Spomen-obilježje žrtvama iz Domovinskog rata čiji su posmrtni ostatci ekshumirani iz masovne grobnice i više pojedinačnih grobova, otkriveno je danas na Betinom dvoru kod osječkog prigradskog naselja Tenja.

Spomen obilježje podignuto je u znak sjećanja na 12 hrvatskih branitelja i civila, pogubljenih 1991. godine u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Sedam žrtava ekshumirano je 1998. godine iz masovne grobnice Betin dvor, a pet iz pojedinačnih grobova na području naselja Tenja i područja Betin dvor.

Ministar hrvatskih branitelja Predrag Matić rekao je da je to 70. spomen obilježje mjesta masovnih grobnica, kojih je u Hrvatskoj do sada otkriveno 148 mjesta masovnih grobnica, što nije konačna brojka.

U tome vidi sva bestijalnost agresije koja je izvršena na našu domovinu, agresore nisu zanimala pravila rata propisana Ženevskim konvencijama, rekao je.

“Dvije su kategorije, o kojima često pričamo nakon rata, oprost i zaborav. Oprost je individualna kategorija i oprostiti mogu samo najsnažniji među nama, a zaborav je kategorija koju ne možemo, ne smijemo i nećemo napraviti. Nećemo nikada ovo zaboraviti”, poručio je ministar Matić.

Predsjednik osječkog Gradskog vijeća Anto Đapić podsjetio je kako je u etničkom čišćenju i velikosprskoj agresiji na osječkom području stradalo više od tisuću civila nesrpske nacionalnosti, upozorivši da se “danas ponovo suočavamo sa sve agresivnijim krivotvorenjem i neprihvaćanjem povijesne istine”.

Vijence pred spomen obilježjem položili su članovi obitelji žrtava, izaslanstva Ureda predsjednice RH, Vlade RH, Osječko-baranjske županije i udruga ih Domovinskog rata.

Izvor: Narod.hr/h

SINOĆ je u Savsku 66, pred zgradu Ministarsva branitelja dopremljen spomenik Nevenki Topalušić, ratnoj heroini koji je pred Matićevim ministarstvom preminula drugi dan prosvjeda, 22. listopada 2014. godine.

Autor spomenika je Dubravko Radman, kipar iz Pazina, jedan od rijetkih hrvatskih umjetnika koji radi u kamenu.

Po prijedlogu branitelja spomenik Nevenki Topalušić uskoro će biti postavljen ispred Ministarstva, a prostor pred zgradom trebao bi ponijeti njeno ime. U tijeku je postupak za dobivanje svih potrebnih dozvola za postavljanje spomenika te prijedlog prema Skupštini grada Zagreba za preimenovanjem te lokacije u Trg Nevenke Topalušić.

Zagreb, 221014.
Prosvjed branitelja ispred Ministarstva branitelja nastavlja se. Tokom cijelog dana pale se svijece za preminulu braniteljicu Nevenku Topalusic.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX

Prijedlog za imenovanjem trga uputila je 2. gardijska brigada, čiji je pokojna Nevenka bila pripadnik, ali početna inicijativa nije dobila zeleno svjetlo Odbora za imenovanja ulica i trgova.

Prema odluci o komunalnom redu Grada Zagreba, zahtjev za postavljanje spomenika mogu podnijeti pravne osobe, udruge, ustanove i institucije ili fizičke osobe ako se spomenik postavlja na zemljište ili u zgradu u njezinu vlasništvu. O postavljanju spomenika, na prijedlog gradonačelnika, odlučuje Gradska skupština.

“Sve je u postupku. Želimo biti legalisti i provesti sve u skladu s procedurom,” kazao nam je Josip Klemm, a prijedlog da se prostor ispred Ministarstva prozove imenom ratne heroine branitelji su iznijeli i tijekom pregovora s Vladom RH.

Nevenka Topalušić bila je medicinska sestra iz Sesveta. U listopadu 1991. ona i suprug Branko priključili su se Gromovima, a za njima i najstariji 18-godišnji sinDubravko, dok je dvoje malodobne djece ostavila kod majke

Sudjelovala je i u Oluji, a na Banovini je naišla na ranjenike, među kojima je bio i sin Dubravko. Kao pripadnica Crnih mambi, teško je ranjena u akciji Una, zbog čega je u invalidskim kolicima provela gotovo dva desetljeća.

“Ovdje sam zbog toga jer me ubija ova nepravda. Otišla sam u rat da bi bilo bolje mojoj djeci, no niti je bolje mojoj djeci, niti meni. Danas sam ovdje izričito zbog toga da se borim za sebe i za svoju djecu i neću odavde otići.”

Prijatelji je nisu uspjeli nagovoriti da se ode kući odmoriti:

“Ostat ću ovdje dan i noć. Mogu me samo mrtvu odnijeti s prosvjeda”, rekla je gotovo proročanski Nevenka Topalušić samo dan prije smrti.

M. Marković/foto:maxportal

Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora obilježilo je u Vukovaru i Nemetinu kod Osijeka 23.godišnjicu posljednje razmjene logoraša,svečanom akademijom u Vukovaru i posvetom spomen obilježja logorašima u Nemetinu.

Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj obilježavamo 14. kolovoza, a kao spomen na veliku razmjenu hrvatskih i srpskih zarobljenika koja se zbila toga dana 1992. god. kod Nemetina, nedaleko od Osijeka, i to nakon pregovora obje strane u Budimpešti. Toga je dana, po načelu svi za sve, iz srbijanskih logora oslobođeno 714 hrvatska branitelja i civila.

Na teritoriju Srbije, BiH, Crne Gore i okupiranih dijelova Republike Hrvatske tijekom 1991. i 1992. god. nalazilo se 64 logora i zatvora za koje se zna lokacija (od toga je 30 bilo na području okupirane Hrvatske), a u koje su bili odvođeni i svakodnevno mučeni i ponižavani hrvatski branitelji, ali i drugi civili, među kojima je bilo i puno žena, staraca i djece. Neki od logora su bili u ovim mjestima: Stajićevo, Begejci, VIZ Beograd, Novi Sad, Sombor, Šid, Srijemska Mitrovica, Niš, Borovo Selo, Dalj, Darda, Jagodnjak, Vukovar, Ovčara, Negoslavci, Stara Gradiška, Knin, Glina, Okučani, Banja Luka, Manjača, Zenica itd.

D.B.

I ove godine Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije obilježilo je 01.kolovoz 1991 godine ,masakra nad Hrvatskim branitelja i civilima u mjestu Dalj.

1. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima srpski pobunjenici su uz pomoć JNA (koja se napadom topništvom na postaju hrvatske policije u sukobu otvoreno svrstala na srpsku stranu) napali policajce, gardiste i pripadnike civilne zaštite koji su se nalazili u zgradi policije, traže i njihovu predaju. Nakon gotovo desetosatne opsade – pucanja po okruženoj zgradi, čak i iz tenkova – postaja je zauzeta i svi koji nisu ubijeni u opsadi, likvidirani su odmah potom, i to 20policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri člana Civilne zaštite, koji su i izmasakrirani.

Tisuće hrvatskih civila iz Aljmaša, Dalja i Erduta pobjegle su pred srpskim paravojnim postrojbama u Osijek spašavaju živu glavu. Stariji osobito pamte zbijeg brodom na Dunavu koji je pun civila – žena, djece i starac – bio pod minobacačkom i puščanom paljbom.

D.B.