobljenika iz zlogasnog logora u Bučju nedaleko Pakraca čime je prestao postojati ovaj kazamat kroz kojeg je prošlo više od 300 branitelja i civila sa šireg područja, a za 22 osobe još se uvijek traga i nisu poznate njihove sudbine niti gdje su im zemni ostatci.

Tradicionalno je tim povodom na mjestu nekadašnjeg logora u Bučju, kod spomen kapelice svetog Antuna Pustinjaka danas održana komemoracija u znak sjećanja na sve stradale, poginule i nestale.

I danas možemo čuti jauk i krik logoraša koji su trpjeli samo zato jer su živjeli i branili svoju domovinu i sanjali san o njenoj neovisnosti. Zamislimo kako je bilo majkama, suprugama, prijateljima kada su sahranjivali tijela voljenih osoba, ali zamislimo samo kako danas žive 22 obitelji koje još uvijek ne znaju gdje su njihovi najmiliji i traže njihove kosti po Hrvatskoj, a za to nitko ne odgovara. Cijela zemlja se brine o izručenju jednog čovjeka, a nitko se ne pita za sudbinu tih ljudi. E pitam ja, kao župan, kao umirovljeni general i branitelj ovih prostora: gospodo, mi hoćemo istinu – poručio je požeško-slavonski župan Alojz Tomašević i naglasio kako branitelji nisu uteg nego čast hrvatske domovine.

Komemoraciji je prisustvovala i delegacija Koordinacije udruga branitelja i stradalnika Osječko-baranjske županije gdje je odala počast svim nestalim iz logora Bučje.

D.B.

 

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Udruga veterana 3. Gardijske brigade „Kune“, u srijedu, 15. siječnja 2014.godine održala je konferenciju za novinare povodom neopravdanog otkaza Nadi Prkačin, novinarki HRT-a. Optužuju je da je za izradu dokumentarnih filmova „Lov na Gotovinu“ i „Časni sude nisam kriv“ neovlašteno koristila arhivsku građu HRT-a. Unatoč protivljenju Etičkog povjerenstva HRT-a za donošenjem takve odluke, glavni ravnatelj HRT-a je proveo svoj naum i donio odluku o otkazu.

Optužujući novinarku Nadu Prkačin, indirektno se inkriminira i Udrugu veterana 3.gardijske brigade „Kune“ insinuirajući da smo kao organizatori i mi, neovlašteno prikazali navedene dokumentarne filmove, a što opovrgavamo prilažući dokaz da je  od strane HRT-a javno prikazivanje odobreno. Ujedno čelne ljude pitamo: „Kako su mogli odobriti javno prikazivanje nečega što smatraju da je nastalo na nelegalan način?“

Kao branitelji, dragovoljci i veterani Domovinskog rata imamo obvezu i pravo zaštiti, s punim pravom to kažemo, našu kolegicu koja je kako u ratnom, tako i poratnom razdoblju svojim znanjem, vještinama i hrabrošću učinila sve da se pronese istina o pravednom i oslobodilačkom ratu za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku.

Imamo puno pravo upozoriti javnost na nemoralno, neprofesionalno i u konačnici nedemokratsko ponašanje čelnih ljudi HRT-a.

Domaćoj i inozemnoj javnosti, Programskom vijeću HRT-a, Nadzornom odboru HRT-a,  Odboru za informiranje, informatizaciju i medije i Odboru za ratne veterane Hrvatskog sabora, svim klubovima zastupnika u Hrvatskom saboru upućujemo informaciju i naša traženja.

1.  Bezuvjetno povlačenje otkaza novinarki HRT-a Nadi Prkačin u roku predviđenom za žalbu.
2. Poziv Glavnom ravnatelju HRT-a Goranu Radmanu da u roku od sedam dana podnese neopozivu ostavku na dužnost. U slučaju nepodnošenja neopozive ostavke tražimo od Programskog vijeća i Nadzornog odbora HRT-a da pokrene postupak razrješenja Gorana Radmana s mjesta glavnog ravnatelja HRT-a, a u skladu s odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji.
3. Prikazivanje dokumentarnih filmova „Lov na Gotovinu“ i „Časni sude nisam kriv“ u udarnim terminima programa HRT-a, tj. u najgledanijim terminima prema istraživanju gledanosti emisija HRT-a, najave istih, repriziranje i dostupnost na satelitskom programu te među emisijama na zahtjev, a najkasnije do 17. travnja 2014.godine.

Javnost ima pravo znati zbog čega čelni ljudi HRT-a u programu ne žele prikazati dokumentarne filmove i istinu o Domovinskom ratu? Zašto žele zaustaviti istinu tako što će na protuzakonit i diktatorski način, davajući otkaz svojoj djelatnici pokušati spriječiti da domaća i međunarodna javnost sazna za neviđenu blamažu i neprofesionalnost javnog servisa za koji su građani RH dužni plaćati pristojbu.

Ujedno, dajemo potporu svim vrijednim, poštenim i hrabrim djelatnicima HRT-a kojima je profesionalnost i etičnost, te interes hrvatske javnosti na prvome mjestu.

Zakon je vrlo jasan i prema Zakonu o HRT-u i prema programskim načelima, HRT u ostvarivanju svog programa je dužan promicati, među ostalim, nacionalne interese, pridonositi poštivanju i promicanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, domoljublju, toleranciji, razumijevanju i poštivanju različitosti, demokratskih vrednota i institucija, civilnog društva, te unapređenju kulture javnoga dijaloga.

Pozivamo sve građane, braniteljske i stradalničke udruge da se pridruže našim zahtjevima.

Na Konferenciji za medije govorili su:

Saša Malčić – Predsjednik udruge Veterana 3.Gardijske brigade ,,Kune“

Filip Kuštro – Dopredsjednik udruge obitelji poginulih Hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata.

U Osijeku 15.01.2014. godine

 

Udruga veterana 3.gardijske brigade „Kune“

Saša Malčić – predsjednik UVTGB „Kune“