Nema sumnje, nakon sukoba s Pupovcem otvoren je novi natječaj od strane predsjednika Josipovića za novog profesionalnog Srbina u Hrvatskoj. Tzv. manjinsko pitanje u Hrvatskoj, posebno kada su Srbi u pitanju, ima ponajmanje veze s manjinskom politikom i civilizacijskim standardima vezanima uz nju, više se radi o nekim trećim igrama, kao u drastičnom primjeru agresije na Hrvatsku, pri čemu je “manjinsko pitanje” uglavnom manipulativni element. Ono što je Josipović rekao o Pupovcu i njegovom privatiziranju srpstva kao “etnobiznisa” odavno se zna, o tome se puno pisalo, posebno na desnici, čije je argumente zaprepašćujuće preuzeo Josipović, pa su sada, eto, prihvatljiviji i nisu odraz “nacionalizma” ili izraz “međunacionalne netrpeljivosti”, već “briga za pluralizaciju manjinske scene”. Tako nije bilo škandalozno ni kada je Josipović brojio krvna zrnca u SDP-u i HDZ-u, brojeći koliko je u čijim vladama bilo Srba. Josipović, k tomu, do sada u svom mandatu nijednom nije ni sa kim ušao u tako otvoren i izravan javni sukob kao s Pupovcem, rabeći atipičnu retoriku za svoj “lignja stil”, na granici uličnog vokabulara, poput riječi “reketarenje” i sl.
Trećerazredno pitanje
Otkuda takvo iskakanje iz tračnica u pitanju koje je u ovom trenutku za ovu zemlju na rubu propasti ipak trećerazredno, jer Hrvatska oko pitanja manjina mnogim zemljama EU i tako može biti uzor? Je li Josipović započeo time kampanju za svoj novi mandat? Je li to zapravo sukob Mesića i Josipovića zbog ZAMP-a i prijetnje dokidanja Mesićevih privilegija, pa je Pupovac tu, kao Mesićev i HDZ- ov Srbin, “žrtva” osvete u sukobu interesa i taština? Ili je u pitanju neki mig iz Europe zbog Mesićevog petljanja s Iranom i Ahmanidedžadom? Ima li, nadalje, u tome kakvu ulogu činjenica da je Pupovčevog i Josipovićevog Tadića zamijenio Nikolić, pa bi se “netko drugi” bolje od Pupovca uklopio u četnički “novi val”? Pitanja je mnogo, kao i mogućih odgovora, no zadržimo se na jednom. Ako je, za sada, jedino izvjesno da je ovim sukobom zapravo otvoren natječaj za novog profesionalnog Srbina u Hrvatskoj, Josipović je već neizravno istaknuo svog kandidata. Kako sada stvari stoje, Milorada Pupovca, Srbina Jugoslavena, trebao bi zamijeniti Srbin četnik Veljko Džakula, kojega je Josipović već neformalno kandidirao za tu funkciju na “proslavi” Oluje u Kninu, a u subotu ga u intervjuu inaugurirao u “mirotvorca” još dok je bio dio vlasti SAO Krajine.
Ništa novog kod Josipovića
Ako je to točno, ako je Džakula zamjena za Pupovca, takvim svojim izborom Josipović će na i simboličnoj razini, osim u Srbiji, i u Hrvatskoj afirmirati četništvo kao legitimnu političku opciju. No i u jednom i u drugom slučaju, i u slučaju profesionalnog Srbina Jugoslavena, i u slučaju profesionalnog Srbina četnika, ključno je da su pogledi svih njih usmjereni prema Beogradu, kao mjestu neskrivenog žala ili nostalgije, bilo za propalom državom Jugoslavijom, bilo za nedosanjanom velikom Srbijom, kako je sam Toma Grobar, sada kao predsjednik Srbije, izjavio. Dakle, sukob Josipović – Pupovac dogodio se kako bi se u Josipovićevoj politici promijenilo – ništa! Ista meta, isto odstojanje. Beograd.
Ivica Šola
www.glas-slavonije.hr
