USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Trg sv. Marka 4
10000 Zagreb
Na temelju članka 38. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine br.: 99/99, 29/02 i 49/02) u svojstvu krovnih udruga hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Republike Hrvatske podnosimo ovaj
P R I J E D L O G
ZA POKRETANJE POSTUPKA ZA OCJENU SUGLASNOSTI
ZAKONA SA USTAVOM RH
i to ocjenu suglasnosti odredbi članka 1., članka 3. i članka 4. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br.: 157/13)
sa odredbama članka 3., članka 14., članka 16., članka 48. stavka 1., članka 51. stavka 1. i članka 57. stavka 3. Ustava RH.
O b r a z l o ž e nj e:
Članak 1.
U Zakonu o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 71/10 i 130/11) iza članka 2. dodaje se članak 2.a. koji glasi:
„Članak 2.a.
Od 01. siječnja 2014. prema člancima 3. i 3.a ovoga Zakona osim mirovine i mirovinskih primanja iz članka 2. ovoga Zakona, smanjuju i slijedeće pripadajuće mirovine:
mirovine hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji koje su ostvarene, odnosno određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i koje su povećane prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.“
Članak 3.
Iza članka 3. dodaje se članak 3.a koji glasi:
„Članak 3.a
(1)Smanjenje mirovina i mirovinskih primanja, odnosno dodatka mirovini iznosi 10% i primjenjuje se od 01. siječnja 2014. na pripadajuću svotu mirovine, odnosno dodatka mirovini koja je određena, odnosno ostvarena prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju iz članaka 2. i 2.a. ovoga Zakona, te na smanjenu mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 71/10 i 130/11) prije odbitka dodatnog doprinosa na zdravstveno osiguranje, poreza, prireza i drugih obustava.
(2)Svota mirovine, odnosno dodatka mirovini smanjena na temelju stavka 1. ovoga članka ne može iznositi manje od 5.000,00 kn mjesečno.“
Članak 4.
Iza članka 4. dodaje se članak 3.a koji glasi:
„Članak 4.a
Smanjenju mirovina prema članku 3.a. ovoga Zakona ne podlježu:
– mirovine u mjesečnoj svoti od 5.000,00 kn
– mirovine hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata i ratnih vojnih invalida sa oštećenjem od 100%,
– ……………….
– …………..radnika profesionalno izloženih azbestu.“
Predlagatelj smatra da gore navedene odredbe izmjena i dopuna Zakona nisu u suglasnosti sa odredbama članka 3. Ustava RH koji propisuje jednakost, socijalnu pravdu, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva i vladavinu prava, budući da su hrvatski branitelji u neravnopravnom i nejednakom položaju u odnosu na ostale adresate iz članka 2. istog Zakona („Narodne novine“ br.: 71/10 i 130/11), korisnike koji su pravo na mirovinu ostvarili isključivo prema općim propisima odnosno prema Zakonu o mirovinskom osiguranju), kao i bilo koje druge kategorije hrvatskih građana, a što je protivno i članku 14. Ustava koji utvrđuje opću jednakost svih u Republici Hrvatskoj u pravima i slobodama, te jednakost pred zakonom.
Naime, hrvatski ratni vojni invalidi i hrvatski branitelji ostvaruju pravo na starosnu mirovinu temeljem članka 13. i 14. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ br.:174/04, 92/05, 107/07, 65/09, 137/09 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, 33/13 i 148/13), te pravo na invalidsku mirovinu na temelju odredaba članka 15. istog Zakona radi trajnog gubitka radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad) ili (profesionalne nesposobnost za rad) kao posljedice ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
Ovim izmjenama zakonodavac proširuje broj adresata Zakona i primjenjuje smanjivanje mirovina na kategoriju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji koje su ostvarene, odnosno određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i koje su povećane prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.
Prilikom donošenja osporavanog Zakona zakonodavac je radi novih ušteda u državnom proračunu odredio linearno smanjenje mirovina, mirovinskih primanja, kao i dodatka mirovini u iznosu od 10%, obuhvaćajući i one branitelje koji su stekli pravo na mirovinu na osnovu gubitka radne sposobnosti sa osnova stradavanja 100% u obrani suvereniteta Republike Hrvatske temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (ZOPHBDR-a), kao i druge branitelje koji su stekli pravo na mirovinu u razmjernom iznosu dijelom po posebnom propisu, a dijelom prema općim propisima, odnosno Zakonu o mirovinskom osiguranju.
Kumulirana mirovina sastoji se od razmjernog dijela mirovine utvrđenog prema ZOPHBDR i razmjernog dijela mirovine za dio invalidnosti nastale zbog uzroka koji nisu u vezi s okolnostima obrane suvereniteta Republike Hrvatske koji se izračunava na način propisan ZOMO-om (članak 75. do 77. ZOMO-a te članak 184.) i člankom 21. ZOPHBDR, te se mirovina za taj dio invalidnosti određuje u razmjernom dijelu u kojem na ukupnu invalidnost utječe taj uzrok. Tako određeni razmjerni dio mirovine ne smije iznositi više od razmjernog dijela invalidske mirovine određene na temelju osobnog boda utvrđenog prema članku 79. ZOMO-a za 40 godina mirovinskog staža (članak 21. stavak 2. u vezi s člankom 15. stavkom 3. ZOPHBDR).
Dakle, radi se o određenom broju korisnika koji su ostvarili svoja prava na temelju mirovinskog staža i dugogodišnjih uplata doprinosa u mirovinski sustav, odnosno prema općim propisima, ali im je zakonodavac ipak izvršio smanjenje mirovina pravdajući se razlozima ušteda u državnom proračunu. Na osnovu iznesenog, zakonodavac je ovu kategoriju korisnika stavio u nejednaki položaj u odnosu na ostale korisnike koji su stekli pravo isključivo po općim propisima i kojima nisu smanjeni iznosi mirovina.
U rješenju Ustavnog suda RH broj: U-I-3610/2010 od 15. prosinca 2010. godine („Narodne novine“ br. 4/11) prihvaćeno je očitovanje Vlade RH iz 2010. godine kod donošenja prvog smanjenja mirovina koja je navela „da se mirovinsko osiguranje, koje je javne i obvezne naravi, financira doprinosima osiguranika i prihodima iz državnog proračuna, te da za prava ostvarena prema posebnim propisima nema pokrića u doprinosima. Vlada RH je navela da je bila prisiljena na smanjenje mirovina po posebnim propisima radi teške ekonomske i financijske svjetske krize koja je zahvatila i RH, budući da se te mirovine financiraju iz državnog proračuna, te je iznijela plan uštede sredstava i to oko 250 milijuna kuna u 2010. godini, 610 milijuna kuna u 2011. godini i 620 milijuna kuna u 2012. godini, odgovarajuću uštedu u narednim godinama, te je izrađen Program gospodarskog oporavka.“
U obrazloženju prijedloga Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (P.Z. 129-2), na sjednici održanoj dana 5. prosinca 2013. godine, Vlada RH navodi da su „zbog nepovoljnih ekonomskih i financijskih kretanja prihodi državnog proračuna i dalje znatno manji od potrebnih za uobičajeno financiranje svih javnih obveza pa tako i mirovinskog osiguranja“. Za navedeno smanjenje mirovina koje ima za posljedicu ograničenje svote mirovina, Vlada svoje opravdanje nalazi u neizostavnoj potrebi štednje javnih sredstava na način da svatko tko sudjeluje u korištenju tih sredstava sudjeluje i u njihovoj štednji razmjerno svojim mogućnostima, što ovdje nije slučaj budući da se ne nalazimo u uvjetima teške ekonomske i financijske svjetske krize kakva je bila 2010. godine, a pobijanim Zakonom smanjena su samo mirovinska primanja i to isključivo ciljanoj skupini, a ne svim korisnicima državnog proračuna, što predstavlja postupanje zakonodavca suprotno članku 51. stavku 1. Ustava RH prema kojemu je svako dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim mogućnostima.
Pogrešno je opravdanje Vlade RH i zakonodavca da se pobijanim Zakonom postiže cilj prema kojem će svi koji sudjeluju u korištenju proračunskih sredstava sudjelovati u mjerama za uštede državnog proračuna, budući da se ove mjere odnose samo na ciljanu skupinu korisnika, što je najbolje vidljivo iz razloga donošenja Zakona o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke („Narodne novine“ br. 94/09) koji se primjenjivao u određenom razdoblju na primanjima svih građanima koji su solidarno snosili teret teške gospodarske krize radi spašavanja državnog proračuna.
Iz navedenog, razvidno je da osporavane odredbe izmjena i dopuna Zakona nisu u suglasnosti sa člankom 16. Ustava RH koji određuje da se „slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak … Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“, što ovdje nije poštovano, budući da su pobijanim Zakonom smanjena prava samo određene kategorije korisnika, ali se tim činom nisu zaštitila prava drugih ljudi i pravni poredak, niti su postignute značajne uštede u državnom proračunu, već su naprotiv adresati postavljeni u nejednaki položaj u odnosu na sve ostale hrvatske građane.
Obzirom da je zakonodavac po drugi puta u kratko vrijeme radi spašavanja državnog proračuna izvršio smanjivanje mirovina samo ove ciljane skupine, te da očito nije u provedbi nikakav Plan gospodarskog oporavka Vlade RH, postavlja se pitanje do koje mjere zakonodavac može zadirati u kršenje ustavnih prava i ugrožavanje egzistencije jedne kategorije hrvatskih građana, u ovom slučaju hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata?
Ovim putem moramo napomenuti da ovo nije prvo smanjenje mirovina, niti je samo pobijanim Zakonom došlo do ugrožavanja egzistencije hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, budući da su njihove mirovine i mirovinska primanja još 2001. godine smanjena za 30 do 50% temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, koji je stupio na snagu 7. studenog 2001. godine, što je vidljivo iz obrazloženja Vlade RH u prijedlogu Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (P.Z. 43-03) na sjednici održanoj dana 15. listopada 2004. godine, te provođenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju državnog proračuna za 2001. godinu, kada su njihove mirovine smanjene u iznosu od 8 do 20% („Narodne novine“ br.: 59/01), što je vidljivo iz izvješća HZMO za 2001. godinu.
Zakonodavac je u potpunosti prekršio navedene odredbe Ustava, te je postupio protivno pravnom shvaćanju iznesenom u gore navedenom rješenju Ustavnog suda od 15. prosinca 2010. godine koji je upozorio na „obvezu zakonodavca da pri redefiniranju kataloga osiguranih prava u području mirovinskog osiguranja ne naruši samu bit prava na mirovinu pri čemu nove zakonske mjere ne smiju proizvesti ustavom zabranjene diskriminacijske učinke“.
Iz gore navedenog, razvidno je da se hrvatski branitelji nalaze u neravnopravnom, nejednakom i diskriminacijskom položaju u odnosu na ostale građane budući da su pobijanim izmjenama i dopunama Zakona o smanjenju mirovina nastavljena dugogodišnja smanjivanja osnovnih egzistencijalnih prava, koja datiraju od 2001. godine. Osporene zakonske odredbe opasno zadiru u vlasništvo hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata posebice onih koji imaju mirovinu u kumuliranom iznosu prema tumačenju istaknutom u navedenom rješenju Ustavnog suda od 15. prosinca 2010. godine. Ustavni sud je utvrdio „da osporena zakonska mjera smanjivanja mirovina predstavlja vlasništvo adresata ZoSMPP-a u smislu članka 48. stavka 1. Ustava i članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju u dijelu u kojem mirovina adresata proizlazi iz njihova plaćanja doprinosa nadležnom mirovinskom fondu.“
U ovom je slučaju potpuno razvidno da je pobijanim odredbama Zakona prekršen članak 57. stavak 3. Ustava RH prema kojem «država posvećuje posebnu skrb zaštiti hrvatskih branitelja, hrvatskih ratnih vojnih invalida, udovica, roditelja i djece poginulih hrvatskih branitelja”, budući da je navedena kategorija hrvatskih građana koja bi trebala biti zaštićena Ustavom, nakon dugogodišnjih ograničavanja prava, u kratkom vremenu pretrpjela drugo smanjenje mirovina, koje sada ozbiljno ugrožava njihova socijalna prava.
Iz svega navedenog, razvidno je da su hrvatski branitelji mirovinu u cijelosti ili dijelom stekli po posebnim uvjetima, na temelju trajnog gubitka radne sposobnosti kao posljedice stradavanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te kumulirano po općim propisima na temelju mirovinskog staža i dugogodišnjih uplata doprinosa za mirovinsko osiguranje, te su ogorčeni ovakvim postupcima zakonodavca kojima se iz razloga ušteda državnog proračuna kontinurano kažnjavaju smanjivanjem njihovih mirovina i ugrožavanjem osnovnih egzistencijalnih prava.
U konačnici, člankom 4. osporavanog Zakona određene skupine branitelja dovedene su u potpuno neravnopravan položaj, budući da zakonodavac nije jasno obrazložio razloge izuzetka od smanjenja mirovina. Isto tako, linearno smanjivanje mirovina u iznosu od 10% izuzevši one ispod 5.000,00 kn nije pravično, budući da svi adresati nisu stekli mirovinu pod istim uvjetima. Selektiranjem i izuzimanjem od smanjivanja mirovina određenih kategorija, zakonodavac je doveo u neravnopravan položaj određene skupine branitelja, što je protivno članku 14. stavku 2. Ustava RH. Kategorija mirovina ostvarenih prema posebnim propisima, formalno je pravnog karaktera i ne odražava razlike, stvarnu suštinu i karakter pojedine kategorije iz skupine tzv. povlaštenih mirovina.
Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda RH (rješenje broj: U-I-3610/2010 od 15. prosinca 2010.) „eventualni gubitak određenog djela (postotka) dosadašnje mirovine ili drugog dijela mirovinskog davanja, koji može biti posljedica novih zakonskih mjera kojima se redefiniraju do tada osigurana mirovinska prava, ne znači a priori i narušavanje biti prava na mirovinu, sve dok je takav eventualni gubitak određenog dijela dotadašnjeg mirovinskog davanja rezultat generalnog redefiniranja osiguranih prava i razmjeran je po svojim učincima“, što ovdje nije slučaj, budući da su mirovine i mirovinska primanja hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata dosadašnjim zakonima i raznim mjerama od 2001. godine smanjena i preko 60%, sudjelovali su u svakoj mjeri Vlade RH i zakonodavca koje su bile usmjerene na uštedu sredstava i spašavanje državnog proračuna, te su došli do granice kojom su ozbiljno ugrožena njihova osnovna egzistencijalna prava.
Na osnovu svega iznesenog, u svojstvu udruge kojoj je osnovni cilj pravna i socijalna zaštita svojih članova, u svrhu zaštite ustavnih prava hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata Republike Hrvatske predlažemo da Ustavni sud nakon provedenog postupka donese rješenje o pokretanju postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o smanjenju mirovina određenih odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br.: 157/13) sa Ustavom Republike Hrvatske, te ukine gore osporene odredbe Zakona, u dijelu koji se odnosi na hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskog rata, a koje su u suprotnosti sa odredbama Ustava Republike Hrvatske.
U Zagrebu, 22. siječnja 2014.
Podnositelj prijedloga
Predsjednik ZUV HGP Predsjednik USP iz DR
Ilija Vučemilović Josip Klemm
