Terezija Dedaković prozvala Generalski Zbor i Marinka Krešića

Terezija-Dedakovic-prozvala-Generalski-Zbor-GENERALSKI-ZBORE-NA-CELU-SA-MARINKOM-KRESICEM-ZASTO-SUTIS!_article
DOBAR DAN NACIJO!

Ovim putem kao Hrvatica, običan mali mrav u ovoj Lijepoj našoj izražavam na ovaj način svoje ogorčenje, nezadovoljstvo, bijes i istovremeno nemoć, povodom jučerašnje vizite koja je stigla autobusom iz Novog Sada,a sačinjena je od onih koji su napadali nas i našu domovinu!

Da je imalo pravde, boga i poštenja, jučerašnja spodoba koja se javno na NACIONALNOJ TELEVIZIJI  pohvalila da je ratovala protiv Hrvatske u Vukovaru završila bi u bajboku. Ubojici Gordana Lederera je onim sramnim zakonom o oprostu oprošteno ubojstvo. Sad nam se oni dolaze hvaliti i pokazivati svoje njuške kako su nas ubijali.

Mediji po običaju šute, braniteljske udruge se valjda dogovaraju sa kakvim će priopćenjem izaći u javnost a meni se od svega povraća.

Povraća mi se od Hrvatske indolentnosti, osjećam se kao građanin Lijepe naše izdana od svih, od braniteljskih udruga, hrvatske vlasti a svijesna sam da sama ne mogu ništa. mogu samo lajat na fejsu. Besmisleno je prozivati bilo koga. Besmisleno je moliti generala Gotovinu da išta kaže.

Od ostatka zapovjedničke ekipe iz rata nema smisla tražiti komentar. GENERALSKI ZBORE NA ČELU SA MARINKOM KREŠIĆEM, ZAŠTO ŠUTIŠ! Zašto ste se svi zavukli u svoje rupe, pokrili se ušima i šutite dok nam diljem lijepe naše putuju oni protiv kojih ste se borili?

Zar ste i vi gospodo generali oboljeli od amnezije?

NOVINARI, za čije interese vi radite? što ste svi umuknuli? bojite se? koga, čega i zašto? Odgovore na ova pitanja znam da neću dobiti nikada. Besmisleno je pisati po stranicama vlade. Besmisleno je sve.

Zapamtite što vam rekoh, ovo je tek uvertira u cirkus koji nas čeka,jer, koliko vidim, sve se svodi na pisanje po portalima i fejsu i to je sve. poslušat ću Damira i pričekati što će se dogoditi, odnosno kakve će poteze povući udruge,a dok se predsjednici udruga dogovore što će i kako, ja ću gnjaviti novinare.

Jebe mi se kaj je nedjelja, jebe mi se kaj su godišnji, ne zanima me kaj je vrijeme ručka.

O ručku nismo razmišljali ni kad su po nama padale granate i kad su nas ti isti, koji dolaze pljuvat na grobove hrvatske mladosti koja je dala živote za naše guzice napadali.

Doživjeli smo da nam se nasmiju u face i kažu DA, mi smo se “časno” borili protiv Hrvatske. Jadni smo. Jadni,sramim se same sebe.

Napisala/ Terezija Dedaković

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.