Američki mediji, na opće odobravanje hrvatske medijske mafije, između ostalog i tajkunske bande u medijima koja se bogatila dok se Hrvatska nalazila na bojišnici, raspisali su se o hrvatskim navijačima u Poznanju, osudili su paljenje zastave Europske unije i bakljadu hrvatskih navijača, što je sasvim u redu, paliti zastave, bacati baklje na teren neprimjereno je i huligansko ponašanje i za svaku je osudu, je li za nešto više od osude javnosti neka o tome odlučuju oni koji su za tako nešto plaćeni. Uostalom, čemu paliti zastave po ovoj vrućini?

No, onda su američki mediji, konkretno NY Times, na opće odobravanje lopovske družine u hrvatskim medijima ( niti jedini mediji na svijetu nisu toliko lopovski konstruirani kao što su to mediji u Hrvatskoj ), spomenuli Antu Gotovinu i nazvali ga ratnim zločincem.  Naravno, hrvatski lopovski mediji su također spomenuli kako jje ponašanje hrvatskih navijača koji su nosili sliku Ante Gotovine bilo neprimjereno, a nisu objasnili zašto.. Koji su to mediji? U vlasništvu zloglasnih tajkuna za koje ni sam Bog ne zna kako su se dočepali prvog milijuna, a dočepali su ga se tako što su se bogatili dok se Gotovina nalazio na ratištu. U Domovinskom ratu herojski general se nije obogatio, niti se okoristio na grbači hrvatskog naroda, kao što su to učinili pripadnici hrvatske medijske mafije, organizirane lopovske družine.

Što se tiče generala Ante Gotovine, može politički Tribunal donijeti pedeset političkih presuda, može oslobađati vukovarske krvnike do iznemoglosti, može si dozvoliti neprocesuiranje nizozemskih bandita, odnosno pripadnika nizozemskog vojnog bataljuna koji su dopustili krvavo iživljavanje nad gotovo osam tisuća ljudi, sve to mogu, ali ne mogu natjerati Hrvate da se time pomire, bez obzira na domaće izdajnike u Hrvatskoj.

General Gotovina ni u kom slučaju ne može biti ratni zločinac, jer bi u tom kontekstu svi američki predsjednici u posljednjih 67 godina bili zločinci. I onaj manijak, kao što je Truman, kojem nije bilo dosta baciti jednu atomsku bombu na Japan, već je, eksperimenta radi, bacio i drugu i tako pobio u jednom hipu na desetke tisuća ljudi, uglavnom civila. Ako je Ante Gotovina ratni zločinac, Truman je za herojskog generala Hitler.

Što reći o američkim manijacima, od Johnsona do Nixona, koji su napalmom ubijali djecu u Vijetnamu, ni, Kennedy nije nedužan u čitavom tom američkom kolopletu zločina i zločinaca, nikad kažnjenih? Hoćemo li se vratiti u sadašnjost kako bi se prisjetili na koji se način jedan Nobelovac  ( Skandal je sam po sebi dati Nobelovu nagradu čovjeku koji vodi čak dva agresivna rata. )  privodi pravdi masovne ubojice i teroriste, metak u čelo i bez suđenja, što se moglo vidjeti na primjeru zločinca Osame bin Ladena, treba li spomenuti kako su oslobodili Libiju i na koji način sui žmirili kada je masakriran satrap Gadafi? Prisjećati se tate i sina starijeg i mlađeg Busha, uopće nije potrebno, ono što je radio sinčić Bush nezapamćen je organizirani zločin kakvog se sjećamo još od Drugog svjetskog rata, nema svadbe u Iraku koju američki vojnici, glupani s pametnim bombama, ili pamtnjakovići s idiotskim bokmbama, nisu slistili sa zemljom. Treba li spominjati Clintona, na čiju je inicijativu ipak završen rat na prostoru ex Jugoslavije, koji je bio američki predsjednik dok se događao masakr u Srebrenici, a koji  je Amerika mogla spriječiti?

Amerikanci bi morali biti vrlo oprezni kada druge optužuju za ratne zločine, s obzirom kako se radi o državi, koja, kao svjetski poicajac, čini najveže ratne zločine od kraja Drugog svjetskog rata pa do današnjih dana, a pogotovo u posljednjih dvadeset godina.

Za držanje ili nošenje oružja nije više dovoljno imati čist dosje iz sfere kaznenih i prekršajnih delikata i položiti odgovarajući psihotest, te proći tečaj rukovanja oružjem za koje imate dozvolu.

Sada je potrebno i da u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o oružju, nadležnom tijelu kod kojega se oružje vodi u evidenciji morate dostaviti podatak o svojem izabranom liječniku primarne zdravstvene zaštite.

Tako će odgovorni u policiji znati s kim mogu kontaktirati u slučaju bilo kakvih zdravstvenih (i drugih) promjena kod osoba koje zakonito posjeduju oružje, a ti liječnici dužni su izvijestiti policijsku upravu o bitnim promjenama u vašem zdravlju i ponašanju. Više se neće moći dogoditi da se za nešto kaže: ”Nismo znali, nismo vidjeli, nismo mogli!”, rekla nam je osoba upućena u ovu problematiku.

Prijenos streljiva

Također, kod svake promjene izabranog liječnika vlasnik oružja obvezan je o toj činjenici izvijestiti nadležno tijelo. Iz svih 20 policijskih uprava u Hrvatskoj, koje vlasniku oružja izdaju oružni list, ubrzo će pismeno izvijestiti izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite o činjenici izdavanja ove isprave. Izmijenjena je i kategorizacija oružja, i to na način da je u kategoriju C (oružje s obvezom prijavljivanja) ušlo i zračno oružje, i to ono čija je kinetička energija (koju tijelo dobije kretanjem, op.a.) 10,5 J (džula) ili veća, ili je brzina projektila 200 m/s ili veća i kalibra većeg od 4,5 mm, te oružje s tetivom čija je sila natega veća od 450 N (njutona).

Kako je to propisano Zakonom o oružju, vlasnici oružja kategorije C obvezni su u roku od osam dana od nabavljanja oružja prijaviti to nadležnoj policijskoj upravi ili postaji. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o oružju propisano je da nadležno tijelo može odbiti prijavu oružja kategorije C ako utvrdi da vlasnik ne ispunjava uvjete iz članka 10. stavak 2. točke 2., 3., 4. i 5. Zakona o oružju. Ti su uvjeti da je osoba navršila 21 godinu, da nije pravomoćno i prekršajno osuđena, da ima uvjete za siguran smještaj oružja te da ima tehničko znanje u rukovanju oružjem. Zbog istih razloga oružje kategorije C može se oduzeti vlasniku kojemu je izdana potvrda o prijavi.

Vlasnici zračnog i oružja s tetivom obvezni su oružje prijaviti nadležnoj policijskoj upravi ili postaji u roku od jedne godine od stupanja na snagu Zakona. U izmjenama novog Zakona precizira se da hrvatski državljani i stranci mogu u svrhu lova preko granice prenositi do tri komada odgovarajućeg oružja, 500 komada streljiva za lovačko oružje s glatkim cijevima te 100 komada streljiva za lovačko oružje s užlijebljenim cijevima. Pri prelasku granice hrvatski državljani i stranci obvezni su oružje i streljivo prijaviti graničnoj policiji i carini.

MARKO DIDIĆ