Arhiva kategorije: HDLSKL-OBŽ

Hrvatska – to smo ti i ja

Svi se pitamo kako je Hrvatska danas tu gdje jest, nakon velikog entuzijazma uloženog da imamo svoju Hrvatsku. Imamo je, pa ipak, nešto ne vrijedi.

Vratimo se u Jugoslaviju. Osamdesetih godina je Savez komunista u krizi. Masa ljudi je ušla u Partiju, ne zbog komunizma, već radi osobnih probitaka, zapošljavanja, napredovanja i slično. Takvi nisu bili kadar na koji Partija može ozbiljno računati. Među njima je bilo i ljudi snažnije hrvatski orijentiranih, i oni su iznutra odobravali raspad Jugoslavije. Velika većina u Jugoslaviji diskriminiranih građana Hrvatske podijelila se na Srbe, kojima su prodali mit o velikoj Srbiji i Hrvate, koji su vidjeli šansu da se oslobode svih tlačitelja. U krvi se rodila slobodna Hrvatska. Dok su branitelji davali svoje živote, zdravlje i mladost, komunistički sinovi su privatizirali, osnivali firme i stjecali bogatstva. Pogledajte Todorića, Čačića, Štroka i slične. Svi su oni imali osigurane temelje egzistencije već od roditelja komunista. I činjenica je – kad si proleter na cesti, bez zaposlenja, stana, Komunistički kadar Bilo bi dobro znati koliko je UDBA stvarno imala članova? Komunistički kadar je bio na svim rukovodećim mjestima, i na fakultetima i tamo je i ostao, i do dana današnjeg se bori rukama i nogama sačuvati svoje pozicije. Pogledajte medije, Filozofski fakultetnemaš tu sigurnost i prodornost, kao netko sa sigurnim financijskim osloncem. Većina građana Jugoslavije je inozemstvo vidjela samo iz perspektive običnih radnika, gastarbajtera ili kao siromašni turisti, dok su drugovi svoju djecu slali na školovanja u inozemstvo i oni su stjecali dodatno samopouzdanje putujući i upoznajući svijet. I stigne nas Domovinski rat, jedni spremni, drugi zbunjeni, a treći sjede i čekaju svoju priliku.

Branitelji i žene

Bilo bi dobro znati koliko je UDBA stvarno imala članova? Komunistički kadar je bio na svim rukovodećim mjestima, i na fakultetima i tamo je i ostao, i do dana današnjeg se bori rukama i nogama sačuvati svoje pozicije. Pogledajte medije, Filozofski fakultet… S druge strane, branitelji su se iscrpili u borbi, kad su se vratili kućama dočekali su ih otkazi, razorena poduzeća, sramotne mirovine i šikaniranja svake vrste. Gdje su Gotovina, Markač, Praljak i ostali? U sve važnije političke stranke ušli su puni snage komunisti (da li samo bivši?), udbaši, Jugoslaveni. Mogu li ovi iscrpljeni branitelji domoljubi smoći još snage i njima parirati uz sve dobre namjere. Ne mogu. Netko bi im mogao više pomoći, a to su žene, koje su ipak manje stradale u ratu. Po tradiciji žene su u nas uvijek bile u drugim redovima, iza muškaraca. Danas su mnoge obrazovane i trebaju razviti više samopoštovanja i uključiti se u politiku za boljitak svoje zemlje. Čast onima do sad uključenima. Pogledajte, većina ih je časno odradila svoje mandate. Svakako bi veća uključenost žena i domoljubnih snaga izvukla našu zemlju iz krize.

Kako naša zemlja ima dosta vjernika, tu bi i Crkva trebala dati svoj doprinos, ističući više žene i ne marginalizirati mnogobrojne rastavljene vjernike, naročito vjernice. Često rastava znači da žene imaju više vjere u sebe i nisu spremne trpjeti razne torture do (samo)uništenja. Obitelj treba podršku na naćin da se svi njeni članovi međusobno poštuju i podržavaju.

Problem Jugoslavena

Kad ćemo konačno dobiti rezultate popisa stanovništva? U tom popisu postoji kategorija ljudi kojima više nije zgodno izjasniti se Jugoslavenima i pišu se kao Hrvati, a u duši su Jugoslaveni, bilo zbog toga što su iz miješanih brakova ili su tako odgajani. Oni još imaju moć u medijima i s nostalgijom gledaju na ostatak bivše Juge. Bilo bi lijepo da se svi zovemo samo građanima Hrvatske i takvima bi bilo lakše uklopiti se i prihvatiti neminovno. Dio tih ljudi će shvatiti da treba raditi u korist Hrvatske, a ne rovariti protiv nje, pa i njima je to jedini dom. Isto je i s nacionalnim manjinama. Najčešće njihovi predstavnici dobro žive od posebnog statusa. Što manje posebnih, privilegiranih. Ugledajmo se na skromne sjevernjake. Znači, prihvatimo Hrvatsku kao svoj zajednički dom, koji treba očuvati i poboljšati, i kad se svi osjete sigurnima u njemu i udružimo snage, mi možemo izaći iz krize.

Grozdana Pavletić Adorić

S ruba smrti do paraolimpijske slave

Prije 21 godinu život mu je visio o niti nakon granatiranja Dalja, a danas odlazi u sportsku mirovinu kao osvajač dvije medalje na POI, te svjetski prvak i doprvak.

 

Paraolimpijske igre u Londonu prepune su zanimljivih priča sudionika igara. Svakako jedna od najzanimljivijih je Darku Kralju, koji je s ruba smrti stigao do paraolimpijske slave. Prije 21 godinu život mu je visio o niti nakon granatiranja Dalja, a danas odlazi u sportsku mirovinu kao osvajač dvije medalje na POI, te svjetski prvak i doprvak.

Rođen je u Garešnici 6. lipnja 1971. Djetinjstvo je proveo u Grubišnom Polju, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Igrao je rukomet u RK-u „Česma“ na poziciji kružnog napadača. Sudjelovao je u Domovinskom ratu, kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a te postrojbe za posebne namjene. Teško je ranjen u srpnju 1991. prilikom raketiranja Dalja kada mu je amputirana lijeva natkoljenica.

Atletikom se počeo baviti 2004. godine kao član bjelovarskog „Sokola“. Ubrzo je postao državni prvak i rekorder. Od 2004. svake je godine pobjeđivao na Otvorenom prvenstvu Hrvatske.

Od 2006. godine trenira s Ivanom Ivančićem, najboljim hrvatskim trenerom za bacačke discipline. Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Švedskoj osvojio je srebrnu medalju. Na atletskom natjecanju u Rijeci postigao je svjetski rekord od 14.04 m u bacanju kugle za paraolimpijce. Bio je pritajeni favorit na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine. Pobijedio je s novim svjetskim rekordom od 14.43 m, tako da je u 5 od 6 hitaca prebacio dotadašnji svjetski rekord.

Prvi je Hrvat koji je osvojio zlatnu medalju na paraolimpijskim igrama. U isto je vrijeme hrvatski paraolimpijac Branimir Budetić osvojio srebrnu medalju u bacanju koplja na susjednom borilištu.

Dobitnik je godišnje Državne nagrade za šprt “Franjo Bučar” za 2008. godinu i nagrade Ponos Hrvatske 2008. godine, jer je zbog svoje upornosti i izdržljivosti okrunjen zlatnom medaljom u Pekingu 2008. godine.

Osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u atletici za osobe s amputacijama, niskim rastom i u kolicima u indijskom gradu Bangaloreu bacivši kuglu 14,40 m.

Autor: Z.H./ Hina

 

 

 

Uletio u kafić i povikao – Ovo je Srbija!

Pravi lom je nastao kad je jedan 55 – godišnjak u utorak navečer oko 21,45 sati upao u kafić u Kninu i vikao – Ovo je Srbija – doznajemo u Policijskoj upravi Šibensko – kninskoj.

Očekivano, te su provokacije izazvale nered pa je više osoba privedeno, priopćeno je jutros iz policije koja će 55 – godišnjaka iz Viškova kazneno prijaviti zbog povrede ugleda Republike Hrvatske, a jednog maloljetnika s područja Knina sumnjiče za nanošenje teških ozljeda 73 – godišnjem mještaninu.

Kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je, stoji u priopćenju policije, da je 55 – godišnjak svojom izjavom javno izvrgnuo ruglu, prijeziru i grubo omalovažavao Republiku Hrvatsku, što je dovelo do verbalnog, a potom i fizičkog sukoba između nekoliko osoba, a kada je osumnjičeni maloljetnik teško ozlijedio 73 – godišnjaka. U tom incidentu lakše je ozlijeđen i 40 – godišnjak iz Knina, a kod 55 – godišnjaka koji je započeo frku, policija je pronašla i nož.

Iako u policiji službeno ne govore što je točno 55 – godišnjak izjavio, doznajemo da je vikao – Ovo je Srbija – a onda nastavio u sličnom tonu što je, dakako, izazvalo neviđeni bijes okupljenih gostiju u lokalu. 55 – godišnjak, koji je srpske nacionalnosti, pritvoren je u policijskoj postaji u Kninu, a osim maloljetnika protiv kojeg će policija podnijeti kaznenu prijavu zbog nanošenja teških ozljeda, optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Kninu policija će podnijeti i protiv ostalih sudionika koji su remetili javni red i mir. To su Kninjani stari 40, 37, 43 i 73 godine, doznajemo u Policijskoj upravi Šibensko – kninskoj.

sibenik.in
B.P.

Skup Hrvatskih branitelja “Da se ne zaborave”

HVIDR-a Republike Hrvatske, UBIUDR Podravka, Udruga Hrvatskih branitelja – dragovoljaca Domovinskog rata, Koordinacija braniteljskih Udruga grada Zagreba i druge Udruge proizašle iz Hrvatskog Domovinskog rata

 

POZIVAJU VAS U

PETAK, 12. LISTOPADA 2012.

S POČETKOM U 12 SATI NA

GLAVNI PAVILJON NA ZRINJEVCU U ZAGREBU NA

VELIČANSTVENI SKUP HRVATSKIH BRANITELJA

„DA SE NE ZABORAVE“

Skup organiziramo za Hrvatsku, za one koji su dali svoje živote, koji su stradali u ratu, koji su doživjeli i doživljavaju nepravde nakon povratka s prvih crta obrane.

Za prisjećanje na Hrvatske generale i branitelje, poglavito generale Gotovinu i Markača koji nevino leže u tamnicama, za sve one koji su se na bilo koji način žrtvovali za slobodnu, samostalnu i neovisnu Hrvatsku državu –

DA SE NE ZABORAVE !

Posebno toga dana želimo čestitati rođendan junaku Domovinskog rata

ANTI GOTOVINI !

 

Voditelj manifestacije: Mladen Pavković

 

DOĐITE SVI KOJI VOLITE HRVATSKU I DAJTE POTPORU LJUDIMA KOJI SU BILI – PRVI KAD JE TREBALO