Kada je Isus došao u Jeruzalem dočekali su ga s cvijećem, no nakon par dana osudiše ga na smrt.
Danas svi, pa i sad u ovom trenutku, reći će: „Zli ljudi! Sram ih bilo!“ No razmišljamo li o tom činu? Razmišljamo li o ponašanju ljudi tada i sada?
U istom trenutku kudimo druge zbog pogrješaka, a spremni smo učiniti isto ne gledajući na čovjeka kao dijete Božje. Spremni smo nekome nanijeti zlo opravdavajući se razlozima koje nam je netko „bitan“ (ili danas mediji) nametnuo.
Jesmo li licemjerni ili samo ne razmišljamo? Moje je mišljenje da ne razmišljamo i da je ključ našeg lošeg stila života nerazmišljanje.
Ovim kratkim osvrtom na naš stil života želim potaknuti ljude na razmišljanje i potvrditi da su ljudi u osnovi dobri, no zbog nerazmišljanja podložni manipulaciji.
Evo i danas, u ovim svetim danima njegujemo vjeru u Isusa, obilježavamo uskrsnuće i nervozno iščekujemo Uskrsni doručak. Poslat ćemo i pokoju „formalnu“ poruku, no hoćemo li razmisliti što Uskrs jest i zašto se on obilježava? Hoćemo li reći: „Isuse oprosti? Isuse, hvala ti na žrtvi koji su podnio za nas.“
Mene, dijete Božje, tvoja žrtva i uskrsnuće podsjećaju na grijeh čovjeka. Iskreno se kajem za sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se potruditi ne griješiti i da ću se svojim ponašanjem (stilom života) potruditi utjecati na druge da čine manje grijeha, da čine svijet boljim.
Uzoriti kardinal Vinko Puljić rekao je : „… Tko ne zna svoje korijene čuvati i voljeti i za to se žrtvovati, nema pravo na budućnost. Ono što se voli, za to se žrtvuje ili umire, a ono za što se umire, to ne odumire.“
Njegov citat skreće mi pažnju na žrtve rata i domovinu, no skreće mi pažnju i na kršćanstvo, na braću i sestre, na žrtvu Isusovu.
Draga braćo i sestre, neka Vam Uskrsno svijetlo isplete dar od zdravlja, sreće, mira i ljubavi.
Hrabri i blagoslovljeni bili.
Marijan Gubina
