Piše: Profitiraj.hr 23. 07. 2012.
Fotografija: MMreža
Jeste li znali da kroz Međugorje, mjesnu zajednicu kroz dnevno prođe 90.000 ljudi? Međugorje je u proteklih 30 godina izraslo iz sela u jedno od većih mjesta u zapadnoj Hercegovini. Međugorje je jedino mjesto u BiH gdje nema nezaposlenih i štrajkova.
Kada su 1981. djeca Ivan, Vicka, Marija, Ivanka i Mirjana iz do tada široj javnosti nepoznatog sela u hercegovačkoj općini Čitluk ispričala kako im se na brdu Križevac ukazala Gospa, Međugorje je imalo 17.000 žitelja. Broj stalnih stanovnika Međugorja od tada je udvostručen. Kako su se vijesti o međugorskom fenomenu širile, u ovo je mjesto dolazio sve veći broj hodočasnika. U Međugorju su se tako počeli graditi pansioni, hoteli, otvarati trgovački centri, suvenirnice, a u mjesto se vraćati ljudi koji su odavde davno odselili u druge krajeve BiH i Hrvatske, piše Deutsche Welle u svojoj reoportaži objašnjavajući gospodarski utjecaj Međugorja.
Međugorje je jedino mjesto u BiH gdje nema nezaposlenih i štrajkova, a na posao ovdje svako jutro dolaze žitelji drugih susjednih općina, autobusima iz Mostara, Čapljine, Ljubuškog, Širokog Brijega. Tako da u Međugorju jako puno ljudi ostvaruje prihod, zarađuje sebi plaću, a mjesna zajednica to osjeti i kroz općinski proračun, kroz komunalne naknade za poslovne prostore, kroz poreze na plaće.
Patrick i Nancy doselili su iz Kanade ali ne kao mnogi misle zbog pokretanja biznisa već su se odlučili su nastaniti u Međugorju. No supružnici Patrick i Nancy Latta nisu u Međugorje iz daleke Kanade doselili radi pokretanja biznisa.
“Imali smo sve, bili jako bogati, ali nam je naš život srušio naših četvero djece; jedan je postao alkoholičar, drugi drogeraš, kćerka se razvela, a najmlađi sin je živio u nemoralnosti koju ne možete ni zamisliti. Kroz jednu poruku Bog je uslišao sve molitve majke moga supruga, koja je za njegovo preobraćenje molila svaki dan punih 48 godina. Patrick je pročitavši jednu poruku iz knjižice, koja nam je poslana iz Međugorja, zaplakao. Vidio sve svoje grijehe i rekao: draga Majko spasi ti moju djecu, budi ti roditelj koji ja nisam bio. Poslije toga je rekao: ništa više me ne interesira, želim živjeti u Međugorju“, priča Nancy Latta.
Dok Mostar ima tri hotela, Međugorje ih ima 15
S dolaskom velikog broja hodočasnika u Međugorje, međutim, stižu i brojni problemi – od nedostatka parkinga, oštećenih ulica, pa sve do sve većeg broja džeparoša. Zaokupljeni vlastitim biznisom žitelji Međugorja nisu puno razmišljali o izgradnji novih ulica i nogostupa, vodovodne i kanalizacijske mreže, o svojoj sigurnosti i sigurnosti gostiju. Novac s viših razina vlasti nije se vraćao u Međugorje, pa su mještani odlučili uzeti stvari u svoje ruke. Predložili su, a općinske vlasti Čitluka prihvatile, uvođenje ekološke pristojbe od koje će se novac ulagati u urbanizaciju mjesta. Gradit će, kažu, kanalizacijski sustav, instalirati čak 30 kamera, obnavljati ulice.
“Međugorje ima sve preduvjete da bude općina, skoro je sad i veće od Čitluka. Financijski, cijela općina ovisi od Međugorja i Bijakovića jer jako puno ljudi ovdje radi,“ kaže predsjednik Mjesne zajednice Međugorje Dragan Vasilj. No, kaže, ne žele srljati s osnivanjem općine, a uz to suradnja s općinskim vlastima u Čitluku u posljednje je vrijeme jako dobra.
Brojni hoteli su izgrađeni, a i sama mjesna zajednica Međugorje se proširila toliko da bi mogla postati općina.
Da je Međugorje davno preraslo, ne samo mjesnu zajednicu, već i većinu hercegovačkih općina, najbolje ilustriraju podaci da, primjerice, hercegovačko središte Mostar raspolaže s oko 700 ležajeva, a Međugorje ih ima 20.000. Dok Mostar ima tri hotela, Međugorje ih ima 15. U Međugorju, primjerice, ima više taksista nego u cijeloj Hercegovini – čak 60 taksista, a turistička sezona ovdje traje osam mjeseci. Kroz to vrijeme Međugorje posjeti oko milijun hodočasnika, pa u mjestu u prosjeku dnevno boravi blizu 90.000 ljudi.
