Nešto više od dva tjedna dijeli nas od 17 obljetnice najveće pobjede u povijesti hrvatskog naroda, govorimo, naravno, o proslavi Oluje koja će i ove godine biti obilježena u Kninu, ali u Čavoglavama, radi se o dvije centralne proslave, uz konstataciju da jednu proslavu organizira narod a drugu režim, koji je sve učnio ne bi li sudionike Oluje oblatio do granice podnošljivosti. Naravno, obljetnicu Oluje slaviti ćemo diljem Hrvatske, više manje na isti način kao posljednjih 12 godine, bez onih koji su operaciju isplanirali, proveli i doveli do blistavog kraja i konačnog sloma velikosrpskog fašizma na ovim prostorima. Pobjedom u Oluji počeo je lagani, a onda sve strmoglaviji, pad Miloševićevog režima.
Vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga tijekom Domovinskog rata bio je prvi hrvatski predsjednik te utemeljitelj hrvatske države doktor Franjo Tuđman, samom činjenicom da se radi o prvom predsjedniku jedne države mjesto u povijesti mu je osigurano. Da ne govorimo o nevjerojatnim postignućima tijekom njegove vladavine koja je obilježena i s nekoliko neuspjeha, no, tko radi, pogotovo u tako teškim okolnostima, taj i griješi. Za vrijeme Tuđmanove vlasti Hrvatska se otrgnula jugoslavenskom, bratskom zagrljaju, Hrvatska je stekla međunarodno priznanje, najprije se obranila u agresiji, a onda i oslobodila svaki centimetar okupiranog teritorija, ako ne računamo teritorij koji je za neke i danas sporan, a za Hrvate nikad neće biti (vukovarske ade, Piranski zaljev, dio teritorija na jugu zemlje… ), nakon oslobođenja Hrvatska je vlastitim sredstvima izgradila i obnovila zemlju, spomenimo i primanje u sve važnije međunarodne asocijacije, od UN-a do Vijeća Europe. Koliko je to puno vidjeli smo u posljednjih desetak godina, u mirnodopskim uvjetima posttuđmanovskih režima trebale su godine da naprave jednu zgradu i nekoliko dizala.
Može li se u kontekstu vojne pobjede te osamostaljenja o Tuđmanu govoriti kao o hrvatskomGeorgu Washingtonu? Kao što znamo general Washington ( Tuđman je također bio general, kao i Washington također jedno vrijeme vojnik vojske protiv koje se kasnije žestoko borio ) bio je prvi predsjednik SAD-a, nakon Rata za nezavisnost protiv Engleza tijekom kojih je američka strana počinila čitav niz zločina, dobrim dijelom u obračunu s indijancima koji su se borili na strani engleskih “crvenih mundira“, prema indijancima, nažalost, nije bilo milosti. Srećom, u Hrvatskoj, u sasvim drugim, iako donekle sličnim, okolnostima Tuđman takvih sklonosti nije imao.
U Domovinskom ratu Hrvatska se oslobodila dugogodišnjeg zagrljaja s istoka, Amerika britanske krune, kao i Hrvatska i Amerika je trebala proći kroz jedno duže razdoblje međunarodne afirmacije. Naravno ne mogu se uspoređivati dvije države s obzirom kako je jedna u međunarodnim razmjerima div, a druga patuljak, no, mi govorimo na razini Hrvatske u kontekstu ove regije.Vojnom pobjedom u Oluji zauvijek je promijenjen odnos snaga u ovom dijelu Europe, srpski poraz bio bi još veći da je međunarodna zajednica imala manje sluha za velikosrpski fašizam u Bosni i Hercegovini..
Godine 1997. snimljen je čuveni dokumentarac “Tuđman – hrvatski George Washington“, kroz dokumentarac, na engleskom jeziku, gledatelje je vodio legendarni američki glumac, najbolji američki filmski predsjednik Martin Sheen.Svojedobno zvijezda mega popularne amerčlke serije “Zapadno krilo“, serija je to o zbivanjima u Bijeloj kući, predsjednika najmoćnije sile svijeta bio je Sheen. On je bio jedan od onih koji su inzistirali da se Tuđmana u filmu nazove hrvatskim Georgeom Washingtonom, kao čovjek koji je dobro kužio američku politiku znao je što govori. Ako je on znao, dokazani prijatelj hrvatskoga naroda, zašto bi Hrvati bili manje svjesni svoje uloge u definitivnom razbijanju velikosrpskih snova o Velikoj Srbiji? Na pitanje je li pokojni predsjednik Tuđman zapravo hrvatski George Washington i ne treba bolji odgovor od onoga koji je dao spomenuti dokumentarac.
IVANA
Tinolovka-news
