D.B.

 27. lipnja 2013. godine (četvrtak)

9,00 sati – Polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod spomen-obilježja poginulim braniteljima i sugrađanima s područja i poginulih na području bivše općine Osijek kod kapelice Kraljice mira na osječkoj Krunskoj utvrdi

10,00 sati       Polu-maraton (polazak od Dalja do umjetničke

instalacije „Crvenog fiće“

Doček maratonaca i podjela zahvalnica

kod „Crvenog fiće“

– dodjela zahvalnica maratoncima za sudjelovanje u Danu osječkih

branitelja

Jugoistočni dio raskrižja Trpimirove i Vukovarske ulice

20,00 sati – Domovinska večer pod nazivom:

„Moj Osijek se ne da „

–  večera u restoranu Kopika

28. lipnja 2013. godine (petak)

9,00  sati – Mimohod branitelja i građana grada Osijeka

Od Trga Bana Jelačića – Trg Slobode –

Polaganje vijenaca kod spomenika dr.Franje Tuđmana

11,00  sati – Otvaranje sajma braniteljskih zadruga

– Druženje branitelja i građana grada Osijeka-

–  štandovi za okrijepu sudionika mimohoda

Trg Slobode, Osijek

12,30 sati – Tematski okrugli stol pod nazivom:

Usavršavanje, osposobljavanje i školovanje kroz sustav

braniteljskih zadruga

J.J. Strossmayera 1, Osijek (prostorije UDVDR Ogranak Osijek)

19,00 sati – Šesnaest proljeća Nepokorenog grada

– pjesničko-glazbena večer osječkog Društva pjesnika „Antun

Ivanošić“

– Klub-galerija Magis, Europske avenije 6, 31000 Osijek

Damir Buljević

Ovo je još otvoreno pitanje. Ti postupci i dalje imaju političku konotaciju. Riječ je o predmetima u kojima su optuženi čitavi zaseoci, kazao je Vladimir Vukčević

Beogradske Večernje novosti pišu kako ni 18 godina nakon završetka rata u Hrvatskoj, priča s procesuiranjem Srba za ratne zločine ne samo da nije završena već nije ni blizu okončanja jer broj osumnjičenih, optuženih i osuđenih u odsustvu i dalje raste umjesto smanjuje.

Prije tri godine Državno odvjetništvo Hrvatske Srbiji je dostavilo popis od 900 Srba protiv kojih su podignute optužnice za ratne zločine, a nakon provedene revizije, broj se popeo na 1200 iako je odvjetništvo odustalo od postupka u nešto manje od 100 slučajeva. Radi se o osobama protiv kojih se vodi istraga, optuženima ili osuđenima u odsutnosti.

– Ovo je još otvoreno pitanje. Ti postupci i dalje imaju političku konotaciju. Riječ je o predmetima u kojima su optuženi čitavi zaseoci. Političari i pravosudni organi bi broj procesuiranih trebali svesti na realnu razinu kako bi ljudi mogli putovati bez straha i vraćati se na svoja ognjišta u Hrvatsku – kaže Vladimir Vukčević, glavni tužitelj za ratne zločine Srbije. Novosti tvrde da je popis tajnih optužnica koje je DORH prije devet godina dostavio međunarodnim organizacijama, navodno nabavio Sava Štrbac i njegov “Veritas” koji kaže da je na tom popisu prvo bilo 1993 osoba, a 2010. je smanjen na 1549.

– Kako ni sami Hrvati nisu sigurni tko je na tim popisima pokazuje slučaj hrvatskog generala, koji je zvao Štrpca i pitao je li na popisu jedan njegov prijatelj Srbin – tvrde Novosti.

Piše: mf/VLM

Za ubojstvo Aleksandra Labe Željkina majka još je 2003. prijavila Milana Đekića

– Svukli su mu majicu i ispalili rafal u njega. Pao mi je pod noge. Imala sam samo šest godina, ali sjećam se svega kao da se upravo sada događa. Urezalo mi se u pamćenje zauvijek – kaže Željka Jurić Mitrović.

“Ugasili su mi djetinjstvo”

Aleksandra Labu, čiju smrt opisuje, izvukli su iz vukovarske kolone dan nakon pada grada, 19. studenoga 1991. Željka je uplakana djevojčica u plavom kaputiću, čija je fotografija te krvave vukovarske jeseni obišla svijet. Snimljena je sat-dva poslije ubojstva. Željka je plakala za svojim prijateljem.

– Ugasili su mi djetinjstvo. Aco nam je svima pomagao, igrao se s nama djecom kako bismo manje osjećali rat – nastavlja. Traumatične se scene prisjetila nedavno i na Županijskom sudu u Osijeku, na suđenju Milanu Đekiću za ratni zločin. Đekić i nepoznati pripadnik paravojnih postrojbi, prema optužnici, izdvojili su ga od ostalih i ustrijelili.

U Labu je u koloni, kažu svjedoci, “prstom uprla” žena koju je prije spasio.

– Izvukao je nju i još jednu ženu iz vatre i doveo u sklonište. Još ga je poslala i po deke koje su ostale vani – navodi naša sugovornica.

Njezine riječi “To je uvezeni ustaša iz Njemačke”, kaže Željka, stajale su ga života.

– Rekao im je da nije ništa kriv. Ubili su ga, bacili u ruševine i nastavili dalje – prisjeća se. Vojska je, dodaje, pjevala četničke pjesme, nosila crnu zastavu sa simbolom ljudske lubanje.

“Odvest ću te u Srbiju!”

Ubojicu je u Đekiću, ustvrdila je na sudu, prepoznala njezina majka Jasminka, i to 2003. Željka se tada žalila da je prati i presreće nepoznati muškarac. Majka i kći bile su zajedno u trgovini kada su ugledale misterioznog muškarca.

– Crte lica bile su mi poznate iako nisam znala tko je on. Razmišljala sam danima, mučile su me strašne glavobolje dok mi nije sinulo – govori pak Jasminka Jurić. Pet-šest dana zatim usred noći uletjela je kćeri u sobu.

– Pitala me znam li tko je to i rekla: “On je ubio Acu” – nadovezuje se Željka. Sumnja da je njezina rođakinja, s kojom je tada bila u svađi, poslala Đekića da je prati.

– Išla sam tada u srednju školu. Prijetio mi je da će me odvesti u Srbiju – tvrdi.

Majka je otišla sve prijaviti vinkovačkoj policiji. Devet godina kasnije Đekić je optužen za ratni zločin. Na raspravu je u ponedjeljak došao iz zatvora jer je osuđen na pet godina zbog droge. Tvrdi da nije kriv za ratni zločin te da ima i alibi, hrvatskog vojnika srpske nacionalnosti kojega je tih dana čuvao da ne nastrada.

Piše: Suzana Lepan/VLM

LECI SE POJAVILI U POŠTANSKIM SANDUČIĆIMA BROJNIH GRAĐANA

Pod nazivom Odlučimo sami o svojoj sudbini iz Stožera „pojašnjavaju“ zašto se mora u nedjelju izaći na glasovanje

Pred drugi izborni krug, koji će odlučiti o imenu gradonačelnika Vukovara, u poštanskim sandučićima brojnih Vukovaraca pojavili su se leci Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Pod nazivom Odlučimo sami o svojoj sudbini iz Stožera „pojašnjavaju“ zašto se mora u nedjelju izaći na glasovanje kao i zašto je svaki glas bitan te da treba glasati za Ivana Penavu (HDZ). Između ostaloga navode se i ovlasti gradonačelnika.

– Nakon uvođenja dvojezičnog pisma uslijedilo bi iseljavanje hrvatskog življa i mladih iz grada, naročito stradalnika iz Domovinskog rata. Oni koji bi je uveli stvorili bi i službeno Vukovar sjedištem Srpskog Vijeća općina. Moguća je politička autonomija, što povlači za sobom i moguće odcjepljenje od Hrvatske i pripajanje Srbiji. Ćirilica kao pismo nije kriva, ona je samo uvod u srpsku strategiju jedne nove okupacije – navodi se u letku koji je izazvao burne reakcije građana.

“Okuraženi Srbi”

Dalje stoji kako aktualni gradonačelnik nije ništa poduzeo da se ćirilica ne uvede u grad Vukovar te da uopće nije demantirao izjave predsjednika Srbije Tomislava Nikolića da je Vukovar srpski grad. Iz Stožera ističu kako je došlo vrijeme za biti ili ne biti.

– Ako vam bolje zvuči ‘ili će nas biti ili nas neće biti'”. “Bijeli križevi nas gledaju. Sa neba naši pali anđeli plaču. Nije to kiša koja ovih dana natapa Hrvatsku. To je njihov plač, jer uzalud su dali svoje živote. Izađite na izbore, neka sunce obasja naš Vukovar! Neka ostane hrvatski grad! – stoji u letku.

Podižući tenzije tvrdi se da je svaki glas bitan te da je možda baš čitateljev odlučujući. Iz Stožera kažu da bi Vukovarci, ako se odluče za promatranje sa strane, „jednog dana samo mogli vidjeti ćirilične natpise u gradu heroju, okuražene Srbe kako ističu svoje zastave i pjevaju srpske budnice i ratne pjesme kao i da Vukovar kao simbol Hrvatske postaje Veće srpskih opština“.

Zbunjeni i zabrinuti

Građani su pojavom predizbornih plakata zbunjeni i zabrinuti. Ovisno o političkoj opredjeljenosti dio njih podupire letak i tekst u njemu dok drugi dio kaže kako je ovo obično ali i opasno širenje neistina koje samo obične građane uznemirava. Interesantno je i da se nigdje u dvije stranice letka ne navodi tko je zadužen za najavu uvođenja dvojezičnosti te da to nikako nije posao lokalne samouprave. Ne spominje se niti donošenje Ustavnog zakona o opravima nacionalnih manjina 2002. godine, koji to omogućava, kao niti činjenica da je u Statut grada Vukovara još 2009. godine ćirilica uvedena.

Piše: Branimir Bradarić/VLM