Od istine nikad nećemo odustati!
Objavljeno 23. lipnja, 2012.
Bivšem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću pisali smo više puta. Nikada nas nije primio. Nije nam, na naša traženja susreta s bivšim logorašima diplomatskim putem, stizao ni bilo kakav odgovor. Uputit ćemo pismo i sadašnjem srbijanskom predsjedniku. Hoće li nam Tomislav Nikolić omogućiti neometan prolazak do Stajićeva? Vidjet ćemo…
Dok to govori, Zoran Šangut ne želi prejudicirati kako će u listopadu 2012. godine proći još jedan u nizu pokušaja da se na mjestu nekadašnjeg logora Stajićevo, na teritoriji Republike Srbije, postavi spomen-ploča za žrtve zatočeništva u srpskim koncentracijskim logorima s početka 90-ih godina prošloga stoljeća. Jer upravo je takav plan Udruge pravnika “Vukovar 1991.” koja ne odustaje od namjere da se obilježe svi logori u Srbiji čije se postojanje godinama negira.
– Ne odustajemo, nikada. Nećemo prestati inzistirati da se procesuiranju i kazne oni koji su sudjelovali u mučenju i ubojstvima zarobljenih branitelja, civila i ranjenika odvedenih u logore. I nemamo namjeru prestati sa zahtjevima da se logori u Srbiji obilježe. Vrijeme će pokazati koliko će vremena trebati. Ali, vjerujem, do toga će doći kad-tad – siguran je predsjednik Udruge “Vukovar 1991.” Zoran Šangut. Taj vukovarski branitelj i sam je nakon vukovarskog ratnog pakla u zatočeništvu proveo, kako je to jednom rekao, najtežih 130 dana u životu. Stajićevo je bila jedna od postaja muke.
Kroz logore na tlu Srbije – Sremska Mitrovica, Stajićevo, Begejci, Niš, Beograd – nakon okupacije Vukovara i okolice prošlo je približno 10.000 zatočenika iz Hrvatske. Pretpostavlja se da je približno 300 zatočenika ubijeno, a desetci imena logoraša i nakon dva desetljeća nalaze se na popisu nestalih. Spomen-ploče na logorima bile bi znak sjećanja.
– Želimo tim činom posvjedočiti istinu o onome što se u koncentrcijskim logorima događalo, ali i poslati poruku mjerodavnima u Hrvatskoj i Srbiji da organizatori logora i počinitelji zločina moraju biti procesuirani – poručivao je Šangut još u jesen 2009. Te godine dvaput je Srbija zabranila logorašima iz Hrvatske dolazak i obilazak nekadašnjeg zloglasnog logora Stajićevo “iz sigurnosnih razloga”. Uporno ne odustajući od otvaranja teme logora, Udruga “Vukovar 1991.”, još u svibnju 2008. godine u Beogradu je Tužiteljstvu za ratne zločine Srbije predala kaznenu prijavu zbog ratnih zločina počinjenih 1991. i 1992. godine u pet logora na teritoriji Srbije.
“Slučaj logori” predan je tada u ruke tužitelja Vladimira Vukčevića, a Šangut je kraćim razgovorom u njegovom uredu u Beogradu bio zadovoljan. Očekivalo se da će istraga o torturama u logorima konačno biti pokrenuta. Odgovornih za zločine nad zatočenicima logora međutim, i dalje nema. Četiri godine kasnije, koncem svibnja 2012., godine Šangut pred novinarima u Zagrebu i ponovno traži procesuiranje ratnih zločina “kako bi se saznala istina o srpskim logorima na koju imaju pravo hrvatska, srpska i međunarodna javnost”. U isto vrijeme, Udruga pravnika “Vukovar 1991.” ostavila je u Vladi RH pismo za premijera Zorana Milanovića. Zatraženo je da se putem Ministarstva pravosuđa što prije pokrene sklapanje međudržavnog sporazuma sa srpskim Ministarstvom pravde o procesuiranju ratnih zločina. Na zagrebačkom Trgu sv. Marka ponovili su i zahtjev “da svi odgovorni za ratne zločine, bez obzira gdje su ih počinili, svi oni koji su ubijali, zlostavljali i silovali ratne zarobljenike, civile, ranjenike i branitelje Vukovara u neovisnom i poštenom suđenju budu procesuirani”.
– Bilo kakvi bilateralni kontakti Hrvatske i Srbije trebaju tu temu staviti na dnevni red – ponovit će Šangut. Odgovor od premijera Milanovića čekaju, a pismo namjeravaju pisati i slati i na adresu srbijanske vlade. Šangut je napomenuo i kako se još ništa nije dogodilo otkako je u listopadu prošle godine DORH ustupio srpskom Tužiteljstvu za ratne zločine optužnicu protiv general majora bivše JNA Aleksandra Vasiljevića i potpukovnika Miroslava Živanovića, koje se prema zapovjednoj odgovornosti tereti za formiranje već spomenutih logora u Srbiji i ratni zločin prema ratnim zarobljenicima. Sa srbijanskim tužiteljem Vukčevićem u Beogradu se Šangut sastao i u studenome 2011. godine, kada je dobio informaciju kako su spomenuta optužnica DORH-a i kaznena prijava Udruge pravnika “Vukovar 1991.” spojene u jedan predmet. Dodatne informacije o slučaju od tada udruga nije dobila. Ipak, očekuje da će od svega dosad poduzetog “nešto biti”.
– Nadam se da će se stvari pokrenuti, da će doći do postupka za torture u logorima pred sudom u Beogradu. Postoje svjedočenja i iskazi logoraša, branitelja i civila ne samo Hrvata, nego i Srba koji su bili zatočeni, i nadam se da će se tim svjedočenjima vjerovati – kaže Zoran Šangut. U spomenutoj kaznenoj prijavi udruge “Vukovar 1991.” iz 2008., za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u logorima u Srbiji ’91. i ’92. godine, na 16 su stranica uz samo dio svjedočenja preživjelih logoraša, predložena i imena nekolicine svjedoka, pa i dva svjedoka iz Srbije. Premda je prijava podnesena protiv mahom nepoznatih osoba, ili čuvara u logorima upamćenih tek prema nadimcima. U istoj prijavi spominje se ubijanje i svakodnevno batinanje zatočenika, mučenje glađu i žeđi u stajama s betonskim podom i bez pokrivača, prijetnje smrću i vođenje na lažna strijeljanja, samice i ispitivanja. Nadimci počinitelja, uvjeren je Šangut, ne bi trebali biti problem, jer prema onome što je medijima i već ranije izjavljivao, drži da se do imena odgovornih za počinjene ratne zločine može doći preko arhiva tadašnje JNA koja je, kako navodi, vodila cijelu arhivu i ima zapisano koje su vojne postrojbe čuvale logore s ratnim zarobljenicima iz Hrvatske.
