PITAM SE…

Kolumne!

ivan

Da li ova država u kojoj živim različita od one u kojoj sam rođen? Da li ova država prema braniteljima ima jednak odnos kao i država u kojoj sam rođen prema svojim ondašnjim prije rata? Je li gospodarsko stanje u državi bolje nakon rata ili nije? Jesu li njezini građani kopali po kantama prije rata? Jesu li branitelji ostvarili svoj san? Jesu li njezini građani strahovali za svoju budućnost? Uživaju li djeca branitelja prava kao i djeca partizana? Kada će se napraviti revizija partizanskih mirovina? Kada će zločini komunističkog režima biti procesuirani u ovoj „pravnoj državi“? Kada će RH (njezin narod) konačno početi vraćati vanjski dug? Kada će početi masovna suđenja za ratno profiterstvo? Gdje su naši HEROJI domovinskog rata? Tko su pravi, a ne politički generali? Gdje su  naši NAJMILIJI? Gdje su novci iz INOZEMSTVA namijenjeni za stvaranje RH? Gdje je nestalo jedinstvo branitelja? Koji je broj branitelja samoubojica, pravno i institucionalno zapostavljenih od strane države i koliko ih u ovom trenutku razmišlja o samoubojstvu? Koliko branitelja nema kruh dok oni koji vode državu isti objeduju? Koliko je velik popis privilegija branitelja i članova njihovih obitelji? Koliko je građana RH u ovom trenutku gladno (neki hrane, a neki pravde)? Koliko branitelja razmišlja o „bezizlaznoj“ situaciji? Koliko branitelja i članova njihovih obitelji gube krov nad glavom u onoj državi koju su stvorili, zbog „ekonomskih posljedica, recesija i sl.“ Je li ova država zaista san svakog njezinog pojedinca? Je li moj san? Još bolje pitanje… Je li ostvareni san moga oca i njemu sličnih? Je li ostvareni san moga djeda? Možda pravno, ali ne i moralno… Živi li narod ove države svoj san? Posjedujemo li zaista toliko prirodnih bogatstava ili je to samo iluzija? Jer ako posjedujemo ista, kako onda da smo svake godine u još većem dugu nego prošle? Imamo li kvalitetne političare? Dosadašnja politika je samo pokazala da imamo vrhunske svjetske demagoge! Demagoge koji žive svoj san dok ih povijest ne sustigne u točci bez povratka…. Gdje je nestala naša intelektualna elita? Gdje je naš „napaćeni“ narod? Zašto su nam ulice prazne? Gdje su svi ti dobri ljudi koji svojim ne izlaskom na izbore nama svima kroje sudbinu? Ako smatraju da su oni bolji i mogu bolje, neka se kandidiraju i povedu narod! Povedu u sigurno sada i još sigurnije sutra! Gdje su svi ti „domoljubi“ da NAS izvade iz „blata“ (dužničko ropstvo) u koje su nas gurnuli svojim građanskim neposluhom? Očito većinu naroda ne zanima budućnost istog, jer izlazak na izbore je najmanje što mogu (a po meni i moraju) učiniti za svoj narod. Tekst završavam nazivom pjesme Tereze Kesovije:

„…Prijatelji stari, gdje ste?…“

Ivan Šoltić-mlađi

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.