Ono što je tijekom dvadesetak godina samostalnosti propustila učiniti država Hrvatska, čini ovih dana Austrija, odnosno pokrajina Koruška: pokreću postupak lustracije javnih i državnih službi od suradnika bivše UDB-e ne bi li tako zaštitili nacionalnu sigurnost i pravnu državu od ‘elemenata ubačenih izvana’.
Austrijanci raspravljaju o zločinima o kojima se kod nas šuti
Danas (utorak) je u Koruškom parlamentu u Klagenfurtu tamošnji Odbor za pravo, ustav, federaciju, manjine…, raspravljao o poslijeratnim masovnim likvidacijama počinjenim na koruškom tlu od strane jugoslavenskih partizana, te o djelovanju suradnika UDB-e i OZN-e u Austriji. Na raspravu u koruški parlament je pozvano nekoliko Hrvata, koji su predstavnicima svih tamošnjih parlamentarnih stranaka govorili o svojim saznanjima o djelovanju jugoslavenskih tajnih službi i o njihovim zločinima u Austriji, nakon čega je parlamentarni odbor nastavio raspravu o mjerama lustracije, dok su predstavnici Počasnog bleiburškog voda u Klagenfurtu održali konferenciju za tisak, na kojoj su se pojavili mnogi predstavnici koruških i austrijskih medija.
Vukušić: Predsjednik Koruškog parlamenta postavio najviše pitanja
– Govorio sam o svojim saznanjima o djelatnosti tajnih jugoslavenskih službi, a o sličnim temama govorili su i ostali sudionici rasprave (dr. Josip Jurčević, Joža Dežman, Ivo Pomper, Marjan Luburić, Mijo Jurić..), među kojima i nekoliko proganjanih žrtava UDBE u Austriji. Odgovarali smo i na pitanja članova parlamentarnog odbora, te na pitanja predsjednika koruške vlade Gerhard Dorflera. Cijelu raspravu je inicirao Josef Lobnig, predsjednik parlamenta koji nas je i pozvao na skup – ispričao nam je Bože Vukušić, obavještajni analitičar i bivši član državne Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, te autor knjiga ‘Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva’ (2002.) i ‘Tajne iz Udbinih arhiva’ (2012.), odmah nakon konferencije za novinare održane danas popodne u Klagenfurtu.
Osnivaju komisiju koja će državne službe očistiti od udbaša
Od naših izvora doznajemo potom da je korurški parlament nakon rasprave o ‘deudbanizaciji’ austrijskih javnih službi osnovao naddžavnu austrijsko-hrvatsko-slovensku komisiju koja će utvrditi povijesne činjenice o Bleiburškoj tragediji, odnosno poslijeratnim likvidacijama tisuća ljudi na tlu Koruške, te će istražiti djelovanje UDB-e na području Koruške i Austrije, jer je utvrđeno da su mnogi pripadnici bivše UDB-e radili ili još rade u austrijskoj policiji, vojsci, na sveučilištu i drugim javnim službama. Zanimljivo je da su u pismenim materijalima za sjednicu parlamentarnog odbora, odnosno u pozivu na raspravu, navedena imena i prezimena, te kodni brojevi dvadesetak pripadnika UDB-e koji su radili ili rade u austrijskim institucijama, a među njima su i dvojica sveučilišnih profesora. Na spisku agenata UDB-e u Austriji ima hrvatskih, slovenskih, ali i austrijskih imena, a cilj je austrijske lustracije da se takvi ljudi uklone iz svih državnih i javnih službi kako ne bi ometali ili opstruirali njihov rad.
I dok Austrija provodi čišćenje države od pripadnika tajnih službi drugih zemalja, Hrvatska to već više od dvadeset godina odbija učiniti. Zbog čega, upitali smo bivšeg saborskog zastupnika i bivšeg političkog zatvorenika Antu Kovačevića, koji je ‘svom’ agentu jugoslavenske tajne službe koji ga je godinama uhodio, odavno oprostio (o čemu je snimljen i vrlo dojmljiv dokumentarni film ‘Čovjek i njegova sjena’).
Kovačević: Pripadnici UDB-e uknjižili su se na Hrvatsku jedan kroz jedan
– UDB-a je nažalost u Hrvatskoj danas jača nego ikad. Pripadnici bivše jugoslavenske tajne službe u svim su političkim strankama, oni su načelnici mnogih gradova i općina, župani mnogih županija, saborski zastupnici, ministri i suci. Ti ljudi nisu se promijenili, samo su se prilagodili novim okolnostima. Hrvatska nažalost nije provela ono što su civilizirane zemlje, koje su prošle tranziciju, učinile: nije donijela Zakon o lustraciji. I dok Njemačka i Austrija danas provode lustraciju suradnika UDB-e na svom tlu, Hrvatska to nije u stanju učiniti i to sve govori o stanju u zemlji. Pripadnici UDB-e toliko su danas moćni, da su se uknjižili na Hrvatsku ‘jedan kroz jedan’ – ističe Ante Kovačević, te podsjeća da je on svim svojim progoniteljima odavno oprostio, iako je zbog njih na robiji u Zenici proveo čak šest godina (od 1981. do 1987.)
‘Isus u Hrvatskoj ne bi dočekao posljednju večeru, izdali bi ga već za doručkom’
– Željko Kekić, bivši agent UDB-e koji me pratio, imao je snage priznati što je činio i pokajati se, zbog čega sam mu oprostio i nakon čega smo postali prijatelji. No većina ostalih bivših agenata nisu nestali nakon pada Berlinskog zida, već su i dalje među nama, a mnogi su i danas na vlasti ili pri vlasti. I najmoćniji čovjek u državi, bivši čelnik UDB-e za Hrvatsku – Josip Perković za kojim je tjeralicu odavno raspisala Njemačka, i dalje ima upliva u vlast, jer mu sin i danas radi u Uredu predsjednika. Ti ljudi nastoje se svim sredstvima održati na vlasti ili pri vlasti, kako nitko ne bi doveo u pitanje njihov položaj i kako se ne bi istražili njihovi grijesi. Nitko, međutim, ne traži njihov progon, ali bi se zbog nacionalne sigurnosti trebala saznati istina, kako u Vladi, Saboru, Vrhovnom i Ustavnom sudu i drugim sudovima, u policiji i drugim institucijama ne bi radili ljudi koji su bili agenti UDB-e. Sramota je da Hrvatska nema snage istražiti zločine počinjene u ime Jugoslavije i u ime tajnih službi. A to je tako jer je izdaja u Hrvatskoj danas najunosniji posao, što znači da Isus Krist kod nas ne bi dočekao posljednju večeru, jer bi ga izdali već za doručkom – kaže Kovačević, pa podsjeća da je Krleža još odavno zaključio da Hrvati čim skinu jedan, odmah traže drugi jaram.
– Valja priznati da su bivši UDB-aši pomogli Tuđmanu da stvori državu Hrvatsku, zbog čega bi im trebalo sagraditi spomenik, ali isto tako treba naglasiti da bi ih, zbog zločina koje su odobravali, planirali ili činili do 1990. godine, trebalo objesiti na isti taj spomenik – slikovito zaključuje Ante Kovačević.