Puno je prošlo godina od strašnog logora Bučja, a da nalogodavci i počinitelji nisu procesuirani niti kažnjeni. Sramota je kako se zaboravljaju ti dani, dani kada je dr Šreter bio među prvima u svom kraju što se tiče političkog djelovanja. Zalagao se za mirno rješenje i pozivao pobunjene Srbe da se okane četništva jer ovo je Hrvatska, bila jest i bit će.
On i mnogi logoraši Bučja prošli su mučenja, ponižavanja a na kraju i ubijeni. Da li imamo pravo to zaboraviti? Što radi Državno odvjetništvo i sve institucije po tom pitanju? Veljko Džakula je bio vođa pobunjenih Srba na tom području i zna dosta toga, ali eto, on je danas ”cijenjeni” mirotvorac. A dr Šreter?
U knjizi Slavka Degoricije ”Nije bilo uzalud”, stranica 165 je:
”Međutim, jednog dana, ukazala se neka nada u njegov spas (Dr Šretera). Meni se u kabinet najavio Milorad Pupovac, mada do tada nismo imali nekih većih kontakata. Primio sam ga gotovo odmah, da čujem što mi to ima reći Pupovac. Došao je, kako on to zna, snužden, silno zabrinut, da su dva liječnika Srbina u Sisku uhapšena i zatvorena, doktor Špiro Kostić iz Siska, ministar zdravstva tzv republike srpske krajine i doktor Branko Krivokuća. Povod privođenja obojice liječnika bio je pronalazak njihovih liječničkih torbi punih lijekova i drugog sanitetskog materijala namijenjen pobunjenim srbima, odnosno četnicima. ”
Ukratko, dogovorena je akcija i suradnja na način da Pupovac riješi oslobađanje dr Šretera a Degoricija dva liječnika. Degoricija pogađate isposluje oslobađanje a Pupovac ne.
” Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile: ”Ti si obavio posao, ja za sada nisam”. Pitam ”Zašto”? Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora puštaju Šretera”. Nije od toga prošlo nekoliko dana doznajem od predstavnika UNPROFORA, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana. Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao lječnika, već su ga od prvog dana uhićenja, premlaćivali i to tako žestoko da su među ostalim polomili ruke.
Pupovac nikad nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu notornu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca.”
Sve to i još dosta toga zanimljivoga štiva je u knjizi ”Nije bilo uzalud”. Pitam se, da li je ikad itko išta pitao tog ”snuždenog”, ”silno zabrinutog” Milorada Pupovca o njegovoj ulogi u posredovanju, u biti, prijevari a možda i saučesništvu likvidacije dr Šretera? Očito je njegova prljava igra bila namjerna, smišljena i tko zna što taj veliki ”gospodin” zna?
Sramite se Vi gospodo Hrvatskih institucija koje ne radite svoj posao. Posmrtni ostaci nikad nisu pronađeni, a da li se uopće traže?
Autor Damir Markuš – Kutina
