Obljetnica smrti prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, obilježila se u ponedjeljak 10. prosinca. Ne bismo ni primijetili da njegov grob nije posjetio nitko iz aktualne vladajuće koalicije da nas na to nisu upozorili naši čitatelji.

Bez obzira na događaje koji su uslijedili još se uvijek vode polemike oko njega, onoga što je ostavio, onoga što treba slijediti, a što ostaviti. No prije svega – on je prvi hrvatski predsjednik i kao takvog ga treba tretirati. Može se dovoditi u pitanje jesu li izbori u njegovo vrijeme bili potpuno regularni, ali činjenica je da ih je osvajao.

General Ante Gotovina je po dolasku u Hrvatsku iskazao poštovanje institucijama, a među njima i onoj predsjednika. Nije time govorio o osobama već onome što te osobe predstavljaju, a to je daleko iznad njih. Ali taština, djelić malograđanštine, osvetnički porivi i ostale negativnosti u čovjeku učine svoje. Grob prvog predsjednika uistinu nije pohodio nitko iz vladajuće koalicije.

– Uobičajeno je da na određene važne datume, poput Dana državnosti; Dana oružanih snaga, Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti, Dana neovisnosti, kao i Dana mrtvih,  na Zid boli kao i na grob prvog hrvatskog predsjednika, polaže vijenac zajedničko izaslanstvo Hrvatskoga sabora,  Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske. Obljetnice smrti ne obilježavaju se na taj način, i do sada su tradicionalno na obljetnicu smrti grob prvog hrvatskog predsjednika, posjećivala samo stranačka izaslanstva – rečeno nam je iz Vlade.

Da ne bi netko pomislio, nije ovo čin koji krasi samo ovu Vladu. Ne, prethodna je činila isto po pitanju vjerojatno najvećeg političara kojeg smo imali od 1990. godine – Ivice Račana. Premijer Ivo Sanader, kao i njegova nasljednica Jadranka Kosor, zaobilazili su njegov grob na obljetnice smrti. Točnije, premijerka Kosor ga je izbjegavala čak i na Dan mrtvih, što Sanader ipak nije činio. Predsjednik Ivo Josipović pak i sam izjegava Tuđmanov grob na obljetnicu njegove smrti.

Ovu vlast su građani izabrali jer žele nešto drugo. Ne bi bilo primjereno kazati da su željeli njihovo pohođenje groba prvog predsjednika, ali ta sitnica ipak upućuje na to koliko su isti s onima otprije, a jako dobro odgovara i svim potezima koje su vukli u političko gospodarskom području. Zašto toliko oštrine u tekstu? Pa u odgovoru nam je naveden dio o tradiciji i upitali smo se o čijoj je tradiciji riječ.

Naime, Ivica Račan je pohodio Tuđmanov grob svakog 10. prosinca, u što se svi mogu uvjeriti na internetu. Stjepan Mesićto nije činio, ali taština i osvetoljubovost koje ga krase naširoko su poznate i bilo bi štetno slijediti njegov primjer u ophođenju i interakciji s ljudima, posebno onima koji su skloni iznošenju kritika.

Ukratko, vlast koju je predvodio Ivica Račan trebala je označiti novi period u političkom i društvenom životu Hrvatske, ali nije uspio jer se i dalje borimo s prošlošću toliko snažno da nije ni čudo što ne brinemo o budućnosti. Stoga je najbolje završiti tekst riječima koje je 2001. izgovorio Ivica Račan na grobu dr. Franje Tuđmana.

  Dr. Franjo Tuđman pripada našoj povijesti, što god to značilo, kao prvi hrvatski predsjednik s kojim smo izvojevali nezavisnost. Pamtit ćemo ga po dobru – njegovoj borbi za neovisnost, a njegove greške ćemo popravljati.

Vanja Deželić