Žene u Domovinskom ratu: Otvoreno pismo ministrici Pusić

Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija
Ministrica
gđa.Vesna Pusić

Postovana ministrice Pusić,

U ime udruge Žene u Domovinskom ratu i žena žrtava ratnog zločina silovanja uputila sam Vam 4.siječnja 2012.g. zamolbu za prijem,  prenosim dio teksta:

„..najljepse molimo  da nam dozvolite iznijeti problem presucenog ratnog zlocina nad ženama Vukovara u vrijeme agresije i okupacije 1991.g.
Imamo potrebu iskazati Vam istinita svjedocanstva žena nad kojima je izvršen ratni zlocin silovanje kako bi imali uvid u dimenziju počinjenih zločina u vrijeme agresije Srbije i JNA na prostor Hrvatske.
Zamolit cemo Vas da se zauzmete za pravno procesuiranje pocinitelja i pripadajuci status zrtava“.

Isti dan iz Vašeg kabineta pristigao je odgovor:
„Zahvaljujemo na vašoj poruci i upitu koji će biti dostavljeni ministrici Pusić“ .

Vjerujem da  Vam u kabinetu nisu zatajili našu zamolbu stoga moram izreči da pitanje silovanih žena, posljedica, izostale pravde, odnosa sa zemljom iz koje je pokrenuto djelovanje i provedbe ratnog zločina za Vas ne predstavljaju pitanje pravde i ljudkih prava, ne predstavljaju ni poticaj ženske solidarnosti i pokazanog razumijevanja za strahote koje su trpjele.

Ovih dana iskazujete podršku i razumijevanje za prava gey populacije,kritike od međunarodne zajednice za slobodu manifestiranja spolne orijentacije prihvačate na način da pronalazite vrijeme za osobno sudjelovanje na paradi u Splitu.

Taj stav osobno dozvoljavam da možete imati  ali kao predstavnica hrvatske državne politike Vi  to nesmijete. Unosite nemir, razdor, razgrađujete ne gradite.

Kada se zalažete za ljudska prava a ignorirate prava žena nad kojima je izvršen ratni zločin Vi gosp. Pusić  vršite nasilje nad demokracijom, vi selektirate, što je suprotno istinskom zalaganju za dostojanstvo svih.

Dvadeset godina silovane žene, one  koje  nisu imale pravo na izbor, one su prisiljene šakom,puškom,premlačivanjem, danas  one trpe posljedice zločina i šutnju onih koji su se morali boriti za njih, izboriti prava koja im omogućuju medicinsku skrb i materijalnu sigurnost, tu svakako pripadate i Vi . Kao što danas osječate da se trebate boriti za prava drukčije seksualne orijentacije na poziciji državnog službenika  prioritetno bi bilo da ste se na isti način založili za žrtve seksualnog nasilja.

Prešutili ste zamolbu žrtava da Vam osobno svjedoče strahote, niste htjeli ni poslušati najstrašnije gaženje ljudskih prava i poniženja proživljenog. Mislite li da se  za njih nije potrebno založiti , to se Vas ne tiče ni kao žene, intelektualke Vesne Pusić  ni kao Ministrice u Vladi RH? Jesu li i one ljudi s pravima ?

Takav stav stvara nepovjerenje  za Vaše istinsko zalaganje za bilo koja ljudska prava.

Ovaj narod je umoran od  politike, one koja  u ovih dvadeset godina  više razjedinjuje, više razgrađuje nego gradi, više nameće nego osluškuje,više pokazuje nemoć i poslušnost  nego znanje i želju za istinsko stvaranje  zemlje modernog demokratskog življenja.

Ignoriranje ratnog zločina i izostanak uspostavljanja pravde i prava  od  osoba  koje su imenovane na važne državne funkcije sigurno nije put stvaranja tolerancije, prihvačanja različitosti, slobode svih.

To je pokazivanje političke moći.

Uz neznanje  svakako  najgoreg saveznika u stvaranju modernog demokratskog društva i istinskih ljudskih prava.

 

Marija Slišković,predsjednica
Žene u Domovinskom ratu

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.