VUKOVAR PAMTI – LOGORI KOJIH (NI)JE BILO

Od istine nikad nećemo odustati!

Objavljeno 23. lipnja, 2012.

Bivšem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću pisali smo više puta. Nikada nas nije primio. Nije nam, na naša traženja susreta s bivšim logorašima diplomatskim putem, stizao ni bilo kakav odgovor. Uputit ćemo pismo i sadašnjem srbijanskom predsjedniku. Hoće li nam Tomislav Nikolić omogućiti neometan prolazak do Stajićeva? Vidjet ćemo…

Dok to govori, Zoran Šangut ne želi prejudicirati kako će u listopadu 2012. godine proći još jedan u nizu pokušaja da se na mjestu nekadašnjeg logora Stajićevo, na teritoriji Republike Srbije, postavi spomen-ploča za žrtve zatočeništva u srpskim koncentracijskim logorima s početka 90-ih godina prošloga stoljeća. Jer upravo je takav plan Udruge pravnika “Vukovar 1991.” koja ne odustaje od namjere da se obilježe svi logori u Srbiji čije se postojanje godinama negira.

– Ne odustajemo, nikada. Nećemo prestati inzistirati da se procesuiranju i kazne oni koji su sudjelovali u mučenju i ubojstvima zarobljenih branitelja, civila i ranjenika odvedenih u logore. I nemamo namjeru prestati sa zahtjevima da se logori u Srbiji obilježe. Vrijeme će pokazati koliko će vremena trebati. Ali, vjerujem, do toga će doći kad-tad – siguran je predsjednik Udruge “Vukovar 1991.” Zoran Šangut. Taj vukovarski branitelj i sam je nakon vukovarskog ratnog pakla u zatočeništvu proveo, kako je to jednom rekao, najtežih 130 dana u životu. Stajićevo je bila jedna od postaja muke.

PISALI VLADI I MILANOVIĆU

Kroz logore na tlu Srbije – Sremska Mitrovica, Stajićevo, Begejci, Niš, Beograd – nakon okupacije Vukovara i okolice prošlo je približno 10.000 zatočenika iz Hrvatske. Pretpostavlja se da je približno 300 zatočenika ubijeno, a desetci imena logoraša i nakon dva desetljeća nalaze se na popisu nestalih. Spomen-ploče na logorima bile bi znak sjećanja.

– Želimo tim činom posvjedočiti istinu o onome što se u koncentrcijskim logorima događalo, ali i poslati poruku mjerodavnima u Hrvatskoj i Srbiji da organizatori logora i počinitelji zločina moraju biti procesuirani – poručivao je Šangut još u jesen 2009. Te godine dvaput je Srbija zabranila logorašima iz Hrvatske dolazak i obilazak nekadašnjeg zloglasnog logora Stajićevo “iz sigurnosnih razloga”. Uporno ne odustajući od otvaranja teme logora, Udruga “Vukovar 1991.”, još u svibnju 2008. godine u Beogradu je Tužiteljstvu za ratne zločine Srbije predala kaznenu prijavu zbog ratnih zločina počinjenih 1991. i 1992. godine u pet logora na teritoriji Srbije.

“Slučaj logori” predan je tada u ruke tužitelja Vladimira Vukčevića, a Šangut je kraćim razgovorom u njegovom uredu u Beogradu bio zadovoljan. Očekivalo se da će istraga o torturama u logorima konačno biti pokrenuta. Odgovornih za zločine nad zatočenicima logora međutim, i dalje nema. Četiri godine kasnije, koncem svibnja 2012., godine Šangut pred novinarima u Zagrebu i ponovno traži procesuiranje ratnih zločina “kako bi se saznala istina o srpskim logorima na koju imaju pravo hrvatska, srpska i međunarodna javnost”. U isto vrijeme, Udruga pravnika “Vukovar 1991.” ostavila je u Vladi RH pismo za premijera Zorana Milanovića. Zatraženo je da se putem Ministarstva pravosuđa što prije pokrene sklapanje međudržavnog sporazuma sa srpskim Ministarstvom pravde o procesuiranju ratnih zločina. Na zagrebačkom Trgu sv. Marka ponovili su i zahtjev “da svi odgovorni za ratne zločine, bez obzira gdje su ih počinili, svi oni koji su ubijali, zlostavljali i silovali ratne zarobljenike, civile, ranjenike i branitelje Vukovara u neovisnom i poštenom suđenju budu procesuirani”.

IMENA MUČITELJA U ARHIVAMA JNA

– Bilo kakvi bilateralni kontakti Hrvatske i Srbije trebaju tu temu staviti na dnevni red – ponovit će Šangut. Odgovor od premijera Milanovića čekaju, a pismo namjeravaju pisati i slati i na adresu srbijanske vlade. Šangut je napomenuo i kako se još ništa nije dogodilo otkako je u listopadu prošle godine DORH ustupio srpskom Tužiteljstvu za ratne zločine optužnicu protiv general majora bivše JNA Aleksandra Vasiljevića i potpukovnika Miroslava Živanovića, koje se prema zapovjednoj odgovornosti tereti za formiranje već spomenutih logora u Srbiji i ratni zločin prema ratnim zarobljenicima. Sa srbijanskim tužiteljem Vukčevićem u Beogradu se Šangut sastao i u studenome 2011. godine, kada je dobio informaciju kako su spomenuta optužnica DORH-a i kaznena prijava Udruge pravnika “Vukovar 1991.” spojene u jedan predmet. Dodatne informacije o slučaju od tada udruga nije dobila. Ipak, očekuje da će od svega dosad poduzetog “nešto biti”.

– Nadam se da će se stvari pokrenuti, da će doći do postupka za torture u logorima pred sudom u Beogradu. Postoje svjedočenja i iskazi logoraša, branitelja i civila ne samo Hrvata, nego i Srba koji su bili zatočeni, i nadam se da će se tim svjedočenjima vjerovati – kaže Zoran Šangut. U spomenutoj kaznenoj prijavi udruge “Vukovar 1991.” iz 2008., za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika u logorima u Srbiji ’91. i ’92. godine, na 16 su stranica uz samo dio svjedočenja preživjelih logoraša, predložena i imena nekolicine svjedoka, pa i dva svjedoka iz Srbije. Premda je prijava podnesena protiv mahom nepoznatih osoba, ili čuvara u logorima upamćenih tek prema nadimcima. U istoj prijavi spominje se ubijanje i svakodnevno batinanje zatočenika, mučenje glađu i žeđi u stajama s betonskim podom i bez pokrivača, prijetnje smrću i vođenje na lažna strijeljanja, samice i ispitivanja. Nadimci počinitelja, uvjeren je Šangut, ne bi trebali biti problem, jer prema onome što je medijima i već ranije izjavljivao, drži da se do imena odgovornih za počinjene ratne zločine može doći preko arhiva tadašnje JNA koja je, kako navodi, vodila cijelu arhivu i ima zapisano koje su vojne postrojbe čuvale logore s ratnim zarobljenicima iz Hrvatske.

Piše: Sanja BUTIGAN

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.