Dokumentarni serijal “Jugoslavenske tajne službe”, koji je upravo završio na Hrvatskoj televiziji, jasno je pokazao s kakvim je krvolocima pokojni predsjednik Franjo Tuđman bio prisiljen stvarati državu. Mogao je Tuđman birati, završiti poput Đurekovića i mnogih drugih koji su skončali od zločinačke ruke UDB-inih ubojica, a mogao je pristati na njihovu igru, odnosno, mogao je obračun sa zlikovcima odgoditi do svršetka rata, agresije na Hrvatsku, za koju je UDB-a bez sumnje znala da se priprema. Notorne ubojice, zlikovci, okorjeli kriminalci, jedan zločinački sustav udbinih agenata, sve to sudjelovalo je, zajedno s njihovim žrtvama, hrvatskim domoljubima, u osamostaljivanju hrvatske države. Jednom je Tuđman navodno rekao da se država ne stvara sa časnim sestrama, umjetnicima, već ljudima koji znaju svoj posao, kako je rat bio pred vratima i kako je UDB-a još uvijek imala veliku moć je li Tuđman uopće imao izbora?Morao je balansirati između jedne i druge strane, djelomični obračun s udbaškom strujom unutar HDZ-a počeo je odlaskom Mesićeve i Manolićeve klike 1994. godine.Tuđman je postupno udaljavao od sebe protagoniste komunističkog režima, poglavito udbaše.
Nažalost, na tome se stalo, ako se sa zlikovcima nije moglo obračunati na način da budu privedeni pravdi tijekom Domovinskog rata nikakvog opravdanja nije bilo da se krene u progon zločinaca nakon svršetka rata, posebno nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Kakav je zločinački režim u Jugoslaviji vladao najbolje se vidjelo u dokumentarnom serijalu koji je razotkrio monstrume i način na koji su ti monstrumi djelovali. Zar je zaista moguće da i danas, u 21. stoljeću, nakon svih činjenica, nakon svih saznanja, nakon brojnih svjedočanstava, postoje ljudi koji s nostalgijom i nekim čudnim izrazom divljenja govore o Jugoslaviji? Dokaz da nema političke volje za obračuna sa zločincima i onima na koje se sumnja da su počinili razne zločine protiv hrvatske emigracije, općenito hrvatskoga naroda, leži u činjenici da je danas čovjek koga traži Interpol, Josip Perković, na slobodi , umjesto da bude izručen Njemačkoj. Kao slobodni građanin okolo svjedoči “istinu.” Zar je potrebno spomenuti nebrojene spodobe nakon što je uhićen Josip Boljkovac? Pojedine udruge reagirale su kao da je uhićen dobitnik Nobelove nagrade za mir, reagrao je čak i aktualni šef države, što je uistinu prvorazredno miješanje u rad pravosuđa i nedopustiv skandal, koji je pokazao da Hrvatska, zapravo službena politika, ne želi rasvjetljavanje mračnih tajni iz prošlosti i procesuiranje zlikovaca.
Hoće li netko, ikada, na ovom svijetu odgovarati za desetke ubijenih Hrvata tijekom ( emigranata )komunističke strahovlade? Nikada, kada su se udbaši pridružili stvaranju hrvatske države učinili su sve kako bi izbjegli bilo kakvu mogućnost jednog dana stati pred lice pravde. Vjerojatno je to bio njihov “uvjet” da se krene u demokratizaciju, koje uopće ne može biti dok oni egzistiraju u demokratskom sustavu. UDBA i demokracija ne mogu zajedno, pa čak ni prisilno.
Dokumentarni uradak na “škakljivu” hrvatsku povijesnu temu iz 20. stoljeća – Jugoslavenske tajne službe, autora i producenta Miljenka Manjkasa, scenarista Andreja Rore te pisca sinopsisa Obrada Kosovca je završio, sada nam slijedi neka nova “okupacija”, u tko zna koliko slika.
