Branitelji u sjeni

Kolumne!

Po pričama mnogih branitelja imam opravdan dojam da bi se bez “branitelja u sjeni“ rat prije završio nego bi i počeo. Branitelji u sjeni su Hrvatski iseljenici koji su zbog različitih razloga (politički, ekonomski, gospodarski, egzistencijalni) neki privremeno, a neki trajno odselili u druge zemlje širom svijeta kako bi osigurali materijalnu egzistenciju svoje obitelji, no neki su se iselili (prisiljeno) zbog ne slaganja s političkim režimom koji se provodio u njihovo vrijeme na prostoru današnje Republike Hrvatske. Tim „braniteljima u sjeni“ posvećujem ovaj članak na spomen njihove žrtve kojom su doprinijeli u stvaranju Nezavisne Države Hrvatske, njihovog do tada neostvarenog sna, a današnje zajedničke zbilje.
Hrvatska dijaspora, odnosno veći dio iseljenika iz Hrvatske „spriječeni“ zbog različitih razloga da dođu u rovove i položiti život na oltar domovine, osjećali su moralnu obvezu i prigovor savjesti da kada već ne mogu od straha pred smrti riskirati život kao i „dečki“ u rovovima mogu im bar (osigurati ono što im je bilo nužno potrebno za stvaranje države) osigurati sva materijalna i financijska sredstva da ostvare željeni san – Hrvatski identitet priznat od svih naroda u svijetu. Nepobitna činjenica je i da su se hrvatske snage naoružavale pomoću financijskih „injekcija“ dijaspore. Slali su se paketi hrane, odjeće, obuće…sve za prognaničke obitelji koje su protjerane iz svojih (teškim radom stečenih) domova. U to vrijeme bilo je i potrebno da „oni“ ostanu „vani“ kako bi navedene podrške u svemu već navedenom kontinuirano stizale do onih osoba kojima je to trebalo. Veliku ulogu u brizi za potrebite su odigrale institucije poput Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Crvenog križa koji je kao neutralna i nepristrana institucija imao neograničeno pravo popisivanja zarobljenih osoba kako bi o istima koliko mu je bilo u mogućnosti vodio evidenciju po međunarodnom pravu potpisane Ženevske konvencije. Dobar dio građana i jedan dio zastupnika je mišljenja kako bi se dijaspori trebalo ukinuti pravo glasa na parlamentarnim izborima (iako su u posljednjih dvadeset godina uložili u hrvatsku 100 milijardi eura), a sve pod izlikom da oni žive van granica RH i „…neka glasuju ondje gdje žive, a ne da meni kroje budućnost!…“ Takvi i takve osobe mogu i imaju pravo zauzimati stav kakav god žele, no nepobitna je činjenica da je hrvatska dijaspora (ili kako ih a od milja nazivam „Branitelji u sjeni“ zbog njihova doprinosa stvaranju današnje RH) neprocjenjivo doprinijela kako stvaranju RH tako i današnjoj ekonomskoj, gospodarskoj i političkoj situaciji, a čime su po mom sudu razuma stekli bezuvjetno i bezvremensko pravo glasovanja na parlamentarnim izborima upravo zbog toga što su oni među utemeljiteljima (zalaganjem za međunarodnim priznanjem RH i brigom za one kako na bojištu tako i za one u podrumima) RH u kojoj se ti izbori održavaju, pa samim time su i suutemeljitelji današnjeg demokratskog Parlamenta RH. Ne bi te iste osobe sebe pitale: “…A zašto su oni ondje, a ne u Hrvatskoj?…“ Odgovor se nalazi u već navedenim razlozima. Svakom iskrenom Hrvatu je njegova domovina u srcu i on kao takav stoji jednak pred zakonom s ostalima kako u svojoj domovini tako i u državi u kojoj prebiva. Danas je situacija takva da natalitet opada, visoko obrazovani nemaju posla, a time ni budućnost u ovoj državi i prisiljeni su otići „van“ da bi osigurali egzistenciju sebe i svoje obitelji. I uz to što im je država „omogućila“ da je napuste još bi im uzela s vremenom i pravo glasa na parlamentarnim izborima, a koji kroje svojom politikom budućnost hrvatske. Od kada znam za moju malenkost, ljudi i preživljavaju na taj način da odlaze u druge države jer je ondje situacija bolja. To nije Hrvatska kakvu su sanjali i za kakvu su se borili i izborili branitelji na prvoj liniji i „branitelji u sjeni“. Iduće pitanje koje si postavljam…toliko osuđenih ratnih heroja i generala, a nigdje ni jedan ratni profiter?! Govorim u kontekstu da Zagorca hvataju i sude zbog nečeg što je prema ostalim financijskim injekcijama sitno…zar logika ne bi bila da je veća mogućnost da netko nešto ukrade nego da nekoga ubije? Pitam se gdje su novci? Gdje su ratni profiteri? Govorim u množini, a ne u jednini! Gdje je novac hrvatske dijaspore? Kako su mogli oni koji prije rata nisu imali za „crnu kiflu“ danas imati firme ili su dobro pozicionirani u društvu? Vezano uz navedeno postoji izreka: „…Ne pitaj me samo kako sam došao do prvog milijuna, a sve ostalo ću ti objasniti…“ Dijaspora ima pravo znati događanje u RH i utjecati na tijek događanja ukoliko isto ima veze s njom! Ima pravo pitati i zahtijevati odgovore od bilo koje vlasti, a koja na iste mora odgovoriti, a da odgovor ne bude …to će istražiti nadležni organi pravne države… Isti oni koji su donijeli zakon o oduzetoj imovini, da se ista ne vraća ni pravedno ni po tržišnoj vrijednosti, a koja je bila oduzeta tijekom komunističke vladavine… a vlasnici te imovine bili protjerani u druge zemlje…. Ako čitaju ovo pitam saborske zastupnike: Kako može postojati zakon čija svrha nije pravednost!? Kako da se vrate iseljenici u svoju zemlju i traže oteto, a da im zakon ne omogućuje pravedno rješenje njihovih problema, a koje im je bivša vlast države iz koje su emigrirali nanijela? Hrvatsko iseljeništvo i danas investira u Hrvatsku u kojoj su čak vlasnici nekih tvrtki povratnici iz iseljeništva. U izgnanstvu (s pravom koristim taj pojam danas) Hrvati su osnivali udruge, različite oblike zajednica, športska druženja, odnosno činili su sve kako bi sačuvali svoj identitet i kulturu. Svaki pošteni Hrvat se pita: „Zar ne možemo od Hrvatske napraviti jednu malu Švicarsku?“ Zašto se uopće raspravlja o mogućnosti ukidanja prava glasa onima koji su participirali na ostvarivanju mog sna? I to onima koji su me odjenuli i nahranili? Ne samo mene već i moju obitelj! Hrvatski iseljenici su činili temelj ratne ’91, a danas ga čine svojim ulaganjima u razvitak Hrvatske države čime čine jedan od stupova hrvatskog gospodarstva. Moja malenkost uz ostatak iskrenih domoljuba odnosno naroda koji nije napustio Hrvatsku (bez obzira na narodnosti od koje se sastojao u tom trenutku, a dijelio je istu ideju o nezavisnoj i priznatoj RH) uz posebno (i po svojoj žrtvi veće) poštivanje prema braniteljima koji su bili u rovovima, dugujemo jedno veliko HVALA iseljenicima iz Hrvatske, a koji su pomogli pri ostvarivanju zajedničkog sna. ’91-e Vi ste se „borili“ za naša prava, a danas Vam obećajmo da ćemo se Mi „boriti“ za Vaša! Hvala Vam još jednom!

Ivan Šoltić-mlađi

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *