Za ubojstvo Aleksandra Labe Željkina majka još je 2003. prijavila Milana Đekića
– Svukli su mu majicu i ispalili rafal u njega. Pao mi je pod noge. Imala sam samo šest godina, ali sjećam se svega kao da se upravo sada događa. Urezalo mi se u pamćenje zauvijek – kaže Željka Jurić Mitrović.
“Ugasili su mi djetinjstvo”
Aleksandra Labu, čiju smrt opisuje, izvukli su iz vukovarske kolone dan nakon pada grada, 19. studenoga 1991. Željka je uplakana djevojčica u plavom kaputiću, čija je fotografija te krvave vukovarske jeseni obišla svijet. Snimljena je sat-dva poslije ubojstva. Željka je plakala za svojim prijateljem.
– Ugasili su mi djetinjstvo. Aco nam je svima pomagao, igrao se s nama djecom kako bismo manje osjećali rat – nastavlja. Traumatične se scene prisjetila nedavno i na Županijskom sudu u Osijeku, na suđenju Milanu Đekiću za ratni zločin. Đekić i nepoznati pripadnik paravojnih postrojbi, prema optužnici, izdvojili su ga od ostalih i ustrijelili.
U Labu je u koloni, kažu svjedoci, “prstom uprla” žena koju je prije spasio.
– Izvukao je nju i još jednu ženu iz vatre i doveo u sklonište. Još ga je poslala i po deke koje su ostale vani – navodi naša sugovornica.
Njezine riječi “To je uvezeni ustaša iz Njemačke”, kaže Željka, stajale su ga života.
– Rekao im je da nije ništa kriv. Ubili su ga, bacili u ruševine i nastavili dalje – prisjeća se. Vojska je, dodaje, pjevala četničke pjesme, nosila crnu zastavu sa simbolom ljudske lubanje.
“Odvest ću te u Srbiju!”
Ubojicu je u Đekiću, ustvrdila je na sudu, prepoznala njezina majka Jasminka, i to 2003. Željka se tada žalila da je prati i presreće nepoznati muškarac. Majka i kći bile su zajedno u trgovini kada su ugledale misterioznog muškarca.
– Crte lica bile su mi poznate iako nisam znala tko je on. Razmišljala sam danima, mučile su me strašne glavobolje dok mi nije sinulo – govori pak Jasminka Jurić. Pet-šest dana zatim usred noći uletjela je kćeri u sobu.
– Pitala me znam li tko je to i rekla: “On je ubio Acu” – nadovezuje se Željka. Sumnja da je njezina rođakinja, s kojom je tada bila u svađi, poslala Đekića da je prati.
– Išla sam tada u srednju školu. Prijetio mi je da će me odvesti u Srbiju – tvrdi.
Majka je otišla sve prijaviti vinkovačkoj policiji. Devet godina kasnije Đekić je optužen za ratni zločin. Na raspravu je u ponedjeljak došao iz zatvora jer je osuđen na pet godina zbog droge. Tvrdi da nije kriv za ratni zločin te da ima i alibi, hrvatskog vojnika srpske nacionalnosti kojega je tih dana čuvao da ne nastrada.
Piše: Suzana Lepan/VLM