Koje sve popise trebate objaviti

Slijedom Vaših nedavnih istupa, obraćam Vam se kao provjerenom hrvatskom ratniku, dragovoljcu Domovinskog rata i trenutnom ministru hrvatskih branitelja, predlažući Vam da konačno, tj. napokon objavite Registar hrvatskih branitelja, ali uz nekoliko jako važnih pripomena:
1. Najprije trebate objaviti Popis svih primatelja partizanskih mirovina, s punim imenom i prezimenom, točnom godinom rođenja i mjestom boravka korisnika te Popis svih umirovljenika (oficira) zločinačke JNA koja je izvršila agresiju na RH, a koje (ne znam, zašto) plaća hrvatski narod.
2. Nakon toga objavite Popis svih suradnika KOS-a i Udbe.
3. Zatim trebate objaviti cjelovit Popis s imenima (i prezimenima!) svih agresora na Republiku Hrvatsku, čak i onih aboliranih!
4. Iza toga nastojte objaviti Popis svih hrvatskih vojnih dezertera, koji su tijekom srpske agresije na RH bili pripadnici slavne ‘Munchenske bojne’ i dalje.
5. Na koncu Vam preostaje objava tog famoznog Registra hrvatskih branitelja, koji trebate revidirati,rj. iz istog (prije objave) morate izdvojiti sve one koji su se neopravdano našli na tom Popisu, a to su – lažni hrvatski branitelji te i njih javno objaviti. S poštovanjem! A. ROSO, Grude
Objavio: Hrvatski list

Otvoreno pismo svim braniteljskim i drugim demokratskim udrugama

Otvoreno pismo svim braniteljskim i drugim demokratskim udrugama
Poštovani i dragi prijatelji
sigurno Vam nije promaklo da je ovih dana minsitrica Republike Hrvatske, gospođa Vesna Pusić, uputila poziv ženama iz udruge “Sunčica” da se u znak solidarnosti sa svim žrtvama poredaju u prvom redu na “paradi ponosa” u Splitu.
Kao što i sami znate ova parada se održava uz veliku medijsku potporu, a cilj joj je hrvatsko društvo prikazati kao netolerantno, te se ovom paradom izboriti za prava homoseksualnih osoba, kojih navodno nemaju u Republici Hrvatskoj.
Sama činjenica da homoseksualne osobe održavaju paradu ponosa, a ne paradu protesta, pokazuje da oni sebe ne smatraju nekim posebnim žrtvama, nego samo žele ukazati na to da su ponosni na svoju seksualnu orijentaciju.
Na drugoj pak strani se radi o zahtjevu da se konačno nešto učini za žrtve silovanja, za žene koje su pretrpile najveće zločine od strane jugokomunističke armade u vrijeme Domovisnkog rata. U tom kontekstu je nevjerojatno i ponižavajuće da gospođa minsitrica Pusić žrtve silovanih žena stavlja u istu ravan s navodnim žrtvama koje trpe osobe homoseksualne orijentacije.
Ona svojim istupom ponižava svaku žrvu jugokomunističkog terora, pogotovu na bezobrazan način pljuje u lice ženama koje su jugoslavensko-srpski vojnici za rata i nakon rata masovno silovali i zlostavljali.
Dragi prijatelji, naši branitelji su svojom žrtvom oslobodili Hrvatsku. svojom borbom su omogućili političarima da slobodno djeluju i da na kraju krajeva jako dobro žive od svojeg rada, koji nije uvijek u interesu hrvatskog naroda.
Upravo zbog te žrtve je danas opet neophodno da dignemo svoj glas u obrani prava žrtava Domovinskog rata, na koje hrvatski političari očigledno zaboravljaju ili čak i pljuju.
Pozivamo Vas da se kao udruga ili pojedinci oglasite, da konačno kažete da je dosta ponižavanja i da se pridružite akciji za smjenu minsitrice Pusić.
Pridružite se našoj akciji slanja javnih poziva, mailova, otvorenih pisama Vladi Republike Hrvatske,posebno pak njezinom predsjedniku Zoranu Milanoviću. Pokažimo im da nismo spremni trpjeti svaki bezobrazluk i ponižavanje. Zoran Milanović i njegova koalicija nisu dobili povjerenje naroda da ponižavaju hrvatske žrtve, nego su dobili povjerenje naroda da državu i narod izvedu iz krize. Ovakve izjave njegovih ministara samo produbljuju podjele i pokazuju da oni nisu zreli ili voljni za odgovoran rad u interesu hrvatskog naroda.
Budimo kreativni i poduzetni, iskoristimo sva demokratska sredstva i pokažimo da nismo ni gluhi ni slijepi na uvrede od strane ministara.
Svojim glasom ili dopisom pokažimo solidarnost sa stvarnim žrtvama.
POMAK – udruga za aktivno oblikovanje demokracije i školovanje

‘Jugoslavenske tajne službe’ pokazale s kakvim je zlikovcima Tuđman bio prisiljen stvarati državu

Dokumentarni serijal “Jugoslavenske tajne službe”, koji je upravo završio na Hrvatskoj televiziji, jasno je pokazao s kakvim je krvolocima pokojni predsjednik Franjo Tuđman bio prisiljen stvarati državu. Mogao je Tuđman birati, završiti poput Đurekovića i mnogih drugih koji su skončali od zločinačke ruke UDB-inih ubojica, a mogao je pristati na njihovu igru, odnosno, mogao je obračun sa zlikovcima odgoditi do svršetka rata, agresije na Hrvatsku, za koju je UDB-a bez sumnje znala da se priprema. Notorne ubojice, zlikovci, okorjeli kriminalci, jedan zločinački sustav udbinih agenata, sve to sudjelovalo je, zajedno s njihovim žrtvama, hrvatskim domoljubima, u osamostaljivanju hrvatske države. Jednom je Tuđman navodno rekao da se država ne stvara sa časnim sestrama, umjetnicima, već ljudima koji znaju svoj posao, kako je rat bio pred vratima i kako je UDB-a još uvijek imala veliku moć je li Tuđman uopće imao izbora?Morao je balansirati između jedne i druge strane, djelomični obračun s udbaškom strujom unutar HDZ-a  počeo je odlaskom Mesićeve i Manolićeve klike 1994. godine.Tuđman je postupno udaljavao od sebe protagoniste komunističkog režima, poglavito udbaše.

udbapistoj

Nažalost, na tome se stalo, ako se sa zlikovcima nije moglo obračunati na način da budu privedeni pravdi tijekom Domovinskog rata nikakvog opravdanja nije bilo da se krene u progon zločinaca nakon svršetka rata, posebno nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Kakav je zločinački režim u Jugoslaviji vladao  najbolje se vidjelo u dokumentarnom serijalu koji je razotkrio monstrume i način na koji su ti monstrumi djelovali. Zar je zaista moguće da i danas, u 21. stoljeću, nakon svih činjenica, nakon svih saznanja, nakon brojnih svjedočanstava, postoje ljudi koji s nostalgijom i nekim čudnim izrazom divljenja govore o Jugoslaviji? Dokaz da nema političke volje za obračuna sa zločincima i onima na koje se sumnja da su počinili razne zločine protiv hrvatske emigracije, općenito hrvatskoga naroda, leži u činjenici da je danas čovjek koga traži Interpol, Josip Perković, na slobodi , umjesto da bude izručen Njemačkoj. Kao slobodni građanin okolo svjedoči “istinu.” Zar je potrebno spomenuti nebrojene spodobe nakon što je uhićen Josip Boljkovac? Pojedine udruge reagirale su kao da je uhićen dobitnik Nobelove nagrade za mir, reagrao je čak i aktualni šef države, što je uistinu prvorazredno miješanje u rad pravosuđa i nedopustiv skandal, koji je pokazao da Hrvatska, zapravo službena politika, ne želi rasvjetljavanje mračnih tajni iz prošlosti i procesuiranje zlikovaca.

Hoće li netko, ikada, na ovom svijetu odgovarati za desetke ubijenih Hrvata tijekom ( emigranata )komunističke strahovlade? Nikada, kada su se udbaši pridružili stvaranju hrvatske države učinili su sve kako bi izbjegli bilo kakvu mogućnost jednog dana stati pred lice pravde. Vjerojatno je to bio njihov “uvjet” da se krene u demokratizaciju, koje uopće ne može biti dok oni egzistiraju u demokratskom  sustavu. UDBA i demokracija ne mogu zajedno, pa čak ni prisilno.

Dokumentarni uradak na “škakljivu” hrvatsku povijesnu temu iz 20. stoljeća – Jugoslavenske tajne službe, autora i producenta Miljenka Manjkasa, scenarista Andreja Rore te pisca sinopsisa Obrada Kosovca  je završio, sada nam slijedi neka nova “okupacija”, u tko zna koliko slika.