Arhiva kategorije: HDLSKL-OBŽ

Proslava Dana branitelja 5. kolovoza u Đakovu

ĐAKOVO – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja ove će se godine obilježiti i u Đakovu, i to na ljetnoj terasi Doma Hrvatske vojske, s čijih je vrata prije tri mjeseca skinut lokot te su ona, na radost građana, ponovno otvorena. Igor Švraka, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora i koordinator Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kaže da će tom prigodom biti organiziran koncert u vrtu, gdje će nastupiti ŽVS Đakovčanke, MVS Bećarine, TS Kadenca te Mix band. Koncert će biti humanitaran, a sva prikupljena sredstva bit će usmjerena radu Braniteljskog kluba.

– Iza organizacije ovog događanja stoji Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata – HVIDRA, logoraši, roditelji poginulih branitelja, dragovoljci i veterani, UHDDR i 3. gardijska. Namjera nam je obilježiti Dan branitelja, jer kao braniteljske udruge smatramo da bi u gradu trebali nešto ovakvo napraviti. Godine prolaze, a ništa se ne događa. Jedan od razloga je i to što smo otvorili Klub branitelja pa želimo oživiti taj prostor. Zgrada, koja je pod MORH-om, obuhvaća prostorije za druženje, u okviru kojih je i sala, gdje namjeravamo otvoriti spomen-sobu i muzej Domovinskog rata – objašnjava Švraka. Inače, dodaje, vrata Kluba otvorena su svakim radnim danom od sedam u jutro do večernjih sati, nedjeljom i praznikom, kažu, Klub ne radi. Obilježavanje Dana domovinske zahvalnosti i Dana branitelja, kaže Švraka, uvršteno je u program Đakovačkog ljeta, a počinje u 20 sati.

M.Muškić

HRVATSKA OSUDILA SAMU SEBE, A TO ONDA ZNAČI I MENE I TEBE I SVE NAS!

Jezovita je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je vjerovati novinarki NL, Zorani Deljanin, kojom taj Vrhovni sud ni manje ni više nego osuđuje cijelu Hrvatsku, praktički – sve hrvatske građane.

To nije ništa drugo neko ponovno nametanje opće krivnje cijelom hrvatskom narodu.U tome su komunisti uz suradnju sa Beogradom bili stručnjaci pa se vjerojatno može nazreti da su još uvijek i učitelji kako se treba ponovno stvoriti i na leđa svih nas natovariti kolektivna krivnja.

Varivode su samo povod da se to razotkrije. Jasno da nitko neće i ne može opravdavati ono što se dogodilo u Varivodama, ali kako se može cijeli hrvatski narod za sve to osuditi i proglasiti krivim? Budući da ubojice nemaju ni ime ni prezime, netko bi mogao pomisliti da su to mogli učiniti i srbočetnici kako bi na cijelu Hrvatsku u danom trenutku uvalili teret kolektivne krivnje.

Drugarica Zorana Doljanin, pišući o Varivodama, dobila nevjerojatno mnogo prostora u današnjem NL (21. 07. 2012., str. 1., 4., i 5.). Gotovo više nego Vukovar, Škabrnja, itd.

Posebno i dva navrata ističe izjavu Jovana Berića da su njegovi „roditelji ubijeni samo zato što su Srbi…“(nav. NL, str. 1. i 5.).

Pripomenuo bih i Zorani Deljanin i Jovanu Beriću da su onda vjerojatno i Hrvati u raznim Vukovarima, Škabrnjama, Ćelijama…poubijani samo zato što nisu bili Srbi.

U slunjskom dekanatu na Kordunu u Domovinskom ratu je ubijeno 340 Hrvata među kojima ima isto tako staraca pa čak i dijete od 3 mjeseca starosti. Kada ćeš ti Zorana u NL o tome pisati? Vjerojatno da su im imena pisana ćirilicom, sasvim sigurno bi se o njima pisalo.

Kako to da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao za shodno okriviti Srbiju za mnogobrojne krvave zločine počinjene nad tisućama Hrvata? Kada koji zločin dobije ime i prezime počinitelja, onda se ide na aboliciju ili pak na sramotno nisku kaznu.

Za upitati se: tko to ima pravo u moje ime ispričavati se nekomu ili pak tko to ima pravo mene, tebe i sve nas  okriviti za zločin sa kojim mi nemamo ama baš nikakove veze?

Crna slutnja kolektivne krivnje ponovno se nadvila nad Hrvatskom, a kumuje joj sam Vrhovni sud Republike Hrvatske. Ovo je samo moj vlastiti dojam i ništa više!


Dana 21. srpnja 2012., Franjo Jurčević, župnik

 

Najava:Projekt Hdlskl Obž “Sjećanje”

Poštovani prijatelji,uskoro kreće jedan od najvećih projekata Hdlskl Obž pod nazivom “Sjećanje”

Projekt počinje 01.08.2012. u Dalju a centralni događaj je 14.08.2012 u Osijeku na “Dan sjećanja na zatočene u neprijateljskim logorima tijekom Domovinskog rata”.Ovaj program je posvećen logorašima ali i svim braniteljima i civilima koji su dali svoje živote,zdravlje i nemjerljiv doprinos u obrani grada Osijeka i Republike Hrvatske.

Pozivam vas da pratite najave na našem web portalu kao i objave na Facebooku.

Damir Buljević

Međugorje je jedino mjesto u BiH gdje nema nezaposlenih i štrajkova

Piše: Profitiraj.hr 23. 07. 2012.

Fotografija: MMreža

Jeste li znali da kroz Međugorje, mjesnu zajednicu kroz dnevno prođe 90.000 ljudi? Međugorje je u proteklih 30 godina izraslo iz sela u jedno od većih mjesta u zapadnoj Hercegovini. Međugorje je jedino mjesto u BiH gdje nema nezaposlenih i štrajkova.

Kada su 1981. djeca Ivan, Vicka, Marija, Ivanka i Mirjana iz do tada široj javnosti nepoznatog sela u hercegovačkoj općini Čitluk ispričala kako im se na brdu Križevac ukazala Gospa, Međugorje je imalo 17.000 žitelja. Broj stalnih stanovnika Međugorja od tada je udvostručen. Kako su se vijesti o međugorskom fenomenu širile, u ovo je mjesto dolazio sve veći broj hodočasnika. U Međugorju su se tako počeli graditi pansioni, hoteli, otvarati trgovački centri, suvenirnice, a u mjesto se vraćati ljudi koji su odavde davno odselili u druge krajeve BiH i Hrvatske, piše Deutsche Welle u svojoj reoportaži objašnjavajući gospodarski utjecaj Međugorja.

Međugorje je jedino mjesto u BiH gdje nema nezaposlenih i štrajkova, a na posao ovdje svako jutro dolaze žitelji drugih susjednih općina, autobusima iz Mostara, Čapljine, Ljubuškog, Širokog Brijega. Tako da u Međugorju jako puno ljudi ostvaruje prihod, zarađuje sebi plaću, a mjesna zajednica to osjeti i kroz općinski proračun, kroz komunalne naknade za poslovne prostore, kroz poreze na plaće.

Patrick i Nancy doselili su iz Kanade ali ne kao mnogi misle zbog pokretanja biznisa već su se odlučili su nastaniti u Međugorju. No supružnici Patrick i Nancy Latta nisu u Međugorje iz daleke Kanade doselili radi pokretanja biznisa.

“Imali smo sve, bili jako bogati, ali nam je naš život srušio naših četvero djece; jedan je postao alkoholičar, drugi drogeraš, kćerka se razvela, a najmlađi sin je živio u nemoralnosti koju ne možete ni zamisliti. Kroz jednu poruku Bog je uslišao sve molitve majke moga supruga, koja je za njegovo preobraćenje molila svaki dan punih 48 godina. Patrick je pročitavši jednu poruku iz knjižice, koja nam je poslana iz Međugorja, zaplakao. Vidio sve svoje grijehe i rekao: draga Majko spasi ti moju djecu, budi ti roditelj koji ja nisam bio. Poslije toga je rekao: ništa više me ne interesira, želim živjeti u Međugorju“, priča Nancy Latta.

Dok Mostar ima tri hotela, Međugorje ih ima 15

S dolaskom velikog broja hodočasnika u Međugorje, međutim, stižu i brojni problemi – od nedostatka parkinga, oštećenih ulica, pa sve do sve većeg broja džeparoša. Zaokupljeni vlastitim biznisom žitelji Međugorja nisu puno razmišljali o izgradnji novih ulica i nogostupa, vodovodne i kanalizacijske mreže, o svojoj sigurnosti i sigurnosti gostiju. Novac s viših razina vlasti nije se vraćao u Međugorje, pa su mještani odlučili uzeti stvari u svoje ruke. Predložili su, a općinske vlasti Čitluka prihvatile, uvođenje ekološke pristojbe od koje će se novac ulagati u urbanizaciju mjesta. Gradit će, kažu, kanalizacijski sustav, instalirati čak 30 kamera, obnavljati ulice.

“Međugorje ima sve preduvjete da bude općina, skoro je sad i veće od Čitluka. Financijski, cijela općina ovisi od Međugorja i Bijakovića jer jako puno ljudi ovdje radi,“ kaže predsjednik Mjesne zajednice Međugorje Dragan Vasilj. No, kaže, ne žele srljati s osnivanjem općine, a uz to suradnja s općinskim vlastima u Čitluku u posljednje je vrijeme jako dobra.

Brojni hoteli su izgrađeni, a i sama mjesna zajednica Međugorje se proširila toliko da bi mogla postati općina.

Da je Međugorje davno preraslo, ne samo mjesnu zajednicu, već i većinu hercegovačkih općina, najbolje ilustriraju podaci da, primjerice, hercegovačko središte Mostar raspolaže s oko 700 ležajeva, a Međugorje ih ima 20.000. Dok Mostar ima tri hotela, Međugorje ih ima 15. U Međugorju, primjerice, ima više taksista nego u cijeloj Hercegovini – čak 60 taksista, a turistička sezona ovdje traje osam mjeseci. Kroz to vrijeme Međugorje posjeti oko milijun hodočasnika, pa u mjestu u prosjeku dnevno boravi blizu 90.000 ljudi.