snimio Davor KIBEL,
Nemetin, 20.04.2016. kod spomen obilježja na izlasku iz Nemetina, radno-edukativna radionica ureðenja okolišažje

snimio Davor KIBEL,
Nemetin, 20.04.2016. kod spomen obilježja na izlasku iz Nemetina, radno-edukativna radionica ureðenja okoliša

Uređenje okoliša oko spomen-obilježja najveće razmjene logoraša u Nemetinu, održano jučer, okupilo je članove Udruge Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije (HDLSKL OBŽ) i studente treće godine Poljoprivrednog fakulteta.

– Riječ je o terenskoj, radno-edukativnoj radionici pod nazivom Spomen-obilježje Nemetin, u kojoj sudjeluje 20 studenata smjera Hortikultura i polaznika izbornog predmeta Oblikovanje krajobraza i dendrologija Poljoprivrednog fakulteta. Cilj je urediti okoliš oko spomenika, posaditi cvijeće i druge biljne vrste koje nestaju iz našeg okoliša te očuvati bioraznolikost i stvoriti ravnotežu u prirodi – kaže prof. Alka Turalija, viši predavač na Poljoprivrednom fakultetu.

Damir Buljević, predsjednik udruge HDLSKL OBŽ-a, podsjeća da je na mjestu spomen-obilježja 14. kolovoza 1992. godine razmijenjeno 714 hrvatskih branitelja, žena i civila iz srpskih koncentracijskih logora. “Ovaj prostor uređujemo od 2010. godine. Ušli smo u Gruntvig, projekt cjeloživotnog učenja, potprogram Parkovi i vrtovi Europe, koji se financira sredstvima iz fondova EU. Partner na projektu je Poljoprivredni fakultet – kaže Buljević.

Ovoj hvalevrijednoj akciji pridružili su se gradonačelnik Ivan Vrkić, zamjenik župana Dragan Vulin i osječki mirotvorac Marijan Gubina, član udruge HDLSKL. Gradonačelnik i dožupan istaknuli su da ovim projektom podsjećamo na značajne datume iz hrvatske povijesti, ali se i na kreativan način brinemo o autohtonom bilju.

Glas Slavonije  V. Latinović

D.B.

TOVARNIK –  Milorad Pupovac, predsjednik SNV uputio je prošlog tjedna predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović pismo u kojem je između ostalog rekao kako su „Vojislav Stanimirović, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke, i njegova supruga Ljeposava postali su predmetom „gnusnog i lažnog“ dovođenja u vezu s ratnim zločinima unatoč opetovanom stavu Državnog odvjetništva o neosnovanosti takvih optužbi“

Udruga dr. Ante Starčević, Tovarnik, ima obvezu upoznati predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović i posjetiti širu hrvatsku javnost kako je u vrijeme velikosrpske agresije na hrvatsku Vojislav Stanimirović obnašao visoke vojne i političke dužnosti. Stanimirović je sudjelovao vrlo aktivno kao pripadnik pričuvnog sastava tzv. JNA na dužnosti „komandata saniteta i organizator zdravstvena zaštite zapadnog Srema“ 1991. godine zajedno s četnicima u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku.

Postoje svjedoci

Slavica Popović jedna od oštećenika i svjedok u sudskom postupku za počinjeni ratni zločin u Tovarniku na Županijskom sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem pod prisegom je posvjedočila, da je nekoliko dana skrivala ranjenog supruga Marijana zajedno sa svekrvom. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli ga.

Slavica Popović novinaru Večernjeg lista 2013. godine detaljno je svjedočila „da je Vojislav Stanimirović organizirao odvođenje njenog ranjenog supruga hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz obiteljske kuće i tada je rekao da Marijana traže već dva dana jer on je ratni zarobljenik. Stanimirović je bio u zelenoj vojnoj odori i imao je pištolj. Rekao joj je da će poslati milicajce po njega i stvarno, svjedoči Slavica, došla su trojica naoružanih i dovela ga u auta, posjela ga na zadnje sjedište između dvojice, a ovaj treći je vozio. Slavici su rekli da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nije vidjela.

Poslije smo doznali da je ubijen 7. listopada 1991. i zakopan na njivi prema Šidu. Kada smo se vratili iz progonstva, ekipa za ekshumacije Ivana Grujića tražila je bezuspješno njegovo tijelo, svjedoči Slavica Popović koja od jeseni 1991. godine ne zna za sudbinu svoga supruga Marijana koji je kada je ubijen imao 48 godina. Danima nakon što je Marijan odveden, dr. Ljeposava Stanimirović mi je govorila kako je moj suprug u Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme već je bio ubijen“ – svjedoči Slavica Popović.

Vojislav Stanimirović je bio nadležan svojoj supruzi dr. Ljeposavi Stanimirović i dr. Draganu Martinoviću koji su u listopadu i studenom 1991. godine kako bi zataškali pokolj u Tovarniku izdavali lažne potvrde o načinu smrti mučki ubijenih mještana i to naknadno bez pregleda tijela ubijenih.

Vojislav Stanimirović, dr. Ljeposava Stanimirović i dr. Dragan Martinović dali su u svojstvu svjedoka 2011. godine lažne iskaze u postupku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru za pokolj i ratni zločin počinjen u Tovarniku 1991. godine.

Protiv Vojislava Stanimirovića, novinarka Karolina Vidović Krišto i povjesničar Josip Jurčević podnijeli su Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 2013. godine kaznenu prijavu zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, a slučaj je preuzeo zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak.

Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik

Antun Ivanković, predsjednik

Ministarstvo branitelja objavilo imena koordinatora za braniteljsku populaciju u kliničkim bolničkim centrima, pa je tako u osječkom na to mjesto imenovana Terezija Ladić, dip. iur.

D.B.

VEČER SJEĆANJA NA RATNE DOGAĐAJE

Mlađe generacije kroz obrazovni sustav nemaju građu za povijesnu istinu o Domovinskom ratu

U povodu 24. godišnjice međunarodnoga priznanja RH, udruge proistekle iz Domovinskog rata Grada Osijeka organizirale su u Klubu knjižare Nova Večer sjećanja na ratne događaje uz predstavljanje knjige “Oluja koju nismo mogli izbjeći” novinara i publicista Ante Guge.

Svečanost je otvorena hrvatskom himnom i odavanjem počasti poginulima, a program su uveličali pjesmom i svirkom domoljubnih skladbi Nera Mamić i Tomislav Jambrešić. O povijesnom značenju 15. siječnja govorio je moderator susreta Damir Buljević, dok su branitelji Josip Talapko i Ante Blažević razmatrali povijesni kontekst i kronologiju značajnih zbivanja u obrambenom Domovinskom ratu s posebnim naglaskom na obranu Osijeka i sudjelovanje u vojno-redarstvenim akcijama i oslobodilačkim operacijama. U središnjm dijelu programa Antonija Vranješ razgovarala je s Antom Gugom o nedovoljno ili posve nepoznatim činjenicama u svezi uzroka rata, o tzv. kronologiji srpske laži, djelovanju međunarodnih lobija i obavještajnih službi tijekom i poslije Domovinskoga rata. Rečeno je kako dokumentarni prilozi objavljeni u knjizi uz teze potkrijepljene kronologijom umnogome osvjetljavaju istinu o obrambenom Domovinskom ratu, poglavito o “Oluji” s dokumentima vezanim uz manipuliranje neistinitim brojkama (prema podatcima UNHCR-a od svibnja 1993. na okupiranim hrvatskim područjima živjela je 82.000 osoba, a prema popisu stanovnika 1991. bilo ih je 145.000, dok srbijanski izvori serviraju laž o 250.000 protjeranih). Sadržaj knjige razobličuje velikosrbijansku agresorsku, okupacijsku politiku te ideju o “državi u državi” (Plan Z-4) za Srbe u Hrvatskoj i, odgovarajući na upit je li bilo moguće ostvariti hrvatsku samostalnost bez rata i u čemu je korijen hrvatsko-srpskih političkih prijepora, Gugo u analizi nudi odgovor iz perspektive suvremenika naglašavajući vremensku granicu za iskazivanje velikosrpskih težnji u SFRJ na 23. svibnja 1985., kada je održana prva sjednica Odbora za izradu Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti (dokument koji definira Veliku Srbiju i kasnije miloševićevsku politiku prema ostalim narodima bivše Jugoslavije), te analizu završava “Olujom” 1995. “Knjigu sam pisao zbog onih koji ‘Oluju’ nisu doživjeli, ne pamte rat, ne znaju zašto se Jugoslavija raspala i zašto se mi i Srbi nismo mogli mirno razići poput Čeha i Slovaka te smo bili prisljeni državu izboriti u ratu. I danas je širenje laži aktualno. Zašto se nije pisalo i ne piše o obrani Osijeka u Domovinskom ratu nego se o Osijeku pisalo kao o “gradu slučaju”? Mlađe generacije kroz obrazovni sustav nemaju građu za povijesnu istinu o Domovinskom ratu i to me potaknulo na pisanje ove treće knjige ratne tematike posvećene poimence četrnaestorci poginulih hrvatskih ratnih reportera. Preživjeli ratni reporteri ni danas nemaju status branitelja”, ističe Ante Gugo, bivši ratni reporter.(I.K.)