Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i upraviteljica Nacionalne zaklade Cvjetana Plavša-Matić potpisali su 30. siječnja 2017. godine Sporazum o Razvojnoj suradnji kroz programske podrške u provođenju sustavne podrške udrugama iz Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj u Tuheljskim Toplicama.

Zajednička suradnja Ministarstva i NZRCD podrazumijeva stvaranje sustavnog modela dodjele i praćenja financijske podrške udrugama iz Domovinskog rata kao i dodjelu institucionalnih podrški udrugama iz Domovinskog rata na državnoj i lokalnoj razini. Također, 16 udruga iz Domovinskog rata, dosadašnjih korisnica trogodišnje institucionalne podrške za stabilizaciju i/ili razvoj udruga u okviru sustavnih oblika podrške NZRCD, uključit će se u Centar znanja za društveni razvoj u području unaprjeđenja kvalitete življenja hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata.

Prema Sporazumu, udruge iz Domovinskog rata na državnoj i lokalnoj razini moći će se javiti na natječaj za institucionalnu podršku koji se planira raspisati sredinom veljače 2017. godine, a što će značajno olakšati rad udruga i omogućiti kvalitetniju pripremu i provođenje programa.

Na dvodnevnom sastanku 16 udruga iz Domovinskog rata, koje se uključuju u Centar znanja za društveni razvoj u Republici Hrvatskoj, razmijenit će iskustva, postignuća i izazove s kojima su se susreli u dosadašnjoj provedbi institucionalne podrške. Predstavit će se i utvrditi standardi provođenja Razvojne suradnje NZRCD i udruga iz Domovinskog rata, kao i potrebne edukacije, osobito u dijelu izrade projektnih prijedloga za sufinanciranje sredstvima iz europskih fondova. Razvojna suradnja s NZRCD u području Centra znanja za društveni razvoj u Republici Hrvatskoj ostvaruje se na rok od pet godina s mogućnošću nastavka suradnje na isto razdoblje.

D.B.

Vođa Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković kaže da se šuti o istini i da je najveći broj zločina u Hrvatskoj i Bosni, kao i na Kosovu počinila srpska strana. Smatra da Srbija mora konačno priznati poraz i da sva ratna neprijateljstva moraju biti preokrenuta u prijateljstva.

Vrijeme je da se Srbiji i Srbima konačno kaže istina, rekao je u intervjuu za Telegraf Vuk Drašković, vođa Srpskog pokreta obnove.

“Sada se njeguje priča da su zločini Srba bili ekscesi pri obrani ognjišta. Nema nijednog Srbina koji je osuđen u Haagu, a da u očima ogromne većine naroda nije heroj. Slobodan Milošević je najodgovorniji za strašnu politiku poraza i zločina, a sada o njemu pišu hvalospjevne i knjige ljudi koji su 90-tih bili protiv njega. Ministri mu se klanjaju u grobu i govore da je njega, za vođu Srbije, bio izabrao sam Bog”, rekao je Drašković, prenosi direktno.hr.

“Oluja i Bljesak jesu ogromni zločini, ali toga ne bi bilo da nije bilo suučesništva sa srpske strane”, kaže Drašković koji smatra kako Srbija mora priznati poraz i da se ničim ne smije opravdavati.
“Nova politika mora biti očišćena i od primjesa prethodne politike poraza i zločina i sva ratna neprijateljstva moraju biti preokrenuta u prijateljstva. To su Nijemci napravili nakon Drugog svjetskog rata i vidimo gdje su danas. To mora i Srbija napraviti. Srbija mora neprijateljstva s Albancima, Bošnjacima i Hrvatima preokrenuti u prijateljstva. Naravno da bole žrtve NATO bombardiranja, ali njih je višestruko manje nego što je, recimo, od srpskih bombi ubijeno civila samo u Sarajevu. Za tri godine, ubijeno je blizu 12 tisuća civila, a od toga više od 2000 djece” zaključuje Vuk Drašković.

D.B.

Ima dokaz: Marija Raužan ostala je sama s dvije kćeri. Već punih 25 godina traga za posmrtnim ostacima supruga Marijana. Ima dnevnik stražara u kojem stoji da je njezin Marijan ubijen

Ja danas ne živim, samo postojim. Kao biljka. To više nije život. A kad bih saznala istinu, dobila taj pedalj zemlje da mogu reći djeci: ‘Tu klekni, tu se pomoli i donesi cvijeće’, možda bi bilo lakše. A ovako je jako, jako teško, počinje svoju životnu ispovijest Marija Raužan (60) iz Slunja.

Već punih 25 godina ova žena traga za posmrtnim ostacima supruga Marijana koji se od 18. 11. 1991. vodi kao nestao u Domovinskom ratu. Posljednji put ga je vidjela tri dana prije, i to u školskoj dvorani u koju su stigli kao izbjeglice.

– Bilo je to u Šturliću. Sjećam se da mi je mahnuo rukom i govorio: ‘Marija, pazi na djecu’. Mi smo autobusom išli dalje prema Zagrebu, a oni su još neko vrijeme ostali u Cazinu. Suprug mi je bio u rezervnom sastavu policije, a u Ključu su njihov autobus presreli četnici. Ušli su s oružjem u autobus, odabrali ljude i odveli ih u logor Stara Gradiška, piše 24sata.

foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

D.B.