Zavjet za Hrvatsku će iskoristiti nesposobnost HDZ-a da se nametne kao zaštitnik nacionalnih interesa. Ako vlast ne usvoji naše zahtjeve, pozvat ćemo građane da ne plaćaju račune, jer ne želimo da financiraju neodgovornu vlast – ističe general Lukić, predsjednik braniteljske stranke.

Mlake reakcije oporbe na skandalozne premijerove javne istupe u Saboru (izvrijeđao Hrvate iz dijaspore) i na neprimjerene tvrdnje izrečene za službenog posjeta Njemačkoj (pred Nijemcima kritizirao različitosti hrvatskih regija i hrvatske ‘paradokse’) , još jednom su pokazale da Hrvatska treba nove i svježe ljude koji bi s pozicije oporbe, umjesto razjedinjenog HDZ-a, natjerala vlast da štiti nacionalne interese i radi u korist naroda.

Taj trenutak dobro su, čini se, osjetili branitelji organizirani u braniteljskoj udruzi Zavjet i u političkoj stranci Zavjet za Hrvatsku, odakle general Lukić i njegovi suradnici vuku dosta smjele poteze, koji su im već donijeli popularnost, ali i političku korist u smislu pristajanja sve više drugih političkih opcija uz stranku branitelja.

Čelnici mnogih stranaka pridružili se braniteljskoj stranci

Na seminaru kojeg je u samostanu u Lužnici pokraj Zaprešića ovaj vikend organizirao Zavjet za Hrvatsku okupilo se,osim branitelja, i društvo stručnjaka iz različitih područja, ali i čelnika mnogih političkih stranaka koje su načelno već dogovorile pristajanje uz program braniteljske stranke (Zavjet za Hrvatsku) i zajednički nastup na slijedećim izborima.

Jurčević: Najvažnije je da stvorimo dno, kako bi propadanje zaustavili

Bio je to izuzetno kvalitetan i obećavajući skup na kojem je bilo govora o potrebi zaustavljanja poniranja Hrvatske i stvaranja dna koje bi zaustavilo krizu i na kojem je stvorena politička platforma za buduću veliku koaliciju. Na skupu su sudjelovali, između ostalih, Željko Cvrtila ispred Akcije za bolju Hrvatsku, Darinko Kosor predsjednik HSLS-a, general Rukavina, potpredsjednik HSS-a, Roko Šikić čelnik stranke Volim Hrvatsku, admiral Domazet Lošo, kao strateg Zavjeta za Hrvatsku…, kao i stručnjaci iz različitih područja koji su, svaki iz svog kuta, govorili o mogućnostima izlaska iz krize. Na ovom skupu, nakon dugo vremena, nisu se osjetile nikakve podjele i strančarenja, već je jednoglasno zauzet stav da je krajnje vrijeme da se Hrvatska stavi na prvo mjesto, a da se svi ostali parcijalni interesi gurnu u stranu. Iskazana je velika politička zrelost, udareni su temelji širokoj koaliciji, pa već sada možemo ustvrditi da ćemo biti golemo iznenađenje slijedećih izbora. Potvrdili su to i nedavne tribine Zavjeta za Hrvatsku, odnosno braniteljske udruge Zavjet održane u Rijeci i Sisku, gdje se okupila masa ljudi i gdje se osjetila atmosfera spremnosti za velike promjene. Prioritet nam je napraviti dno kako bi zaustavili propadanje Hrvatske i kako bi stvorili uvjete za gospodarski i svaki drugi oporavak – ističe profesor dr. Josip Jurčević, član braniteljske udruge Zavjet, bivši predsjednički kandidat i predstavnik Hrvatskih demokršćana na seminaru u Lužnici.

Lukić: Više ne možemo trpjeti nesposobnu vlast i daljnje ratakanje države

Njegove riječi potvrđuje i general Marko Lukić, predsjednik političke stranke Zavjet za Hrvatsku, koji je ekskluzivno za naš portal najavio i mjere kojima Zavjet, u suradnji sa sindikatima i udrugama, namjerava uskoro izazvati izvanredne izbore.

– Zavjet za Hrvatsku će iskoristiti nesposobnost HDZ-a da se nametne kao zaštitnik nacionalnih interesa. Jer ako u HDZ-u misle da je liderstvo nasljedno, varaju se. Liderstvo se osvaja tako da narod prepozna da netko misli štititi nacionalne interese i rješavati ključne probleme. Ako imate tristo tisuća ljudi pod ovrhama a vi se bavite perifernim stvarima, to znači da nešto ne štima i sa oporbom i sa onima koji obnašaju vlast. Usprkos tvrdoj medijskoj blokadi, na kojoj osim ljudi pri vlasti inzistira i HDZ, mi ćemo pokazati da možemo spriječiti daljnje rastakanje države i da možemo sačuvati ono malo nacionalnog bogatstva što je ostalo. Jer sve okolnosti upućuju na zaključak da ćemo još rasti, a u isto vrijeme pokazuje se da najveći dio hrvatskog naroda više ne može trpjeti nesposobnu vlast koja nije u stanju pokrenuti gospodarstvo i da će to nazadovoljsto, s propašću sve više tvrtki, još više rasti. Mi ne želimo nasilno rušiti vlast, ali radit ćemo na tome da prisilimo vlast da prekinu s praksom neriješavanja gorućih problema – ističe u uvodu Marko Lukić, pa dodaje da će Zavjet za Hrvatsku uskoro pokrenuti vrlo konkretne akcije poput potpisivanja peticije za radikalne promjene uz molitvu sa svijećama.

‘Ni pod koju cijenu ne odustati od tužbe protiv Srbije!

– U peticiji ćemo tražiti da se, kao prvo, odmah ukinu sve ovrhe nad građanima i da se deblokiraju računi svih firmi koje su dovedene u ovakvo stanje ne svojom krivnjom. Tražit ćemo, pod broj dva, da država ne odustane od tužbe protiv Srbije ni po cijenu ne znam kakvih žrtava. Jer napravili su nam ratne štete u vrijednosti o čak 27 milijardi eura, što je polovica vanjskog duga Hrvatske. Inzistirat ćemo, osim toga, na aboliciji nad svim hrvatskim braniteljima koji su u zatvorima jer su branili hrvatsku državu. Jer ako je donesena abolicija za pripadnike agresora, onda se može donijeti i za naše branitelje. U peticiji ćemo tražiti i da se provede lustracija nad onima koji su sudjelovali u agresiji, na način da nemaju pravo na političko djelovanje. Time želimo otvoriti prostor onim Srbima koji nisu sudjelovali u agresiji na Hrvatsku. Jer od Džakule, koji je već sudjelovao u agresiji, očekujemo da će takvu politiku i nastaviti. UHrvatskoj ima izuzetno poštenih Srba koji su sudjelovali u obrani Hrvatske i takve želimo potaknuti da provode svoju politiku ovdje. Tom peticijom dovest ćemo vlast u poziciju ili da usvoji naše zahtjeve ili da se suoči s Ghandijevskim otporom njihovoj politici. Pozvat ćemo građane da ne plaćaju svoje obaveze prema birokratskim, državnim i financijskim institucijama, jer ne želimo da hrvatski građani plaćaju neodgovornu vlast. Kada se ne budu plaćale režije i krediti, birokracija će ostati bez novca kojim se financira. Jer nova vlast samo se hvali time da su napunili proračun, a napunili su ga na hrvatskoj sirotinji. Ove mjere počet ćemo primjenjivati već krajem listopada. Ne želimo, pritom, da nešto krene krivim smjerom, ali nećemo više trpjeti neodgovornu vlast – ističe Lukić, koji se potom osvrnuo i na nedavne skandalozne izjave premijera Milanovića, koji je u Saboru uvrijedio povratnike iz dijaspore, ali i koji je prije toga u Rijeci ustvrdio da se bivša Jugoslavija raspala zbog prevelikih autonomija republika i pokrajina, a ne zbog velikosrspke politike i agresije od strane Slobodna Miloševića.

Ispada da hrvatski premijer žali za Jugoslavijom

– Hvala Bogu da se onakva Jugoslavija raspala, jer je hrvatski narod u njoj bio potčinjen. Ako je obitelj Milanović živjela dobro u toj državi, to ne znači da je i Stierova obitelj živjela dobro. Premijer me izuzetno razočarao jer ispada da žali za Jugoslavijom i da zamjera Stieru što se vratio kao dio iseljene Hrvatske. Jer umjesto da kao premijer pozdravi povratak Hrvata kako bi ojačao nacionalno, intelektualno i gospodarski, on žali za prošlim vremenima, što je nažalost nacionalna katastrofa i sramota za hrvatskog premijera. Preporučio bih mu stoga da se bavi stvarnim problemima i sudbinom hrvatskog naroda koji još popravlja posljedice posljednje agresije – dodaje Lukić, koji u premijerovim istupima, kao stručnjak za borbu protiv specijalnog rata, prepoznaje jak utjecaj tajnih službi drugih zemalja.

Srbijanske i britanske službe utječu na vlast, ali i na politiku HDZ-a

– Osim što obavještajne službe Srbije i Engleske imaju utjecaj na hrvatsku politiku, očito je da u Uredu premijera priustan jugoslovensko velilikosrpski mentalni sklop. Očito je, također, da su lideri HDZ-a loša oporba. Jer umjesto da se usmjere na otkrivanje propusta u Uredu predsjednika, Uredu premijera i nesposobne vlasti, oni se nažalost okreću obračunu u svojim redovima i tako samo ojačavaju ovu orjunaško jugoslavensku opciju u hrvatskoj politici. Iz njihovog jalovog političkog djelovanja očigledno je da isti centri moću (srbijanske i britanske tajne službe) utječu i na politiku HDZ-a. U samom vodstvu HDZ-a puno je ljudi koji su ucijenjeni od bivše UDB-e ili su dovedeni da provode njihovu politiku. Hrvatski narod ovog trenutka očekuje puno odlučnije djelovanje oporbe na zaštiti nacionalnih interesa, a u djelovanju lidera HDZ-a to ne prepozunaju – napominje Lukić, te u zaključku ističe da su hrvatski branitelji u ratu već pokazalli da mogu braniti nacionalne interese, a da će sada, ‘u drugom poluvremenu’, dovršiti ono što su započeli prije dvadesetjednu godinu.

DOKAZAO KRIVNJU BIVŠE JNA

Nakon punih deset godina sudovanja, beogradski prizivni sud donio je konačnu i pravomoćnu presudu u korist Splićanina Ivice Bačića, umirovljenog časnika Hrvatske vojske koji je tužio Vojsku Srbije zbog automobila koji mu je u listopadu 1991. godine oduzet u Kninu. Od odštete koja mu je dodijeljena (oko 22 tisuće eura) puno je važniji podatak da se radi o presedanu koji otvara prostor za podizanje brojnih tužbi građana Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova protiv Srbije i njezine vojske

U posljednjoj Bačićevoj presudi, naime, sud je izričito naglasio da su organi bivše Jugoslavenske narodne armije ‘pravni prethodnici tužene Vojske Srbije’, što znači da današnja vojska Srbije snosi pravnu odgovornost za sva nedjela JNA.

Bačić je prvu pravomoćnu presudu ishodio još krajem 2010. godine, no do danas su trajala sporenja oko visine odštete. ‘Sada možemo kazati da je stvar službeno i konačno završena’, izjavio je za tportal.

Njegov automobil Renault 19 oduzet mu je kada je, prevozeći ozlijeđenog susjeda iz Miljevacau bolnicu, greškom zalutao među tenkove JNA. Vojnici su ga zarobili i držali preko mjesec dana pod optužbom da je ‘dezerter i ustaški špijun’, a ključnom za cijeli slučaj pokazala se potvrda za oduzeti automobil koju mu je izdao ‘ovlašćeni starešina’ Milorad Grubač.

Nakon razmjene zarobljenika, Bačić se odlučuje na sudski postupak, koji započinje tek 2002. godine, a Grubač je na sudu potvrdio autentičnost dokumenta sa svojim potpisom.

‘Radi se o principu, ali i bitnom presedanu koji će mnogima otvoriti put za traženje odštete budući da se radi o pravoj presudi ovog tipa. Egzaktno je dokazana umiješanost Beograda i JNA u agresiju na Hrvatsku. Zahvaljujem bivšem veleposlaniku Hrvatske u Beogradu Tončiju Staničiću koji je bio od goleme pomoći tijekom cijelog sudskog postupka’, kazao je Bačić.

Damir Petranović

Kolumne

„Zašto baš moj tata?“

Prije nekoliko dana sam se sjetila presudnog dana u mom današnjem „prokletstvu“ – pretjeranom razmišljanju i analiziranju. Za razliku od većine ljudi koji postaju svjesni života nakon određenog broja godina i različitih životnih iskustava, meni se to dogodilo jedno jutro sa šest godina. Bilo je to jutro kao i svako drugo; iako smo sestra, mama i ja bile u Zagrebu zbog rata, dok nije zazvonio telefon. Nakon što je mami predana slušalica, sve se promijenilo. Ona je počela glasno plakati, pa i svi u prostoriji. Sestri i meni ništa nije bilo jasno. U tom je trenutku netko ušao na vrata i tiho su mu rekli što se događa, no ne dovoljno tiho kako ne bih shvatila zašto nas mama grli i plače ne govoreći ništa. Kada sam čula tužnu vijest prvo sam pomislila: „Zašto baš moj tata?“ . Znam da to pitanje zvuči sebično, ali djetetu se takvo što ne može zamjeriti. Premda se sada zapitam kako sam uopće sve to razumjela, danas znam da je to bio ključan trenutak nakon kojega više nikada nisam prestala postavljati pitanja i razmišljati o životu. Naravno na taj trenutak spoznaje kako u našim životima više ništa neće biti isto, nadovezalo se bezbroj kompliciranih situacija koje nisu dozvoljavale dovoljno bezbrižno djetinjstvo. Od svakodnevnog podsjećanja na to da nemaš tatu, potaknuto ispitivanjem pedagoških radnika i novostečenih poznanika, preko izdvajanja i odbacivanja od strane druge djece koja su imala oba roditelja, pa do dan danas kada nas na svakom koraku traže potvrdu o statusu djeteta poginulog branitelja.

Danas se mogu osvrnuti na proživljeno bez žaljenja, jer sam puno ranije doživjela loša iskustva života, navikla živjeti s njima i razmišljati o njima. Naučila sam se nositi s teškim trenutcima, s lošim ljudima i nepravdom. Nikada neću uspjeti biti skroz ravnodušna i nikada neću prestati biti naivna, uvijek ću vjerovati da postoji netko iskren i da će doći bolje vrijeme. Iako znam da će uvijek biti ljudi koji će to iskoristiti i pridonijeti daljnjem razmišljanju i propitivanju. Sve je to na neki način pozitivno, ali moram priznati da sam često ljubomorna na ljude koji su potpuno bezbrižni i hladni, koji ne razmišljaju i žive u svom svijetu. Ponekad jako želim biti takva, jer bilo bi mi lakše uklopiti se u današnje društvo većinom pohlepnih, egocentričnih i bezosjećajnih ljudi. Ali to „prokletstvo“ zvano savjest ne može se izbrisati kada se jedno razvije. Šteta što nisam imala tu sreću/nesreću da odrastem bez nje. Bilo bi lagano gaziti ljude ispred sebe, biti ravnodušan prema svim problemima, ustvari tada ni ne bi bilo problema – kada bih mogla samo razmišljati o sebi i svojim potrebama, kada bi me bilo briga kako se osjećaju moji prijatelji, koliko im je teško ako im je netko u obitelji bolestan, kada ne bih razmišljala o njihovim problemima koje su mi rekli, kada se ne bih veselila s njima, ili ih razveselila nečim što su dugo željeli. Najlakše bi mi bilo uopće ne razmišljati, prilagoditi se situaciji, osobi koja je trenutno ispred mene, ili još bolje pričati samo o svojim uspjesima i problemima kao da je to najbitnija i najzanimljivija stvar na svijetu. Ništa od navedenog nikada neću postići jer ni ne želim, iako ću naškoditi samoj sebi, više bih voljela zauvijek  preispitivati svoje postupke i sve moguće životne probleme, nego biti bez trunke osjećaja i savjesti. Za kraj ću citirat jednu izreku: „ Radije ću biti optimist i glup, nego pesimist i znati što me čeka.“ ; u mom slučaju će uvijek biti obrnuto. Možda zbog toga što ću onda moći utjecati na bolji ishod i rješenje, jer uzaludno bi bilo odbaciti sve iskustvo, koliko god ono bolno i mukotrpno bilo, dovelo je do toga da se usprkos svoj svojoj otvorenosti i naivnosti znam izboriti za sebe i svoja prava.

Jelena Ćutunić

Operacija Maestral je bila prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti veći prostori zapadne Bosne uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Ključ. Operacija Maestral zapravo se sastojala od dvije povezane ofenzive. Trajala je od 8. rujna do 17. rujna 1995.

Uz uništenje infrastrukture, logistike i zapovjednog sustava od strane zračnih snaga NATO saveza, hrvatsko-bošnjački udar je Republici Srpskoj odlomio komad po komad teritorija i donio na tisuće izbjeglica koje su se u kolonama slijevale prema Prijedoru i Banjoj Luci. Skoro u potpunosti je razbijen 2. Krajiški korpus VRS i natjeran u bježanje. Moral Srba bio je vrlo oslabljen, u Banjoj Luci i diljem Republike Srpske zavladala je panika. Ipak, široka osvojena područja prije rata nisu bila gušće naseljena – u pitanju su planinska, teže pristupačna područja, pa broj izbjeglica u odnosu na osvojenu površinu nije bio velik.

D.B.