HRVATSKE ŽRTVE NISU NA CIJENI

Čudan je odnos hrvatskog pravosuđa i nekih novinara prema hrvatskim žrtvama, i vojnim i civilnim.

Uglavnom se srpske civilne žrtve spominju i o njima se piše i po nekoliko puta u jednoj godini, a hrvatske žrtve se zanemaruje, ponižava i gazi.

Uzmimo samo jedan primjer:

Varivode i Grubore s jedne i Široku Kulu s druge strane.

U Varivodama
 je ubijeno devetero (9) civila, a u Gruborima pet (5), – cijeli svijet se digao na noge! Čak se to spominje u na Haaškom sudu protiv hrvatskih generala Markača i Gotovine.

U Širokoj Kuli srbočetničke bande su 1991. godine ubile 40 hrvatskih civila. Nitko za taj stravični zločin još nije odgovarao iako mještani znaju tko su naredbodavci, organizatori i izvršioci. Hrvatsko pravosuđe o tom zločinu šuti i do danas – dakle punu 21 godinu – ništa nije učinilo. Od tih 40 ubijenih za 9 se još nije otkrilo gdje su pobacani. Iz jama Golubnjača I. i II. izvađeno je 19 tijela između 13 i 90 godina starosti.

Doduše, Srbijanski sud za ratne zločine osudio je na 10 godina zatvora Mirka Malinovića iz Ličnog Osika zbog sudjelovanja u ubostvima obitelji Rakić iz Široke Kule, ali očito samo zato što se tu radilo miješanoj obitelji (vidi današnji NL, 04. 08. 2012., str. 22.).

Posebno valja istaći prljavu ulogu Vesne Teršelić kao čelnice “DOCUMENTA”, uz očitu podršku i pomoć Save Štrpca. Ona će se redovito javiti u „danima ponosa i pobjede“ HV nad srbočetničkim banditima sa očitom namjerom da sistematski ocrnjuje najveću i najuspješniju vojno-redarstvenu akciju HV pod nazivom „OLUJA“.

Dana 04. kolovoza 2012., Franjo Jurčević, župnik

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.