Došašće je vrlo inspirirajuće vrijeme. Svi postanu kreativni na različitim područjima. Počevši od božićnih ukrasa, čestitaka, ukrašavanja kolača preko humanitarnih i dobrotvornih akcija, sve do druženja i širenja veselja. Ja sam svoju inspiraciju odlučila iskoristiti za pisanje.

Prije dvadeset i jednu godinu dogodio se najtužniji Božić u našoj državi, no i tada je ta tuga  nekako bila zasjenjena božićnim veseljem. Bila sam malo dijete, i premda se u mojoj obitelji dvadeset dana prije Božića dogodila tragedija, meni su na pameti bili jedino ukrasi, bor, darovi i Djed Božićnjak. Odrasli su taj dan tugu potisnuli i osmijehu prepustili prvo mjesto na svom licu, kako bi djeci Božić kao i do tada bio najsretniji dan u godini.

Ovo najljepše i najsretnije doba u meni svake godine probudi malo dijete koje se i dalje veseli boru, ukrasima i darovima. Unatoč svim životnim problemima taj dan donese najveselije raspoloženje, svečan ugođaj, probudi sjećanja i svi imaju razlog za nastaviti dalje. Kako se Isus rodio, ostvario novi život i naše spasenje, tako se i mi svake godine svim tim blagoslovom ponovno „rađamo“ i nastavljamo dalje ojačani i puni volje.

S osmijehom na licima sjetimo se i onih koji više nisu s nama. Spomenemo ih u pričama i molitvama svečanije nego obično, jer je njihova zvijezda na Božić još sjajnija.

Čestit Vam i blagoslovljen Božić, te sretna i uspješna Nova 2013. Godina.

Jelena Ćutunić